U Vukovaru, tijekom Kolone sjećanja, prišlo mi je više ljudi koji su s ljutnjom i razočarenjem komentirali veliki korupcijski skandal u našem zdravstvu otkriven tek nekoliko dana ranije. Kada je 15. studenoga Hrvatskom prostrujala vijest o uhićenju ministra zdravstva i ostalih pojedinaca zbog osnovane sumnje u korupciju u nabavi medicinske opreme, sjetio sam se dijela teksta koji sam (u Liječničkim novinama) napisao prije tri godine, u lipnju 2021. godine… Na pamet mi pada ona stara poslovica „Psi laju, a karavane prolaze“. U tim su karavanama zadovoljni dionici sustava. Među kojima nisu niti liječnici niti ostali zdravstveni radnici, a niti naši pacijenti. U tim su karavanama, koje sve neprimjetnije prolaze, različiti poslovni subjekti koji okružuju naš zdravstveni sustav, ali i dio pripadnika naše zdravstvene administracije. Različiti dobavljači, zastupnici, vendori, vele i malo-trgovci, graditelji, konzultanti, cvjećarnice, poslovni partneri, politički postavljeni upravljači, načelnici, birokrati. Svi oni tako lakše i mirnije jašu u svojim karavanama. A psi laju, i laju.
U kontekstu tzv. afere Mikroskop mogli bismo reći da su USKOK i EPPO presreli jednu od tih karavana. Sada je iznimna odgovornost prvenstveno na našem pravosuđu da posao dovede do kraja i primjereno sankcionira krivce. Važno je da institucije doista odrade svoj posao, kako to inače prigodno vole reći naši političari.
U kontaktu s brojnim kolegama osjeti se šokiranost tim korupcijskim skandalom. Uhićenja ministra zdravstva i nekoliko liječnika na rukovodećim pozicijama u bolnicama predstavljaju jedan od najvećih skandala u našem zdravstvu. Predstavljaju situaciju bez presedana. Tisuće liječnika i ostalih zdravstvenih radnika, u često neprimjerenim uvjetima i s nedostatnim resursima, daju sve od sebe da pruže najbolju moguću zdravstvenu skrb našim pacijentima, a istovremeno se kriminalnim radnjama javna sredstva pokušavaju preliti u privatne džepove. Zgroženost, ogorčenje, razočaranje, ljutnja, frustriranost, osjećaji su koji na spomen ove afere prevladavaju među liječnicima. Ovaj slučaj predstavlja ozbiljan udarac povjerenju građana i nažalost baca sjenu na cijeli zdravstveni sustav. Baca sjenu na sve one koji se beskompromisno i požrtvovno daju za pacijente, na sve one stručne i etične liječnike, medicinske sestre i druge zdravstvene radnike kojima su zdravlje i dobrobit bolesnika o kojima skrbe na prvom mjestu.
HLK je, podsjetimo, ograničenje broja mandata ravnatelja i voditelja u zdravstvu vidio i još uvijek vidi kao jedan od alata smanjivanja koruptivnog potencijala i otvaranja mogućnosti kvalitetnije evaluacije rada. Ovo bi ujedno spriječilo vođenje negativne kadrovske selekcije. Komora je također višestruko upozoravala i tražila da se u hrvatsko zdravstvo uvede nulta stopa tolerancije na korupciju, uz strogu transparentnost javne nabave i upravljanja sustavom, kao i sankcioniranje zlouporaba.
„Ima li spasa za naše zdravstvo? Doktore, jesmo li se za ovo borili?“, pitao me jedan branitelj iz Imotskog na vukovarskom Memorijalnom groblju. „Dijelim Vašu ogorčenost“, odgovorio sam i njemu i drugima koji su htjeli porazgovarati o toj aferi, iznimno neugodnoj za sve dionike zdravstvenog sustava. Iako smo kao društvo, nažalost, već pomalo oguglali na primjere poput višestrukog bojanja tunela, najskuplje žičare u Europi ili zlatnih WC-a, očito je da smo na zdravstvo ipak svi posebno osjetljivi. Naime, dok svjedočimo i sudjelujemo u brojnim humanitarnim akcijama za bolesnu djecu ili kupnju novih medicinskih uređaja, svjesni uvijek nedostatnih financija u zdravstvu, istovremeno javni novac curi pojedincima kroz rupe u javnim nabavama. Stoga je potpuno razumljiva burna reakcija javnosti, i stručne i opće, zapravo čitavog našeg društva na ovu sramotnu aferu.
Zdravstvo je sustav koji se u samoj svojoj osnovi bazira na povjerenju. Kako onom temeljnom povjerenju između pacijenta i liječnika, tako i povjerenju koje svi mi kao građani imamo prema institucijama i upravljačima u zdravstvu. Svoje povjerenje dajemo politički postavljenim upravljačima koji raspolažu javnim sredstvima i resursima. Upravljačima na kojima je ili bi barem trebala biti iznimno velika odgovornost. Odgovornost koja je čak i veća nego u ostalim resorima, jer su u pitanju sredstva o kojima izravno ovise životi i zdravlje ljudi. To je povjerenje ozbiljno narušeno i trebat će dosta vremena da se vrati na prijašnju razinu, ako je to uopće moguće.
Unatoč sumornom završetku ove godine u našem zdravstvu, nadajmo se da poslije oblaka dolazi sunce. Želim svima sretan Božić te uspješnu i prije svega zdravu novu godinu!
Trljam oči i ne vjerujem da sam ovo pročitala na večernjakovom portalu.