Hrvatska još nema nijedno postrojenje za termičku oporabu komunalnog otpada, dok u susjednoj Sloveniji ono već više od 15 godina uspješno radi u samom središtu Celja. Ondje se godišnje obradi 40.000 tona otpada, a energija dobivena tim procesom koristi se za grijanje grada. Iskustvo Celja pokazuje da otpad koji se ne može reciklirati ne mora nužno završiti na odlagalištu, nego može postati vrijedan energent. Prof. dr. sc. Filip Kokalj, projektant celjskog postrojenja i profesor na Fakultetu za strojarstvo Sveučilišta u Mariboru, ističe kako je riječ o važnom dijelu cjelovitog sustava gospodarenja otpadom, bez kojega se problem komunalnog otpada teško može riješiti. Dok brojne europske zemlje već desetljećima koriste takva postrojenja, Hrvatska i dalje zaostaje, premda je o tom rješenju počela razmišljati prije Slovenije.
U Europi radi više od 500 postrojenja za energetsku oporabu otpada, a najviše ih je u skandinavskim zemljama. U njima se godišnje obradi oko 100 milijuna tona otpada, uz proizvodnju energije koja se koristi i za grijanje milijuna kućanstava. U Hrvatskoj se, pak, tek planira gradnja energane na gorivo iz otpada i mulja u sklopu Centra za gospodarenje otpadom Bikarac pokraj Šibenika, a predviđeni kapacitet iznosi oko 130.000 tona goriva iz otpada godišnje. Za potrebe cjelokupnog hrvatskog sustava energetske oporabe procjenjuje se da bi bio potreban kapacitet od približno 400.000 tona godišnje. – Od početka projekta do realizacije postrojenja za energetsku oporabu otpada u Celju prošlo je deset godina, uključujući probni pogon i početak redovitog rada. Rad na projektu počeo je 2002. godine, natječaj je objavljen 2006., gradnja je započela 2007., a postrojenje je od 2011. u redovitom pogonu. Danas radi bez većih problema, a građani su ga prihvatili kao uobičajen dio komunalne infrastrukture – objašnjava Kokalj.
To, međutim, ne znači da nije bilo pitanja i dvojbi. Projektanti su se susretali s brojnim pitanjima, osobito onima koja su postavljale ekološke udruge. – Bilo je primjedbi ekoloških udruga, ali s njima smo razgovarali još u ranoj fazi projektiranja. Komunikacija je bila otvorena. I mi smo uz taj projekt mnogo učili, tražili odgovore na pitanja i nastojali osigurati da postrojenje dobro radi i bude usklađeno sa svim normama – kaže Kokalj te naglašava kako je važno da se o takvim projektima razgovara pravodobno i transparentno. Kokalj smatra da Hrvatska ne bi trebala zanemarivati iskustva drugih europskih zemalja. Upozorava da se gospodarenje otpadom mora promatrati kao cjelina, s jasno utvrđenim redoslijedom postupanja, od sprečavanja nastanka otpada i ponovne uporabe do recikliranja, energetske oporabe i zbrinjavanja ostatka. – Svojim studentima uvijek govorim da trebaju razmišljati o cijelom sustavu. Gospodarenje komunalnim otpadom mora obuhvatiti svih pet stupnjeva hijerarhije. Jedan od njih je energetska oporaba. Posvuda se pokušavalo završiti obradu komunalnog otpada bez nje, ali jednostavno ne ide. Ako ni pametnije i bogatije zemlje sjeverne i zapadne Europe nisu uspjele riješiti taj problem bez energetske oporabe, moramo i mi posegnuti za tim rješenjem – ističe.
Pritom naglašava da se kapaciteti postrojenja moraju pažljivo planirati, a zaštita ljudi i okoliša mora biti na prvome mjestu. Energetska oporaba, dakle, nije zamjena za odvojeno prikupljanje i recikliranje, nego način da se iskoristi preostali otpad koji se ne može materijalno oporabiti. Slovenija, unatoč celjskom primjeru, također još nije u potpunosti iskoristila energetski potencijal otpada. Prema Kokaljevim riječima, tamošnje postrojenje obrađuje približno deset posto ukupno nastalog otpada, a planira se gradnja novih pogona u Ljubljani i Mariboru. Cilj je dodatno iskoristiti energiju otpada, osobito za potrebe gradskog grijanja. – Sva energija koju proizvedemo u Celju ide za gradsko grijanje. To znači manje korištenja fosilnih goriva, niže troškove grijanja i istodobno zbrinjavanje otpada. Takva postrojenja donose više pozitivnih učinaka – kaže Kokalj. Hrvatska se suočava s manjkom kapaciteta za obradu otpada, ali i s nepovjerenjem dijela javnosti prema termičkoj oporabi. Kokalj smatra da rješenja treba tražiti u sustavnom planiranju, kvalitetnim projektima i otvorenoj komunikaciji s građanima.
Otvori KEKS Pay
