U životu malih klubova postoje veliki dani, a jedan takav u životu Košarkaškog kluba Furnir bila je ova subota. Pred oko 1000 gledatelja, u punoj Sportskoj dvorani Dubrava, dubravaši su pobijedili Šibenku (79:78) i tako izborili nastup u doigravanju za prvaka, prvi put nakon 14 godina. Bio je to razlog za veliko slavlje igrača i navijača ali i klupskog vodstva koje je tom uspjehu nazdravilo u klupskim prostorijama uz mišung zagorskih popevki i dalmatinskih pisama.
A da bi ova utakmica mogla završiti slavljem domaćina teško je bilo povjerovati, recimo, u 28. minuti kada su gosti nakon zakucavanja razigravača Thomasa poveli sa "plus 13" (51:64). A baš taj igrač (22 koša, 8 skokova, 5 asista, 4 osvojene lopte) stvarao je najviše nevolja dubravašima čiji američki bek Collins (5 koševa, 5 skokova, 5 asista) nije bio ni prilbližno tako živahan i prodoran.
No, uz pomoć publike koja od njih nije odustajala, dubravaši su počeli topiti prednost gostiju da bi u 34. minuti košem Bjelanovića (68:67) prvi put poveli. Nakon trice Collinsa otišlo je to vodstvo na "plus sedam" (74:67) i činilo se da domaćinima treba šahovska završnica da tu prednost kapitaliziraju. Nažalost svoju, dubravaši su tu prednost uprskali nepotrebnim napadačkim prekršajima u silnoj borbi za loptu (Karahodžić, Vidović) pa su Šibenčani zahvaljujući preciznosti Pleadina s crte za slobodna bacanja došli su situaciju posljednjeg napada i trice za pobjedu. A dok je Rebićeva lopta letjela prema obruču domaćina, publika se hvatala za glavu moleći za promašaj koji se i dogodio za veliko slavlje Furnirovih košarkaša.
A njega je omogućio, samo deset sekundi prije, Krajina koji je uhvatio loptu u napadu i izborio dva slobodna bacanja. Pogodio je jedno za vodstvo 79:78 što će, pokazalo se, biti i završni rezultat.
A slavili su domaćini zahvaljujući odličnoj predstavi Mandalinića (23 koša, 5 asista) i Karahodžića (15 koševa) ali i fajterskom srcu Duje Rađe (11 koševa, 10 skokova), sina počasnika Kuće slavnih Dina Rađe koji je u društvu klupske legende Darka Krunića bodrio "lavove" s tribina, baš kao i majka mu Željana, nekad i sama odlična košarkašica.
A među onima koji su zdušno navijali za domaćine vidjeli smo i Ciboninog razigravača Lovru Gnjidića. Došao je Lovro podržati klub u kojem je njegov otac Boris Gnjidić direktor ne samo radi obiteljskog sentimenta nego i iz jednog praktičnog razloga. Naime, u prvom kolu doigravanja njegova momčad neće morati putovati u Šibenik nego u istočno predgrađe Zagreba gdje u petak možemo opet očekivati punu dvoranu i svjedočiti novoj dozi lokalpatriotizma.
Inače, igra sudbine je htjela da se za posljednje mjesto u doigravanju trenerski bore Zagrepčanin na klupi Šibenke (Damir Milačić) i Šibenčanin na klupi zagrebačkog kluba (Jeronimo Šarin) a više sportske sreće ovaj put je imao ovaj potonji, svojedobno dugogodišnji igrač kluba s Baldekina koji je kazao:
- Sretan sam jer ovo je mali klub velikih ljudi koji je valjda jedini u Hrvatskoj koji je ove sezone napunio dvoranu. Neobično mi je voditi momčad protiv svog matičnog kluba, posebice kada se igra u Šibeniku, no ja sam profesionalac i daje sve od sebe za klub u kojem radim.
A toga je svjestan i njegov brat Josip koji je, ovom prigodom, bio među navijačima Šibenke, dakle na suprotnoj strani. No, i on je zacijelo uživao u tome što mu je brat svojim radom omogući da se napuni dvorana u istočnom zagrebačkom predgrađu. A za to je zaslužan i direktor Boris Gnjidić koji je dijelio ulaznice po lokalnim školama i koji je bio sretan što ovo nije bila utakmica za ostanak, kakvih se nagledao, nego za nešto više pa Šarin ističe.
- Te utakmice za ostanak proteklih sezona svima su izašle na uši. Drago mi je da nam sada slijedi Cibona, veliki favorit za naslov, no mi se nećemo ni njima predati. Bit će to svojevrsni praznik košarke u Dubravi i ako je ovoliko ljudi bilo protiv Šibenke, onda ih protiv Cibone očekujemo još više.
A bit će to zadovoljstvo i za glavnog sponzora kluba Željka Tokića, poduzetnika koji je još na početku sezone obećao da će sponzorirati klub sve dok igra u HT Premijer ligi. Tokić nam je to potvrdio i u ovoj prilici u kojoj je, za ovu pobjedu, iz vlastita džepa igračima isplatio prigodnu stimulaciju. A njima je to značilo jer je riječ o momčadi s najmanjim proračunom u HT Premijer ligi, ali puno veći srcem od njihovih plaća.
Lijepo je čitati ovakovu priču o malom klubu. U zadnje vrijeme košarka se odvojila od navijača i postala sama sebi svrhom. I to vrlo neuspješno.