Prekjučer smo pitali zašto akademici šute na temu sutrašnjeg svenarodnog prosvjeda "Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku", kojeg zbog ilegalnog odlaganja i opasnog otpada u Gospiću, ali i na drugim mjestima u Hrvatskoj, organizira građanska inicijativa "Gospić je naš dom", a onda smo to isto pitali – branitelje i braniteljice. One koji su svojom hrabrošću, odanošću, požrtvovnošću te spremnošću da u Domovinskom ratu za svoju zemlju i svoj narod daju i svoje živote (a, nažalost, mnogi su ih i dali) – izvojevali pobjedu, slobodu i neovisnost Hrvatske. Hrvatski branitelji i braniteljice početkom devedesetih disali su zajednički za spas naše zemlje, nisu se štedjeli, nisu kalkulirali, nisu odvagivali, nisu se dijelili. Znali su kako se brani dom, svoj narod i svoja zemlja. Neprijatelju su pokazali da kada se brani svoje, nema te sile koja će nadvladati takvo srčano domoljublje.
No, ima raznih vrsta neprijatelja. Nažalost, vidimo to jako dobro i sad. Neprijatelj zdravlja i života, neprijatelj koji sije bolesti i smrt, može biti i opasan, otrovan, kancerogeni otpad. Naravno, nije on stvoren sam od sebe. Naravno, nije se on u našoj zemlji, u našoj Lici, pojavio sam od sebe. I sad truje. Nije li to znak da zemlju i ljude opet treba braniti, da treba ustati i glasno poručiti da se trovati ljude, zemlju, vodu, zrak – ne smije, i da to nećemo nikome dozvoliti. Žalosno je da o tome uopće moramo govoriti i pisati, ali kada su naši građani i građanke, kada smo svi mi već dovedeni u tu zlokobnu situaciju – što nam je činiti nego ponovno braniti ono što nam je najvrednije. Na tu smo obranu svi pozvani. A upravo branitelji i braniteljice, dragovoljci i dragovoljke, oni koji su iz Domovinskog rata izašli s invaliditetom, svi oni mogu reći – nismo se nekada borili da bi nam zemlju danas trovali. Životi su bili ugroženi prije 30-ak godina, no ugroženi su i sad, samo na još perfidniji i još podmukliji način. Ta ista zemlja u kojoj su zakopani oni koji su za slobodu Hrvatske dali svoje živote sad se natapa prijeteće opasnim kemikalijama.
Eto, nisu li sve to razlozi da se naše branitelje i braniteljice pita – gdje su sad, što kažu, imaju li što za poručiti uoči sutrašnjeg prosvjeda kojim uplašeni građani i građanke (što i branitelji i braniteljice jesu), traže samo to da se opasna otpadna ugroza smjesta makne iz naše zemlje. Uostalom, otrov ne bira, otrov ne pita, otrov ne dijeli, otrov truje sve koji mu se nađu na putu.
I pitali smo. Udruzi hrvatskih branitelja, Udruzi hrvatskih branitelja-dragovoljaca Domovinskog rata i Klubu branitelja 118. brigade ZNG Gospić postavili smo ista pitanja: zašto se ne izjašnjavaju oko skorašnjeg prosvjeda, zašto branitelji i braniteljice šute, te imaju li ipak nešto za poručiti uplašenim i očajnim građanima uoči njihova opravdanog prosvjeda kojim traže da se sve nas spasi.
Unatoč dvodnevnom čekanju i telefonskom podsjećanju na naše pismene upite, odgovor iz Udruge hrvatskih branitelja-dragovoljaca Domovinskog rata, na čijem je čelu Zvonko Milas, nije stigao. Iz udruge koja, prema podacima s njezine stranice, ima više od osam tisuća aktivnih članova te više od 50 ogranaka i klubova, ni riječi, ni slova. Šutnja.
Udruga hrvatskih branitelja, kojoj je predsjednik Željko Cvrtila, oglasila se, uzvratila je odgovorom.
– Kako ste i sami naveli, branitelji su u najtežim trenucima za našu domovinu bili tamo gdje su trebali i dali su sve što su imali za njenu obranu. Nakon toga državu su prepustili civilima i danas imamo to što imamo. Naravno da se slažemo da je slučaj Gospić kriminal bez premca, jednako kao i ostali slični slučajevi po cijeloj Hrvatskoj. I naravno da za to netko mora odgovarati. Ali ne znamo zašto se sada pozivaju branitelji. Zar mislite da riječ branitelja ima neku težinu nakon više od 30 godina sustavne marginalizacije i ponižavanja, u prvom redu od strane medija pa svih ostalih redom. Vjerujemo kako u ovim i svim ostalim slučajevima naš narod ima dovoljno svijesti i savjesti ispravno postupiti – uzvraćeno je iz Udruge hrvatskih branitelja prilično rezigniranim i ogorčenim rečenicama. Kako smo prozvani i mi, mediji, bila sam ponukana poslati dodatnu pismenu poruku.
– Vama sam se obratila zato što za mene, a sigurna sam i za mnoge građane i građanke naše zemlje, riječ branitelja i braniteljica ima težinu. Veliku težinu. Vi, branitelji i braniteljice, obranili ste našu zemlju, zahvaljujući svima vama mi svoju zemlju i imamo, ali sad je, nažalost, opet trebamo braniti jer tu našu zemlju i nas, njen narod, perfidno truju. Ako su građanima i građankama ugroženi zdravlje i životi, a jesu, ako je ugrožena i naša priroda, a jest, onda svi trebamo stati u obranu svega toga. Eto, zato sam Vam se obratila, uvjerena da bi glas i jasna javna podrška branitelja i braniteljica iz Domovinskog rata narodu značili jako puno. Uostalom, svi mi činimo – naš narod. Zajedništvo je presudno. Vi koji ste bili u ratu to najbolje znate. I zato Vam vječna hvala – poslane su riječi na koje je stigla zahvala na povjerenju. O prosvjedu i dalje ni slova.
Onda je pala odluka da krenemo lokalno, da za mišljenje pitamo ličke, točnije, gospićke branitelje, one kroz čiji je grad godinama tutnjalo ukupno oko 1800 šlepera punih opasnog otpada kojeg se kriomice iskrcavalo na prostoru Silosa, a sve što taj opasni otpad jest sad polako postaje dio nekad djevičanski čistog ličkog krškog podzemlja. Da se čovjek strese od užasa ovih riječi. No, ispada da se neki ipak ne tresu toliko. Ispada da neprijateljski metak u ratu smatraju opasnijim i pogubnijim za život od neprijateljskih kancerogenih "vječnih kemikalija" koje nas truju u miru. A razlika je samo u tome što od metka možeš umrijeti odmah, taj čas, a od "vječnih kemikalija" poživiš ipak malo dulje i umireš polako.
Kakogod, obratili smo se prekjučer Klubu branitelja 118. brigade ZNG Gospić i razgovarali s odnedavno novim predsjednikom Kluba Jakovom Vujičićem. Na upit zašto o subotnjem prosvjedu šute i gospićki branitelji, odgovoreno nam je da "koliko se zna, institucije rade svoje po pitanju otpada". Ali da su institucije do sada radile svoje ne bi do odlaganja otpada niti došlo, zar ne, ovom smo primjedbom nastavili razgovor.
– Sve je jasno. Nije to samo u Gospiću, to je po cijeloj Hrvatskoj. A za naš stav zasad nas nitko nije zvao niti nas je itko išta pitao – kazao je naš sugovornik. – Pa evo, ja sam vas sad nazvala i pitam vas – uzvratila sam.
– Sve to što se sad radi oko toga, vezano uz razne političke stranke, ne znam, ali pogledajte kuda je sve to otišlo. Mi u našem klubu, na našem upravnom odboru, po pitanju prosvjeda nismo imali nikakav sastanak jer smo bili u gužvi oko nedavne proslave obljetnice kluba i nema smisla bilo što govoriti bez dogovora. Ne želim i ne mogu govoriti jer na temu prosvjeda nismo donijeli nikakvu zajedničku odluku. Stoga ja ne mogu reći ništa u ime kluba, a moje je mišljenje da treba sačekati da institucije odrade svoj posao pa ćemo onda vidjeti što i kako. U Gospiću postoji više udruga pa možemo vidjeti hoćemo li nešto zajednički poduzeti i iznijeti neki zajednički stav. U svakom slučaju, nadam se da će institucije svoj posao odraditi kako treba. Bio bih najsretniji da odgovaraju oni koji su to s otpadom i napravili – kazao je Jakov Vujičić.
Unatoč njegovim riječima o nekom mogućem zajedničkom javnom priopćenju gospićkih braniteljskih udruga, do sada takvo priopćenje nismo vidjeli. Moramo priznati, steglo nas je oko srca. Jer, teško je shvatiti da braniteljska srca u ovom trenutku mogu biti mirna. I imuna na vapaj koji odjekuje iz Like. I ne samo iz Like.
A onda se dogodilo jedno malo čudo. Prelijepo čudo. Društvenim se mrežama brzinom munje počela širiti snimka koju je na svojoj stranici objavila građanska inicijativa "Gospić je naš dom". Snimka prikazuje jasnu, glasnu i srčanu podršku 20-ak gospićkih branitelja (među kojima je i jedna braniteljica), samoj inicijativi i sutrašnjem prosvjedu. Dok se u pozadini čuje jedna od najljepših domoljubnih pjesama iz vremena Domovinskog rata, "Mojoj lijepoj zemlji Hrvatskoj" od Daleke obale, uz željezničku prugu ispred gospićkog Silosa vidi se 20-ak postrojenih branitelja. Jedan drži hrvatsku zastavu. Preko snimke ispisuju se rečenice: "Niste nas vidjeli? Ovdje smo! 35 godina poslije stojimo ponosno na mjestu gdje smo obranili grad!" Zatim branitelj sa zastavom istupa korak naprijed i govori: "Obranili smo Hrvatsku 90-ih, obranit ćemo je i danas!", da bi mu se potom pridružili svi ostali zborno uputivši javnosti poruku i poziv: "Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku" Vidimo se u Zagrebu 5. rujna." I na kraju, vezano uz čak 37 tisuća tona ilegalno odloženog otpada u njihovom Gospiću, svi zajedno uzvikuju nešto nalik naredbi: "Miči to!" Snimka završava kratkim isječkom lipanjskog prosvjeda održanog u samom Gospiću u kojem se vidi kako branitelji drže razapet veliki transparent na kojem piše: "Zemlja natopljena krvlju branitelja, danas smetlište".
Eto, gospićka braniteljska skupina od njih 20-ak poslala je snažnu poruku javnosti povezujući današnju borbu za zaštitu okoliša i zdravlja s obranom grada početkom Domovinskog rata. – Naši branitelji, naši dečki i naše cure, naši Gospićani. Na istom mjestu na kojem su prije 35 godina obranili svoj grad! Hodamo uz njih! – ovim je riječima inicijativa "Gospić je naš dom" popratila tu snimku i zahvalila svojim sugrađanima iz braniteljskih redova.
Naravno, odmah smo poželjeli doznati tko su ti gospićki branitelji i braniteljica, iz koje braniteljske udruge dolaze. Ubrzo smo došli do jednog od njih pa smo s njim telefonski porazgovarali. Riječ je o 57-godišnjem Gospićaninu, branitelju Mladenu Šabanu.
– Svi koji se vide u tom spotu, nas dvadesetak, rođeni su Gospićani i branitelji-dragovoljci. Među nama je i jedna Gospićanka, braniteljica. Mi od prvog dana podržavamo inicijativu "Gospić je naš dom". I kao i oni aktivno, volonterski sudjelujemo u njihovim akcijama. Nismo u početku bili okupljeni kao branitelji, no prepoznali smo inicijativu kao neovisnu, nestranačku organizaciju običnih, malih ljudi koji se silno trude. Oni su jedini u ovom gradu učili, istraživali o tom otpadu, analizirali, zvali sve moguće stručnjake, savjetovali se s kompetentnim ljudima oko sanacije... Inicijativu čine ljudi koji nisu korumpirani, ljudi kojima je stalo do našeg grada, ljudi koji su prepoznali opasnost, ljudi koji su i sve nas ostale educirali o svemu tome. Svaka im čast! A mi smo skupina građana. U svakodnevnom životu i ne spominjemo da smo branitelji. Ali ispalo je da smo se nekako pojedinačno našli uz inicijativu kao podrška. I kada se u razgovoru spomenulo pitanje zašto se branitelji ne javljaju oko tog otpada i oko prosvjeda odlučili smo se organizirati i istupiti kako bi pomogli inicijativi. I zamislite, sad i nas branitelje neki prozivaju i nazivaju komunjarama, tifusarima i još kojekakvim pogrdnim imenima. Nije li to tužno? Mi stalno govorimo da nam u društvu ne treba nikakvih podjela, ni onih stranačkih, političkih. Svi koju mogu i znaju što i kako treba učiniti neka sjednu zajedno i riješe ovaj problem. Ali moram reći i ovo, dovedeni smo u situaciju da mi više ne vjerujemo nikome. Pa premijer je nekidan u Gospiću oholo kazao da što paničarimo, je li netko umro. Pa ne umire se od ovoga sad, odmah, nego za 15-20 godina. Mi taj rizik ne smijemo dopustiti – rekao nam je Mladen Šaban koji unatoč teškoj temi nosi neku vedrinu i lakoću u glasu.
FOTO Pogledajte ove fotografije iz zraka: Prikazuju kako izgleda odlagalište otpada u Gospiću
Pitamo ga – imaju li njegovi ratni suborci, branitelji i braniteljica sa snimke, možda još štogod za poručiti javnosti, ali i svim drugim braniteljima i braniteljicama, prije sutrašnjeg masovnog prosvjeda u Zagrebu.
– Mi smo se dogovorili da više nikoga ne pozivamo. Dali smo potporu inicijativi, snimili smo video i rekli smo što smo imali za reći. Tko je shvatio, shvatio je. Tko nije, nije. Mi ne želimo nikakve podjele, ne želimo ni podjele među braniteljima. Nikoga ne želimo prozivati, svakome na njegovu savjest. Nikome od nas nije drago zbog ovoga što se događa, svi bismo htjeli normalno nastaviti sa svojim životima, ali ako je ugrožena naša i budućnost naše djece onda smo morali reagirati. Pa to je bila naša ljudska obaveza. I svakako bih htio još nešto reći, ja još uvijek pijem vodu iz vodovoda i nadam se da su analize koje se provode točne i da me ne truju – iskren je i srčan bio naš gospićki sugovornik, branitelj koji je prije dvije godine postao i umirovljenik. Na kraju smo ga ipak priupitali – pripada li njih 20-ak iz video spota nekoj braniteljskoj udruzi, i kojoj.
– Ne, mi ne pripadamo nikome. Nismo ni u kakvim udrugama. Mi smo obični, mali građani koji su osvijestili u kakvom se problemu nalaze i o tome ne želimo šutjeti – kratko je i jasno odgovorio Gospićanin Mladen Šaban. Nakon riječi našeg posljednjeg sugovornika, ujedno i branitelja, nema se više što za dodati. Možda samo jedna kratka uzrečica – pametnome, dosta.
Otvori KEKS Pay
Znate li da je napuljska mafija plaćala novinare da kontinuirano šire histeriju i paniku oko trovanja i karcinoma nakon što se saznalo da su zakopali milijune tona opasnog otpada u zemlju u okolici Napulja? Cilj je bio da vlada proglasi izvanredno stanje, suspendira sve zakone i dogovori hitnu sanaciju otpada bez ikakvih natječaja - pa upravo s tom istom mafijom.