Ne može se reći da je pobjeda (1:0) Šibenika nad Hajdukom iznenađenje. Oba su kluba u Prvoj ligi, oba imaju pravo na kiks, oba se mogu nadati bodovima. Ali da su splitski bili zinuli na tri izgubljena boda od novog kluba u elitnom društvu, jesu.
Posljednji put slavili 2009.
Šibenik je u osmom kolu Prve HNL upisao drugu pobjedu u sezoni, a Hajduk treći poraz... Pogodak odluke, u 41. međusobnom susretu ovih dvaju klubova, zabio je albanski napadač Emir Sahiti u 34. minuti. Posljednji put Šibenčani su slavili 17. listopada 2009. također na Poljudu i također s 1:0. A kakvi su dojmovi i kako se proslavila pobjeda, pitali smo trenera Krunoslava Rendulića (47).
– Ništa specijalno, otišli smo svi zajedno na večeru, popili po pivo-dva i otišli kući na spavanje – rekao je pa se osvrnuo i na navijače koji su ih dočekali u Šibeniku:
– Da, navijači su nas čekali i hvala im. Spremili su jako lijep doček s bakljama i pjesmom. Pa ne pobjeđuje se Hajduk svaki dan, a našim navijačima to je posebno drago. Hvala im, oni su to posebno uveličali.
Kakva je bila priprema za tu utakmicu?
– Priprema je bila kao i za svaku drugu, a što se tiče motivacije, dodatna igračima nije trebala, posebno ne za klubove poput Hajduka ili Dinama. To su momčadi koje same po sebi izazivaju motiv.
I sam Rendulić u jednom je periodu svoje igračke karijere bio član Hajduka (od 2001. do 2002. godine), a sada je i kao trener s pobjedom napustio Poljud.
– Uvijek je lijepo otići kao pobjednik s bilo kojeg terena, posebno s Poljuda, Maksimira, Rujevice. Drago mi je najviše zbog igrača koji su imali sjajnu partiju. Igrali su svi do jednog dobro. Posebno mi je drago zbog Sahitija, što je baš njegov pogodak odlučio pobjednika.
Rendulić je prvi samostalni trenerski posao imao u Istri 1961 koju je vodio u nekoliko utakmica u sezoni 2018./2019., a sada drži konce Šibenika u rukama. Je li ovo njegova najveća pobjeda?
– Prije samostalnog vođenja bio sam asistent, tako da je ovo sigurno moja najveća pobjeda kao trenera u samostalnoj karijeri.
U momčadi sa Šubićevca mnogo je mladih i talentiranih igrača. U prvom redu tu je jedan od najvećih talenata hrvatskog nogometa, Marko Bulat, rođen 2001. Kako su se on i ostatak društva, do sada, igrački pa i psihički navikli na prvoligaško okruženje?
– Marko je možda najeksponiraniji, ali tu su i mladi igrači poput Pajića, Princa, Laca... ima tu puno mladih. Trebat će im neko vrijeme na adaptaciju. Velika je razlika između prve i druge lige, ali oni već polako hvataju konce i sve su bolji. Kvaliteta nije upitna – kaže nam ovaj trener rodom iz Vinkovaca pa dodaje ponešto i o svojim ambicijama:
Novi vlasnik pred vratima
– Ne razmišljam toliko daleko još. Želja svakog trenera je da ode van. Nisam ni ja izuzetak, nije mi krajnji cilj završiti karijeru u HNL-u i Šibeniku, uz dužno poštovanje prema njima. Uvijek se teži nekom većem izazovu, nečemu većem. No za sada mi je tu sasvim dobro.
Šibenik samo trenuci dijele od toga da dobije novog kolumbijskog vlasnika. Pitali smo trenera u kakvim je odnosima s budućim šefovima?
– Imamo korektan odnos. Formalno-pravno to još nije vlasništvo jer nedostaje još jedna potvrda, ali to će se dobiti i onda će postati vlasnici. Za sada imamo korektan odnos, što će se dalje odvijati, to ćemo vidjeti.
Nakon Hajduka nema opuštanja jer u sljedeća dva kola Šibenik prvo dočekuje Dinamo (25. listopada), a potom i Rijeku (1. studenog).
– Dinamo je naša najbolja momčad, motiva ne nedostaje. Ova pobjeda ne smije nas uljuljati. Znamo što možemo i kako se oduprijeti ako smo svi angažirani. Ne sumnjam da će igrači dati sve od sebe. Dok sam ja trener, idemo na pobjedu. Tako je svaku utakmicu – zaključio je Rendulić.
