Desetljeće od kojega ćemo se oprostiti za nekoliko mjeseci bilo je po mnogo čemu uzbudljivo, izazovno i turbulentno. Dajem si slobodu reći kako je ovo najbolje desetljeće u povijesti čovječanstva. Tehnološki napredak koji smo ostvarili u proteklih deset godina doveo nas je do razine da danas ovaj članak preko 80% ljudi čita koristeći svoje pametne telefone.
Više nas ne zabrinjavaju samo virusi koji “haraju” zimi, jer sada imamo i računalne viruse, crve i raznorazna čuda koja prijete našim pametnim uređajima, televizorima, pa čak i perilicama rublja. Privatne tvrtke u svemir šalju rakete, satelite… čak i automobile. Kad smo već kod automobila, sve više pričamo o električnim i autonomnim vozilima, a tu je i Rimac koji očigledno predvodi novu industrijsku revoluciju kada je u pitanju budućnost automobila. Da. I to je moguće u Hrvatskoj.
Moguće je u Hrvatskoj još mnogo toga. Moguće je da imamo i jednu od najvećih globalnih IT kompanija koja iz Vodnjana pruža usluge mobilnih komunikacija u oblaku za pola svijeta. Moguće je da imamo aplikaciju koja može riješiti čak i najkompleksniji matematički zadatak, pa je zbog toga do danas na svojim uređajima ima više od 50 milijuna ljudi. Moguće je da radimo i druge nevjerojatne aplikacije, igre, mobilne igre, softver za poljoprivredu, dijelove za automobile, pametni nakit, vrhunski dizajnerski namještaj i još mnogo pametnih i naprednih tehnologija i uređaja koji se koriste diljem svijeta, a nastali su u Hrvatskoj.
Nažalost, ovo desetljeće pokazalo nam je i da nismo sasvim najbolje iskoristili sve svoje potencijale. Od države koja je mogla biti u samome svjetskom vrhu kada je u pitanju, ne samo turizam već i poljoprivreda, industrijska proizvodnja, IT industrija i razvoj naprednih tehnoloških rješenja – uspjeli smo iznjedriti svega nekoliko pojedinaca koji nas predstavljaju u pozitivnom svijetlu na globalnoj razini.
U proteklih nekoliko godina među tim pojedincima polako se počela pojavljivati i moja tvrtka. Sada prelazim na dio teksta kada besramno hvalim samoga sebe, nakon što sam prije toga nahvalio sve ostale i tako si kupio prava samopromocije.
Na samome početku ovoga desetljeća krenulo je moje srednjoškolsko obrazovanje. Ok, vjerojatno ste ovu rečenicu tri puta pročitali jer ste pomislili da krivo vidite, ali 2010. godina za mene je bila prva godina srednje škole. Tada, kao jedan sasvim obični petnaestogodišnjak, nisam ni sanjao kako ću četiri godine poslije pokrenuti tvrtku koja je danas prisutna na 44 globalna tržišta. Brojci gotovo dvostruko većoj od mojih trenutačnih godina.
Priča o pametnim klupama nije krenula kada i tvrtka. U ljeto 2014. godine, kada sam osnovao Include, imao sam zapravo sasvim drugu ideju – zaraditi si nešto novca. I to je manje-više to. S 19 godina nije baš da možete napraviti poslovno čudo, pa sam tako krenuo s idejom nečega u čemu sam bio dobar i što mi se činilo jednostavno, a to je servis računala i izrada web-stranica.
Nakon što u prvih nekoliko mjeseci nisam popravio nijedno računalo, niti izradio nijednu web-stranicu, odlučio sam napraviti najbolji mogući poslovni potez. Dogovoriti zakup poslovnog prostora vrijednoga otprilike dvadeset tisuća eura. Ugovor je bio potpisan, a na meni je bilo samo da za tri mjeseca donesem šezdeset tisuća kuna i mogu krenuti s radovima. S obzirom na to da nisam bio od pljačkanja banaka ili igranja lutrije znao sam kako će opcija prikupljanja novca legalnim putem biti nešto teža, ali svakako nisam mislio odustati. Jedne večeri, dok sam sjedio u jednom splitskom kafiću i razmišljao kako prikupiti novac, slučajno sam primijetio vazu za cvijeće koja svijetli.
Nevjerojatno kako jedna vaza iz 2014. godine dovede do više od četrdeset zaposlenih u 2019. No, vratimo se natrag na priču. Ugledavši tu vazu pomislio sam kako bi bilo zanimljivo imati i stolce koji bi mogli svijetliti, a možda čak i puniti mobitele. Zapravo sasvim zanimljivo mi je zvučala ideja da dok sjedite u kafiću možete puniti svoj mobitel i mijenjati boje stolca na kojemu sjedite. I tako sam krenuo s projektom LED stolaca. Ideja je bila sasvim jednostavna – prodam okvirno stotinjak stolaca po cijeni od 600 kuna po komadu, skupim šezdeset tisuća kuna i za mjesec dana spreman sam platiti poslovni prostor za servis računala. Ha-ha. To je sve što mogu reći na svoju ideju od prije pet godina.
Dosta ljudi već je čulo kako je prvi investitor u mojoj tvrtki bila moja baka. Ona mi je zapravo dala četiri tisuće kuna kako bih kupio materijal za prve stolce. Nije trebalo mnogo vremena da zaključim kako me servis računala uopće ne zanima i kako je izrada tih stolaca ono što sam zapravo želio raditi. I tako sam nekoliko mjeseci svoga vremena posvetio izradi četiri stolca i jednog stola. Ok, kraj je 2014. godine, imam stolce, imam pripremljen letak i spreman sam za prodaju. Prodajna strategija bila je sasvim jednostavna, svaku večer idem po splitskim kafićima, tražim vlasnika i pregovaram o kupnji stolaca.
Nekoliko tjedana šetanja po Splitu, osim što me dovelo u odličnu kondiciju, nije donijelo nikakve druge rezultate. Stolci su svima bili zanimljivi, ali jako skupi i komplicirani za korištenje. Gotovo svaku večer trebalo ih je puniti, a za opremanje jednog kafića trebali ste potrošiti barem deset tisuća eura.
Početkom 2015. godine nisam se namjeravao predati. Odlučio sam razmotriti sve nedostatke svoje ideje i pronaći bolje rješenje od trenutačnog. Razmišljajući o dodavanju solarnih modula i Wi-Fi sustava, shvatio sam kako bi klupa za parkove bila puno bolja od stolca za kafiće. Tako je nastala ideja pametne klupe.
Kako bih izbjegao situaciju da baku ponovno pitam novac, odlučio sam prodati svoju električnu gitaru koju sam zaradio jedno ljeto dok sam radio s ocem. Nakon prve nerealne ponude od pet tisuća kuna nakon nekoliko dana uspio sam je prodati za dvije tisuće, što mi je bilo sasvim dovoljno za nabavu materijala.
Tri mjeseca radio sam na dizajnu, elektronici i softveru, da bih početkom proljeća 2015. godine napokon napravio prvu pametnu klupu. Zatim je uslijedilo još nekoliko mjeseci nagovaranja Grada Solina da postave prvu klupu i početkom ljeta moj prvi pravi proizvod ikada postavljen je u centru grada. Naravno da je medijima bilo zanimljivo kako devetnaestogodišnjak iz Solina radi pametne klupe i priča se jako brzo proširila, čak i izvan Hrvatske.
Naravno da sam jednom prilikom u Sarajevu trebao održati konferenciju za medije prilikom instalacije šest pametnih klupa. I naravno da sam na tu konferenciju došao bez remena na hlačama, te sam, dok me je preko dvadeset kamera snimalo, rukama u džepovima osiguravao da hlače ne spadnu i ne postanem globalni viralni hit.
Uskoro su uslijedili prvi upiti, dok još nisam imao ni ideju koja je cijena proizvoda, kao ni vrijeme isporuke. Zapravo, nisam znao ni što točno prodajem. Do kraja 2015. godine cijela prodaja, proizvodnja i razvoj odvijali su se iz moje sobe. Include je počeo prodavati diljem Hrvatske, a Include sam zapravo bio samo ja, no to tada nitko nije znao. Krajem godine odlučio sam napraviti novi dizajn klupe i pokušati izgraditi ozbiljan posao. Od prve zarade kupio sam si super krevet (na kojem danas više ne spavam), a ostatak sam uložio ponovno u tvrtku i u kombinaciji s malim kreditom počeo zapošljavati prve djelatnike.
Include je 2016. imao petnaest ljudi. U svega nekoliko mjeseci došli smo s jedne osobe na cijeli niz ljudi u razvoju, prodaji i proizvodnji. Počeli smo s izvozom na tržište EU, a nekoliko puta bili smo na rubu bankrota. Ipak, uspjeli smo prebroditi teško razdoblje i dočekati kraj godine s profitabilnim poslovanjem. Rezultati od tada rastu eksponencijalno, ali raste i količina posla. U 2017. godini uspješno smo zatvorili prvu investicijsku rundu, preselili se u nove urede i zaposlili još petnaest ljudi.
Do kraja 2018. godine tvrtka se proširila na 40 globalnih tržišta, a ove godine upravo smo zatvorili investicijski ciklus vrijedan više od 15 milijuna kuna, dok je vrijednost tvrtke procijenjena na više od 110 milijuna kuna.
U protekle četiri godine u Hrvatsku smo unijeli više od 20 milijuna kuna od izvoza naših proizvoda. Tvrtka uskoro kreće s razvojem novih tehnoloških rješenja, a dugoročni cilj nam je biti globalni lider u proizvodnji pametne urbane opreme. Danas su to pametne klupe, a u budućnosti će biti i autobusne stanice, rasvjeta, semafori, kante za smeće, zasloni za oglašavanje…
Na samom kraju, nemam nikakav poseban zaključak. U Hrvatskoj se može uspjeti. Nije sasvim jednostavno, a vjerojatno je i upitno koliko je pametno raditi posao iz Hrvatske, ali ja vjerujem da za ovu državu još uvijek ima prilike. Možda je to razmišljanje još uvijek mlade i zelene osobe, vrijeme će pokazati.
Što se tiče svijeta – svijet napreduje. Nevjerojatnom brzinom. Vjerujem kako nam budućnost nosi još veću kvalitetu života, nastavak nevjerojatnog tehnološkog napretka i tko zna kakva sve čuda o kojima trenutačno i ne razmišljamo.
