Polazak na spavanje ili buđenje samo sat vremena ranije od uobičajenog moglo bi smanjiti rizik od depresije 23%, sugerira opsežna nova genetska studija objavljena u časopisu JAMA Psychiatry.
Istraživanje na 840.000 ljudi, koje su proveli istraživači sa Sveučilišta Colorado Boulder i Broad Institute iz MIT-ja i Harvarda, predstavlja jedan od najsnažnijih dokaza da kronotip – sklonost osobe da spava u određeno vrijeme – utječe na rizik od depresije.
Duljina sna nema veze
Također je među prvim studijama koje su odredile koliko je promjena potrebno da utječe na mentalno zdravlje.
Kako se kod ljudi pojavljuje postpandemijski od rada i pohađanja škole na daljinu, trend koji je mnoge naveo na prelazak na kasniji raspored spavanja – nalazi bi mogli imati važne implikacije.
– Već neko vrijeme znamo da postoji veza između našeg ustaljenog vremena spavanja i raspoloženja, ali pitanje koje često čujemo od kliničara glasi: kolike promjene moraju biti da bi pojedinac osjetio korist – rekla je viša autorica studije Celine Vetter, docentica integrativne fiziologije na Sveučilištu Boulder.
– Otkrili smo da je čak i sat vremena raniji odlazak na spavanje, a time i ranije buđenje, povezano sa znatno manjim rizikom od depresije – kaže.
Prethodna promatračka istraživanja pokazala su da “noćne sove” imaju dvostruko veću vjerojatnost da pate od depresije od ranoranilaca bez obzira na to koliko dugo spavaju. No budući da poremećaji raspoloženja sami mogu poremetiti obrasce spavanja, istraživači su teško odgonetnuli što od toga konkretno uzrokuje.
Druge su studije imale male veličine uzoraka, oslanjale se na upitnike iz jedne vremenske točke ili nisu uzimale u obzir čimbenike okoliša koji mogu utjecati na vrijeme spavanja i raspoloženje, što može dovesti do zbunjujućih rezultata.
Genetika je povezana
Godine 2018. objavljena je velika, dugoročna studija na uzorku od 32.000 medicinskih sestara koja je pokazala da je za “ranoranioce” do 27% manja vjerojatnost da će razviti depresiju tijekom četiri godine, ali se postavilo pitanje: što znači biti ranoranilac?
Poznato je više od 340 uobičajenih genetskih varijanti, uključujući inačice u takozvanom “satnom genu” PER2, koji utječu na čovjekov kronotip (unutarnji sat), a genetika zajednički objašnjava 12-42% naših preferencija prema vremenu spavanja.
Istraživači su procijenili genetske podatke o ovim varijantama 850.000 pojedinaca, uključujući podatke 85.000 onih koji su nosili uređaje za praćenje sna tijekom sedam dana i 250.000 drugih koji su ispunili upitnike o vlastitim preferencijama za spavanje. To im je dalo bolju sliku o tome kako varijante u genima utječu na spavanje i buđenje.
Koristeći nove statističke tehnike, upitali su se imaju li oni s genetskim varijantama koje ih predisponiraju da budu ranoranioci i niži rizik od depresije? Odgovor je – da.
VIDEO Pridružit ćete se našoj biciklijadi, u subotu 12. lipnja? Evo kako pripremiti gume, lanac, kočnice!
