Bilo je gluho doba noći kad je Gloria Malin iz udruge S-PAS krenula iz svog doma u blizini Zaprešića prema Šegestinu u općini Dvor. Kaže, nitko nije mogao, a snimak psa zavezanog lancem koji nemoćno leži na hladnoj zemlji upozoravao je da nema vremena za čekanje.
– Snimak je objavljen na Facebooku u grupi Zlatno Srce Zaprešića, čuju se muški glasovi koji se svađaju s vlasnikom psa, ali nakon toga ništa se nije dogodilo. Pas je ostavljen da se smrzne. Nisam puno razmišljala, netko je morao ići – kaže nam Gloria. S njom je bila i prijateljica Klara Pili, a nakon više od dva sata vožnje po magli i kiši, traženja zaobilaznog puta zbog blokade cesta u području opasnom zbog ruševina, pomoći policije i 'lokalnih mladića' koji su im pokazali put, stigle su pred kuću.
– Na tankoj dekici ležao je Bobi. Oko vrata bila mu je kožna ogrlica i foresto, lanca više nije bilo. Vlasnik nam je rekao da ima 17 godina, bio je vjerojatno pas njegove supruge jer uz čip je upisano žensko ime. Ne znam ni kako se zove taj čovjek, a ni kako je ime ženi. Bez pogovora je pristao da odvedemo psa. U dekici smo ga prenijeli u auto i krenuli za Zagreb. Iskreno, sumnjala sam da će preživjeti. U automobilu je nekoliko puta zacvilio, pokakao se. Iako je bila noć, veterinari su nas čekali u ambulanti, ali mislim da je Bobi uginuo pred ulazom – priča nam Glorija. Dodaje kako još uvijek ne zna hoće li podnositi prijavu protiv vlasnika. Kaže, ništa se promijeniti neće, a Bobija više ne može vratiti.
Iako je vlasniku dala broj mobitela, nije ni nazvao da pita što je sa psom. I dok je Bobi živio svoje posljednje dane, zavezan lancem iako nigdje nije mogao, iz ruševina nakon potresa psi su spašavali ljudske živote.
Dijete i pas nisu za svakoga.