Hrvatskoj je u tijeku prikupljanje potpisa za dvije referendumske inicijative. Uz istupanje iz Istanbulske konvencije, traži se i izmjena izbornih pravila. Inicijativa “Narod odlučuje” predložila je dva referendumska pitanja, a oba sadrže formulacije kojima se želi umanjiti utjecaj zastupnika nacionalnih manjina u Saboru. O argumentima za izmjenu Ustava koje nudi ta referendumska inicijativa razgovarali smo s potpredsjednikom Sabora i zastupnikom talijanske manjine Furijem Radinom.
Jedan je od ključnih argumenata inicijative “Narod odlučuje” da nacionalne manjine ne bi smjele biti “jezičac na vagi” pri sastavljanju Vlade. Stoji li takav argument?
Ovaj referendum zapravo je jako konfuzan što se tiče samoga izbornog zakona, ali vrlo jasan kad je riječ o nacionalnim manjinama. U jednom od predloženih referendumskih pitanja spušta se broj zastupnika nacionalnih manjina i to je usmjereno isključivo prema srpskoj manjinskoj zajednici, s obzirom na to da Ustavni zakon kaže da manjine do 1,5 posto udjela u stanovništvu imaju pravo na pet, a one veće, a to su samo Srbi, između jednog i tri zastupnika. Budući da nitko nema snagu za izmjenu Ustavnog zakona, za što su potrebne dvije trećine zastupnika, očito je da je ovo pitanje usmjereno prema Srbima. No, ako je nešto usmjereno protiv jedne, usmjereno je i protiv svih nacionalnih manjina. U drugom referendumskom pitanju mandati manjinskih zastupnika žele se isprazniti od ingerencija. Zamislite samo situaciju da se mi, kada se glasa o Vladi ili o proračunu, moramo ustati i izići iz sabornice! Mi bismo postali zastupnici “za smeće”, paraziti koji samo primaju plaću. Predlagatelji referenduma kažu da s nas žele skinuti etiketu etnobiznismena, ali etnobiznismeni su zapravo oni, jer jašu po nacionalnosti, upotrebljavaju etnos kao instrument. Cilj je nacionalne manjine ostaviti bez predstavnika u parlamentu jer bi drugi korak bio bi potpuno ukidanje manjinskih zastupnika, s obzirom na to da bi se postavilo pitanje njihove svrhe. Naravno, zamjeraju i Vladi ratifikaciju Istanbulske konvencije protiv nasilja nad ženama, tako da je, da rezimiramo, cilj ovih dvaju referenduma etnički čista Hrvatska u kojoj će Hrvati moći tući Hrvatice.
Manjinskim zastupnicima spočitava se i to što u parlament ulaze sa znatno manjim brojem glasova od drugih.
Gospođa Markić i gospodin Troskot stalno potenciraju samo mandat u kojem sam bio jedini kandidat talijanske zajednice, a to je bio samo jedan od ukupno osam mojih mandata. No ja sam i tada, kao jedini kandidat, dobio 3100 glasova u bazenu od ukupno 17.000 birača u svojoj izbornoj jedinici, dok je gospođa Markić jedini put kad je sudjelovala na izborima u drugoj izbornoj jedinici, koja broji 300 ili 400 tisuća birača, uspjela osvojiti svega 1717 glasova. Njezina udruga “U ime obitelji” u svih je 11 izbornih jedinica dobila 24.000 glasova i to je sav uspjeh te “grandiozne ideje”, tog “masovnog pokreta”. I kada sam dobivao najmanje glasova, još uvijek sam ih dobivao kao Željka Markić. Kada se ti ekstremisti pojave na izborima, dobiju 1717 glasova. Vođe ove ksenofobične referendumske akcije dvolični su, bave se neistinama i poluistinama i stalno ih ponavljaju, kao oni američki propovjednici koji misle da će rečenica koju ponove stotinu puta postati istina. Ne, istine u njihovim propovijedima nema, a oprostite, s obzirom na ksenofobičnost, ne znam ni koliko ima humanizma.
Inicijativa “Narod odlučuje” tvrdi da je u prva tri dana prikupila 78 tisuća potpisa. Ispada da bi, čak i uz očekivanu slabiju dinamiku u sljedećim danima, ipak mogli prikupiti željene potpise, bez obzira na snažno protivljenje političkog “mainstreama”. Što je uzrok takvom interesu?
Možda jesu, a možda je to prosti marketing. Mnogi su ljudi ogorčeni politikom i, slušajući lažne propovjednike, misle da je promjena izbornog zakona referendumom put za rješenje društvenih i njihovih osobnih problema. Naravno, narod od toga neće imati nikakvu korist, dok će profesionalni manipulatori možda nešto sitno profitirati na sljedećim izborima.
Koliko na odziv građana utječe upravo pitanje manjinskih zastupnika?
Jako, jer kada je na djelu društvena i ekonomska kriza, uvijek se traže „krivci“ i nalaze se među slabijima i drukčijima. Na to smo vrlo jasno upozorili prije tri godine Deklaracijom o netoleranciji i etnocentrizmu, koju su u Puli potpisali svi manjinski zastupnici. Čujem da se sa štandova zove ljude na potpis ksenofobičnim porukama. Gradonačelnik Rijeke Vojko Obersnel tu je akciju sažeo riječima „pale su maske“. Kada sam čuo gospodina Troskota kako razglaba o podrijetlu Srba u Hrvatskoj u televizijskoj emisiji, postalo mi je jasno da u svemu tome ekumenizma nema. I kada sam čuo njegovu suradnicu da su ciljevi referenduma hrvatski identitet, hrvatski interesi i, dulcis in fundo, hrvatska vjera, shvatio sam da je među njima velik deficit katoličanstva, koje je univerzalno ili ga nema, iako se svi busaju u prsa kao veliki katolici. Što uopće znači hrvatska vjera, ja nisam nikada čuo da netko govori o španjolskoj ili talijanskoj vjeri. Postavio sam izravno pitanje Troskotu, no, kao inteligentan čovjek, nije mi htio odgovoriti, ali pušta da se ta floskula ponavlja.
Svojedobno je i prof. Smerdel govorio da bi manjinama trebalo dati veći broj mandata i vrlo jak glas u pitanjima važnim za nacionalne manjine, ali bez prava da budu taj “jezičac na vagi” kada se odlučuje o tome tko će sastaviti Vladu. Po tome se čini da se ovakva inicijativa i ne mora smatrati protuustavnom.
Svojedobno je profesor Smerdel govorio mnoge kontradiktorne stvari, ovisno o prilici. I nije jedini. Ne tražimo veći broj mandata, ali da nas se tretira kao politički otpad, za nas je, a pogotovo za one koje predstavljamo, uvredljivo i ponižavajuće.
Očekujete li da će Sabor, ako inicijativa prikupi potrebne potpise, pitanje poslati na ocjenu Ustavnom sudu?
To ostavljam Saboru i očekujem da se ponaša odgovorno jer je kršenje ljudskih prava ozbiljno pitanje. Velike su stranke deklarativno protiv referenduma, ali znamo da između stavova i ponašanja ima dosta slobodnog prostora. Ipak, mislim da će velika većina zastupnika biti za upućivanje referenduma na ocjenu ustavnosti.
Jedan od najčešćih argumenata za smanjivanje utjecaja manjinskih zastupnika priče su o “političkoj trgovini”.
To je priča oporbe, lijeve i desne, koja tako želi vršiti pritisak na nas. Naravno, kada su te iste stranke na vlasti, imaju suprotnu retoriku. Kada stranke razgovaraju, to se zovu pregovori, a kada mi pregovaramo, to se etiketira kao trgovina. Istina je da se ne zna za koga stranke pregovaraju, dok se točno zna da mi, iz nacionalnih manjina, to radimo za one koje predstavljamo i za regije u kojima živimo. Kada je rekao da valjda ima tri časna čovjeka koja će napustiti vladajuću koaliciju, prijatelju Glavaševiću odgovorio sam da ću slijediti njegov savjet kada njegova stranka bude imala tri socijaldemokrata. Ne kažem ljevičara, samo socijaldemokrata. Naravno, mislim na one koji podržavaju sadašnje vodstvo.
Zbog čega je, zapravo, zastupnicima manjina prirodno mjesto uz vladajuće?
Ja sam u tri mandata, dva Tuđmanova i jedan Karamarkov, bio u oporbi. Znači, konstatacija ne vrijedi.
Predsjednik SDP-a Davor Bernardić upozorava da Vladu podržavaju manjine koje Izvješće Europske komisije protiv rasizma i netolerancije smatra ugroženima u Hrvatskoj. Jeste li suglasni s ocjenama iz tog izvješća i koliko manjine uopće imaju koristi od vaše podrške Vladi?
Takav je izvještaj dobrim dijelom napisan na osnovi razgovora s nama, naših dokumenata i izjava u medijima. Davor Bernardić razočarao me, mislim da nije dorastao svojoj funkciji, stranka mu se raspada, a on napada manjine. Kada ponovno ostane sam, shvatit će da je pogriješio. Koliku manjine imaju korist od svojih predstavnika? Daleko više nego što većine imaju korist od političkih stranaka. U našem slučaju znaju koga pitati i, ovisno o situaciji, hvaliti ili kritizirati. U slučaju stranaka sve je daleko konfuznije ili fluidnije. Takva neodređenost u osnovi je centara moći, svjetovnih i donekle crkvenih, unutarstranačkih i financijskih, koji podržavaju referendume, pa ako treba i ksenofobične.
I neki drugi zastupnici podržavaju većinu ovisno o potpori nekim njihovim prijedlozima i to nazivaju projektnom suradnjom (npr. Marin Škibola). Može li takav lobistički pristup, usmjeren na manje društvene skupine, naštetiti ukupnom napretku društva?
Granica između poštenog i korumpiranog političara u tome je pregovara li za sebe ili za one koje predstavlja. Škibola, mi iz manjina, potencijalno Hrelja i nekoliko drugih pregovaraju u ime i za interese svojih birača, koji su građani Hrvatske. Nikakve tvrtke ili holdinzi, centri financijske moći ili osobni materijalni interesi nisu u fokusu našeg djelovanja.
Što mislite o ostalim referendumskim pitanjima, poput preferencijalnog glasovanja ili izbornih jedinica? Jesu li vladajuće strukture zapravo “skrivile” ovakav referendum?
Izborni zakon nije savršen, kao ni ijedan na svijetu. Protiv nekih dijelova referenduma nisam, primjerice odavno govorim u prilog dopisnog glasovanja za dijasporu, uostalom i ja tako glasam u Italiji. Tri preferencijalna glasa doprinijela bi još većoj partitokraciji jer bi bili izabrani uglavnom stranački šefovi. Problem je u tome što su oba pitanja namjerno konfuzno postavljena i kontaminirana uskraćivanjem ljudskih prava nacionalnih manjina, pa i dobri dijelovi neće moći biti prihvaćeni.
Zbog čega još uvijek nije donesen, primjerice, Zakon o referendumu?
Trebao bi doći na dnevni red, pod hitno, jer se stječe dojam da je cijela ta referendumska akcija zapravo samo predizborna kampanja. Ponovno podsjećam na to da je gospođa Markić kao nositeljica liste dobila isti broj glasova kao pripadnici nacionalnih manjina koji imaju dvadesetak puta manje potencijalnih birača. Želim reći da će madam Markić, ako ne radi za nekoga drugoga, morati jako upregnuti ako ne želi biti osramoćena i na sljedećim izborima.
Vlada najavljuje zakon koji će osigurati transparentnost financiranja referendumskih kampanja. Sada ne znamo tko financira sadašnje inicijative. Zašto se kasni?
Mi i političke stranke u izbornim kampanjama moramo objaviti imena svih donatora, a zabranjeno nam je i primati donacije iz inozemstva. Bilo bi moralno da ista pravila vrijede i za referendumske kampanje. Oni to nisu zakonski dužni objaviti, ali bilo bi dobro da pokažu etičnost i na svojim stranicama objave tko ih financira, naravno, s uplatnicama, jer to su donacije, a ne milodari. Ovo im je izvrsna prilika s moralnog aspekta. Ako su to donacije građana, kao što tvrde, bilo bi moralno da objave imena tih građana, koliko su dali i gdje žive, jednako kao što mi objavljujemo u kampanjama.
U Saboru se najavljivao dinamičan tjedan zbog dviju oporbenih inicijativa usmjerenih na aferu Hotmail. Rasprava u srijedu ipak je ostala poprilično mlaka. Što je uzrok?
Anemija oporbe.
Sreća je za vladajuće i neobičan potez Zdravka Ronka, koji je otišao iz SDP-a i najavio podršku Plenkoviću “da ne bi Bernardić ušao u veliku koaliciju”. Ispada da se većina okrupnjava bez obzira na aferu Hotmail. Kako to tumačite?
Razlozi odlaska iz stranke uvijek su kompleksni i slojeviti. Oni uglavnom nastaju zbog neslaganja s predsjednikom i njegovom kamarilom. Što se tiče ove posljednje, ona će, kao Cezaru u rimskom senatu, na kraju prva zabiti nož u leđa, u ovom slučaju mladome „caru“. Neki od njih to će napraviti drugi put.
Može li ovakva raznolika i još uvijek tanka većina izdržati do kraja mandata? Može li uopće odraditi kvalitetan mandat?
Tanke koalicije potiču razgovor i suradnju i nisu negativne po sebi. Reforme ne ovise o toj činjenici, barem kada je riječ o zastupnicima nacionalnih manjina.
g. radin u kojem djelu ste isčitali ovakve gluposti koje tvrdite. možda u smanjenju broja zastupnika u saboru od 100 do najviše 120 , ili u broju pripadnika manjina (6 zastupnika) ili u broju 3 za preferencijska glasa. ili ste potpuno glupavi kad ne razumijete ili svjesno, zločesto manipulirate što je za svaku osudu. nisam još potpisala, ali kad vidim kako u glas i vladajući i oporba pljuju i na sve načina pokušavaju da ovo ne uspije - moram. očigledno im se svima ovime izbija mogućnost manipuliranja rezultatima na izborima i političke korupcije koja je na dijelu - kako sa manjincima tako i sa strankom koja uđe na jednoj listi u sabor (hns - sami bi sabor gledali na tv), a onda stvara većinu s drugom.