Kava, čokolada, deterdžent i banane, samo nekoliko desetljeća unatrag za Hrvate su vrijedili kao suho zlato. No, nedostatak nijednog proizvoda nije ih pogodio kao nestašica benzina krajem 70-ih i početkom 80-ih godina. Zbog krize koju je prouzročila stalna devalvacija ondašnjih jugoslavenskih dinara, ali i poskupljenja nafte na tržištu, država nije mogla uvoziti dovoljno nafte za potrebe stanovništva. Najjednostavniji način uštede bio je prorijediti broj vozila na cestama, pa je 3. svibnja 1979. godine uveden zakon prema kojem su u određene dane mogli voziti samo vlasnici automobila s parnim, odnosno neparnim registarskim tablicama. Ovo pravilo vožnje nazvano je par – nepar.
Tijekom prvih tjedana vožnja je bila zabranjena automobilima s određenim registracijama samo vikendom i četvrtkom, a nakon nekoliko mjeseci uvedeno je i stalno pravilo da parnim datumima ne smiju voziti automobili s parnim registracijama i obrnuto. Evo kako je o tome, u broju od 4. svibnja 1979., izvijestio Večernji list.
Prvom danu primjene Saveznog zakona o ograničenju upotrebe i kretanja osobnih i drugih vozila posvećena je i prva stranica novine, s naslovom “Vozila na cesti upola manje”. U povećem izvještaju, novinar Zdravko Cesar piše kako su vlasnici osobnih automobila uglavnom poštovali zabranu vožnje pa su “mirovali” oni s neparnim registarskim brojevima, te je u cijeloj zemlji bio brži protok prometa, ali i veće gužve u autobusima i tramvajima.
Kašnjenja na posao
Bilo je i kašnjenja. Večernji list piše kako se prvi dan “navikavanja” na nove propise o ograničenju prometa osjetio i u nekim zagrebačkim radnim kolektivima. Tako je u tvornici alatnih strojeva “Prvomajskoj” broj radnika koji su zakasnili na posao povećan oko 50 posto. No mnogi su, kako su tvrdili u ZET-u, zakasnili zato što nisu navikli putovati autobusima i tramvajima, već samo - vlastitim automobilima.
Stoga su se već drugoga dana na sjednici Predsjedništva Skupštine grada Zagreba mogli čuli mnogi prijedlozi o poboljšanju prometne situacije. Tako je Ivo Latin, predsjednik Skupštine, sugerirao ZET-u da u kritične dane, ako ustreba, unajmi autobuse i vozače drugih prometnih poduzeća. Predsjednik Izvršnog vijeća Stjepan Jožinec smatrao je da građani ne bi trebali plaćati danak takvoj izmjeni prometnog režima i da bi im se obavezno trebalo omogućiti da prelaze s autobusa na tramvaje uz istu cijenu prijevoza, tj. s prijelaznom kartom.
U diskusiji je sudjelovao i Branko Korasić, pomoćnik sekretara Gradskog sekretarijata unutrašnjih poslova, koji je iznio svoje razmišljanje da bi kao autobusna stajališta trebalo iskoristiti i u to vrijeme neiskorištene prostore uz stadion “Dinama” i Zapadni kolodvor, a da bi se autobusi iz Samobora koji voze Ljubljanskom avenijom morali upotrijebiti kao gradski prijevoz. Spomenuta je i mogućnost da se u kritične dane u tjednu za prolaz ponovno iskoristi Gornji grad.
Tri dana poslije, u broju od 7. svibnja, Večernji piše kako su “Garaže pune parnih registracija”. “Prvi svibanjski vikend počeo je (i završio) u Hrvatskoj bez uobičajenih gužvi na izlasku iz gradova. Zabrana kretanja vozila s parnim brojevima omogućila je napokon i pješacima da dođu do daha. Mnogi su bar prošetali gradskim ulicama nakratko oslobođeni od koncentriranih benzinskih para. Kao i proteklog četvrtka kada su u garažama ostali automobili neparnih registracija, i ova dva dana, zabranjena za “parnjake” bilo je primjetno da je uredba o naizmjeničnoj zabrani kretanja doista ozbiljno shvaćena, pa su bili rijetki oni koji su ipak upalili svoje motore iako su im tablice bile parne. Tako je jedan od prvih koraka u štednji 300 tisuća tona benzina ili oko 120 milijuna dolara uspješno prebrođen. Vozači su položili i ovaj ispit i tako pridonijeli velikoj akciji štednje goriva pa se može očekivati da će se tako savjesno ponašati i ubuduće”, navodi novinar.
Čitatelji Večernjaka također su doznali kako se u trgovinama u Slavonskom Brodu posljednjih dana naglo povećao interes za kupnju bicikala što je, bez sumnje, posljedica restrikcija u kretanju automobila, a i poskupljenja benzina.
I dan poslije, 8. svibnja, Večernji na naslovnici donosi informaciju kako su, vezano uz primjenu Zakona o ograničenju prometa, “prvi rezultati povoljni”.
U tekstu na 3. stranici Zdravko Cesar piše kako je Zakon pokazao do sada mnogo dobrih strana. “Vozači su vrlo disciplinirano prihvatili novi prometni režim, na cestama nema uobičajene gužve, a javni promet u gradovima nešto je otežaniji zbog većeg broja putnika”, piše, dodajući kako je smanjen i broj prometnih nesreća, a znatni su i efekti štednje goriva.
No, nedavno usvojeni zakon stavio je vozače pred dilemu. Hoće li osiguranje vozila biti jeftinije? Naime, premija obveznog osiguranja vozila obračunava se po danima. Logično, ako netko ne može voziti 72 dana u godini – ili 48 koliko je ostalo do kraja važenja Zakona – trebao bi platiti manju premiju osiguranja. “Po svemu sudeći, do daljega sve ostaje po starom: ne dolazi u obzir nikakvo mijenjanje cijena osiguranja motornih vozila. Zbog kratkoće vremena u kojoj se Zakon donosio, nije se vodilo računa o pratećim pojavama kao što je osiguranje vozila”, piše Večernji.
Višednevni serijal tekstova završava 16. svibnja, desetak dana nakon početka primjene novog Zakona, naslovom kako je “Potrošnja smanjena 8 posto”.
“Ograničenje vožnje motornih vozila već daje prve rezultate. Poznato je da će vozila 72 dana u godini mirovati, a da teški kamioni, najveći potrošači goriva, više i ne voze na razdaljinama većim od 200 kilometara. To bi trebalo smanjiti ovogodišnju potrošnju prometa za 2,5 milijuna tona benzina i dizelskog goriva. Računa se da će se do kraja godine, ne bude li nepredviđenih situacija, uštedjeti oko 180 tisuća tona benzina i dizelskog goriva i tako ispuniti plan smanjenja potrošnje.”
Nije dugo trajao
No, teret ove odredbe, kako to obično biva, pao je na leđa običnih ljudi. Osim poteškoća u kretanju, mnogi su posljedice zabrane osjećali u brojnim svakodnevnim situacijama.
Zaprešićanin Dinko Čelan za Večernji se prisjetio neugodne situacije kada trudnu suprugu nije mogao odvesti u bolnicu jer mu je taj dan bila zabranjena vožnja.
– Čekali smo dan kada će supruga roditi, i baš na datum kada nisam imao pravo voziti svog “fiću”, 5. ožujka 1980. godine, dobila je predvečer trudove te sam je hitno trebao odvesti u bolnicu. Bližila se ponoć, nakon koje bih je i sam mogao odvesti, no morao sam reagirati i zamolio sam susjedu da nas odveze do Vinogradske bolnice. Ni njoj nije bilo svejedno, jer poslije ponoći nije smjela voziti svoj automobil. Stoga nas je odvezla u bolnicu te se brzo vratila kući. Nakon što je supruga rodila, po noći sam se morao vraćati kući pješice, jer noćnih autobusa tada nije bilo – prisjetio se Dinko Čelan, dodajući kako rijetko tko usudio voziti danima kada je bilo zabranjeno – novčane kazne bile su drastične, a pri prekršaju se oduzimala vozačka dozvola.
Dobrostojećim Jugoslavenima zakon nije predstavljao problem, naime, jer oni su si priuštili dva vozila – s neparnim i parnim brojem registracije. Ljudi su se pomalo naučili na sustav vožnje i s vremenom su odlaske na posao dogovarali sa susjedima.
Na sreću, sustav par-nepar nije se dugo zadržao, ali je zabilježen i u 21. stoljeću u nekim europskim državama, iz ekoloških razloga ili zbog prevelikih gužvi u središtima grada.
Video: Otvorena izložba 'Večernji list: Zajedno smo 60 godina" u Splitu
Pa kako majku mu staru? Zar nije Juga bila oaza ekonomskog napretka, mjesto gdje je svatko imao posao i placu i sretno zivio od svog rada? Zar nije samoupravni socijalizam bio utociste slobode sve dok ga nije podlo i na prepad unistio zli kapitalizam? Pa kakoo?! Mozda su Vatikan i zli nacionalisti oduzeli sretnom narodu taj raj..