Reflektori u osječkom Gradskom vrtu lagano su se gasili, tribine su se ispraznile, igrači su, nakon svečane ceremonije dodjele medalja i pokala pobjedniku kupa, otišli u svlačionicu. Prema svlačionici žurio je i Dinamov trener Zoran Mamić, ogrnut klupskim šalom, no odjednom je zastao pokraj travnjaka i počeo razgovor sa šarmantnom policajkom koja je bila u “punoj ratnoj opremi”.
Obostrani smijeh odavao je ležeran razgovor, kratkotrajno je druženje okončano Mamićevim poklanjanjem Dinamova šala policajki. A i Mamiću će svakako u lijepom sjećanju ostati ovaj razgovor ugodni s policajkom, u trenucima, kako je i sam istaknuo, “enormne osobne sreće”...
Već 25 trofeja s Dinamom
– Teško je reći je li mi ova dvostruka kruna, nakon turbulentne i herojske sezone, najdraži uspjeh u životu, ali ide uz bok bronci sa SP-a u Francuskoj 1998. Iako tada nisam sudjelovao na travnjaku u kovanju bronce, ipak sam bio dio momčadi koja je dohvatila treće mjesto na svijetu – kaže Mamić, koji u svojoj riznici ima čak 25 osvojenih trofeja s Dinamom:
– Najdraži mi je prvi nakon povratka u Maksimir iz Njemačke te ovaj posljednji.
Kad vam je u ovoj napornoj sezoni osobno bilo najteže?
– Bilo je mnogo, mnogo teških trenutaka. Počelo je kad sam privremeno napustio momčad i ostavio je na pripremama u Sloveniji, a ja sam otišao u pritvor u Remetinec. Pa je uslijedio taj nesretni Ademijev slučaj s dopingom, potom je brat Zdravko drugi put bio pritvoren... To su strašni trenuci koji te obilježe za cijeli život, zauvijek ostave trag! Ali, uspjeli smo sve to pregrmjeti, što je samo dokaz koliko smo kao klub zreli i iskusni i koliko međusobno povjerenje vlada među nama. I na kraju smo iz svega izašli kao veliki pobjednici.
Koliko vas je opteretilo što se niste bavili samo igrom i igračima, nego ste dobrim dijelom sezone bili i prvi klupski operativac?
– U trenerskom bi smislu svakako bilo bolje i kvalitetnije da sam mogao biti posve koncentriran isključivo na svlačionicu i travnjak. Stoga moram zahvaliti svojim suradnicima koji rade fantastično i 24 sata su na raspolaganju.
Žalite li zbog nečega?
– Žao mi je što u Ligi prvaka, s obzirom na prikazane igre, nismo skupili više bodova! A bilo je prilike, pogotovo na obje utakmice s Olympiakosom, ne treba zaboraviti ni domaći ogled s Bayernom. Da smo upisali koji bod više, tada bismo, siguran sam, apsolutno “zapalili” svoje navijače, jer je doista bilo dobre i kvalitetne igre.
Spomenuli ste navijače, ni ova sezona nije ponudila opipljiv pomak prema pomirbi.
Mnogi nas podržavaju
– Nažalost, o tome mi ne odlučujemo. Svoj dio posla uredno odrađujemo, pobjeđujemo na terenu i osvajamo trofeje, onaj tko to želi prepoznati, to je i učinio. Mnogo je onih koji nas podržavaju, bodre klub i stalno su uz nas, a uvjeren sam da će takvih biti sve više.
Kakav Dinamo možemo očekivati u sljedećoj sezoni? Odlazi li Pjaca?
– Teško je sad to definitivno reći. Uglavnom, potražnja je za Pjacom velika, mnogi ga europski klubovi žele. Pred nama je i Euro u Francuskoj, a reći ću vam samo da imamo ideju vezanu uz Pjacu, ali o tome želimo najprije s njim razgovarati.
Kakva je situacija s Josipom Brekalom? Na posljednje dvije utakmice nije bio u zapisniku...
– Brekalo ima jaku konkurenciju na svojoj poziciji, a prošlog je tjedna opet iskazao i želju za odlaskom. Budući da želi otići, nije bio u prvom planu. Ali, to još uvijek ne znači da će i otići jer ima ugovor do ljeta 2017. i klub je gospodar situacije.
