Činilo se da je Alen Halilović konačno pronašao svoj put. U nizozemskom klubu Fortuna Sittard igrao je nogomet života, postao ključni igrač i produžio ugovor do ljeta 2026. godine. No, odjednom, kao i toliko puta u njegovoj turbulentnoj karijeri, sve je stalo. Nakon ozljede gležnja u travnju, koja ga je udaljila s terena do kraja sezone, Haliloviću se gubi svaki trag. Nije se pojavio na službenom timskom fotografiranju, propustio je klupski izlet na Oktoberfest, a njegova posljednja objava na društvenim mrežama datira s kraja srpnja. Klub o njegovom statusu ne nudi nikakva objašnjenja, što je samo potaknulo glasine da više nije u planovima trenera i da se iza kulisa odvija još jedna drama u karijeri koja je trebala biti ispisana zlatnim slovima.
A početak u Fortuni bio je kao iz snova. Nakon teškog razdoblja u Rijeci, gdje se borio s upalom pluća i izgubio pet kilograma, Halilović je odlučio uzeti pauzu i resetirati se. Odbio je bogatu ponudu iz Saudijske Arabije jer je vjerovao da još uvijek može igrati na vrhunskoj razini. Priliku mu je dala Fortuna Sittard, a on ju je objeručke prihvatio. "Rekao sam treneru: 'Ako me stavite u vezni red, obećavam da ćete dobiti najboljeg Alena Halilovića'. I to se događa", izjavio je tada za The Athletic. U prvoj sezoni postao je motor momčadi, igrao je na poziciji "osmice" koju je oduvijek priželjkivao i konačno se osjećao sretno. U sezoni 2024./2025. upisao je 28 nastupa, dva gola i četiri asistencije, no onda je uslijedila ozljeda i novi, misteriozni nestanak.
Njegov put počeo je strelovitim usponom. Sa 16 godina i 101 danom postao je najmlađi debitant u vječnom derbiju, ubrzo i najmlađi strijelac Dinama te najmlađi igrač u Ligi prvaka. Mediji su ga prozvali "hrvatskim Messijem", a usporedbe s Lukom Modrićem bile su svakodnevica. Pritisak je bio golem za tinejdžera koji je, kako sam kaže, samo želio uživati u nogometu. Transfer u FC Barcelonu za 2,2 milijuna eura u svibnju 2014. godine činio se kao logičan korak. Katalonski div imao je jasan plan: prva godina u B momčadi, druga na posudbi u La Ligi, a treća odluka o priključenju prvoj ekipi. Prve dvije godine plana bile su savršene, no tada je Halilović napravio, prema vlastitom priznanju, najveću pogrešku u karijeri.
Nakon sjajne sezone na posudbi u Sporting Gijonu, očekivao je poziv u reprezentaciju za Euro i priliku u prvoj momčadi Barcelone. Kad se to nije dogodilo, a klub mu je predložio novu posudbu, frustracija je prevladala. "Nisam više htio na posudbu, pa sam rekao: 'J***š sve, odlazim odavde'", priznao je godinama kasnije. Umjesto strpljenja i čekanja prilike iza Inieste i Xavija, odabrao je odlazak u Hamburg. Bio je to početak njegova lutanja. Uslijedili su Las Palmas, AC Milan, Standard Liege, Heerenveen, Birmingham, Reading i na kraju povratak u Hrvatsku, u Rijeku. U sedam godina promijenio je osam klubova u šest država, a stalne promjene sredine, ozljede i nedostatak kontinuiteta uzeli su danak. Rijetko je gdje uspio odraditi pune pripreme, što je ključno za svakog sportaša. Ipak, nikada nije prestao vjerovati u sebe. "Imam 27 godina i još 10 godina nogometa ispred sebe. Motiviran sam pokazati da mogu biti na najvišoj razini", govorio je na početku svoje nizozemske renesanse. Danas, dok se špekulira o transferima u MLS, Azerbajdžan ili Tursku, a on šuti, postavlja se pitanje je li ta motivacija i dalje prisutna i hoće li nekadašnji "wunderkind" dobiti još jednu priliku za novi početak.
Otvori KEKS Pay
Kad je tata htio biti pametniji od ZM.... Da ga je on odgojio u nogometnom smislu danas bi taj nebitan igrač igrao u nekom europskom gigantu.