Najstariji engleski časopis Spectator, pišući o obrazovanju u svojoj zemlji, aludirao je na stari socijalistički vic u kojem se država pravi da vas plaća, a vi se pravite da radite, samo što u školama i fakultetima sada vrijedi da se profesori prave da predaju, a učenici i studenti prave se da uče. Možda je oduvijek bilo tako, ali digitalna je tehnologija sve to pospješila. Profesori imaju power point prezentacije koje rutinski vrte, a nekad nisu čak ni njihove, nego su ih dobili, naslijedili ili jednostavno ukrali na internetu; mladež na predavanjima drijema i drnda po mobitelima jer zna da će prezentacije dobiti preko platformi za učenje; na ispitu onda s pomoću mobitela prepisuju iz istih tih prezentacija. Taj je zatvoreni krug umjetna inteligencija dovela do savršenstva. Profesori – koji ionako pišu znanstvene radove s pomoću AI-a – izrađuju prezentacije na ChatGPT-iju; studenti seminare pišu na ChatGPT-iju; na testovima slikaju pitanja i prepišu ih kako im to diktira umjetna inteligencija, a stroj im izradi i završne i diplomske radove. Da se ispuni mjera lijenosti, ima profesora koji i ocjenu radova prepuštaju kompjutorima.