Svaka postaja veličanstvene Poklepovićeve trenerske karijere nosi neko posebno obilježje, neki Špacin intrigantni pečat. Jeste li, primjerice, znali kako je Stanko Poklepović uopće počeo trenersku karijeru, tko ga je time inficirao?
- Gledali smo skupa, Ivić, Špaco i ja, tradicionalni splitski juniorski turnir na Starom placu - priča nam legendarni nogometni dužnosnik Ante Pavlović i nastavlja:
- Taman se Špaco bio vratio sa specijalizacije u Engleskoj, gdje je kao strojarski tehničar specijalizirao sposobnost vezanja brodova iz dva dijela. Nakon specijalizacije čekao ga je ured u splitskome škveru. Tom se zgodom, kada se već bio odlučio za trenerski kruh, šalio kako ga je “ovaj” (Ivić) uspio nagovoriti da posao u brodogradilištu zamijeni za trenerski, u kojemu nema ni svetka ni petka. Na to mu je Ivić, inače metalostrugar, uzvratio: “Bolje i to, nego kada radiš na pramcu broda, a s Mosora zapuše bura, pa kad moraš grijati ruke na letlampu”.
Bio je vrlo dobar nogometaš
Ante Pavlović sjeća se svega u novijoj povijesti hrvatskog nogometa. Poklepovića pamti kao iznimnog “nogometnog teoretičara i praktičara, pedagoga i nadasve demonstratora”, s obzirom na to da je bio solidan nogometaš tadašnjeg prvoligaša NK Split.
Međutim, Pavlović se sjetio i jednoga Poklepovićeva značajnog političkog istupa, dana kada je praktički utemeljena Hrvatska nogometna liga.
- Bilo je ljeto 1991. godine, sjećam se kako sam, vozeći se prema Opatiji, na radiju čuo kako je pao Beli Manastir. U Opatiji se održavao sastanak vodstva nogometnog saveza s izaslanstvima klubova, na kojemu smo trebali donijeti stav u kojemu će, u novim okolnostima agresije na Hrvatsku, natjecanju nastupati naši klubovi. Naime, prijetilo nam se iz Beograda da naši klubovi, ako se odvojimo, neće smjeti u europska natjecanja. Na to je rezolutno nastupio Poklepović: “I po cijenu da sljedećih dvadeset godina ne idemo u Europu, nikada više s njima u istu ligu!” - ispričao je Pavlović.
I Duško Grabovac, tadašnji dužnosnik HNS-a, pamti taj Špacin istup u hotelu Ambasador.
- Mi smo tada, naravno, znali da je hrvatska liga neminovnost, a Poklepovićev nastup još je više bio učvrstio našu odluku. Rekao bih da je Špaco imao povijesnu ulogu - kaže Grabovac.
Stanko Poklepović bio je drugi hrvatski izbornik, nasljednik Dražana Jerkovića.
- Bio je to logičan izbor jer Špaco je te 1992. godine osvojio naslov prvaka s Hajdukom, pa mu je Izvršni odbor bio povjerio da prvi put povede reprezentaciju na turneju izvan Hrvatske, u Australiju - dodaje Grabovac.
Jedan od sudionika te turneje bio je Ante Miše, koji je imao poseban odnos s pokojnim Špacom.
- Poklepović je 1974. godine u Hajduk doveo moga brata Ivicu, nekadašnjega vratara, a 1984. i mene. Kada sam u Hajduku bio višak, 1989. godine, na nagovor našega ekonoma Juke Strinića, obratio sam se Špaci, koji je upravo bio preuzeo banjalučki Borac. Rekao mi je: ‘Dođi k meni, ali ne garantiram ti da ćeš igrati’. Međutim, nametnuo sam se, odigrao sam 31 utakmicu u sezoni, u kojoj smo u Banjaluci pobijedili Dinamo i Hajduk, pa me Hajduk odmah zvao natrag. Kod Špace sam ukupno, u Hajduku i Borcu, odigrao više od sto utakmica - priča Miše.
Za svakoga prava riječ
On je, u pravom smislu riječi, bio trener svih trenera, tvrdi Miše.
- Bio je stručnjak ispred svoga vremena, avangardist s nevjerojatnom količinom znanja, usto i izvrstan psiholog. Za svakoga je uvijek imao pravu riječ - dodaje Miše, koji je kod Špace debitirao za nacionalnu momčad.
Upravo u Australiji.
- Mi tamo nismo dobro igrali, ali sve što se u Australiji događalo oko reprezentacije bilo je čisto ludilo. No, Špacu pamtim i po utakmici s Meksikom, kada smo ih u prepunom Maksimiru pregazili s 3:0. Špaco je nadigrao legendarnoga Menottija - zaključio je Miše, čovjek čija je cijela karijera bila vezana uz neponovljiva splitskog nogometnog erudita Stanka Poklepovića.
