Petra Novosel cijeli je život posvetila ritmičkoj gimnastici. Ova diplomirana kineziologinja nekad je i sama bila reprezentativka. Danas je trenerica i tajnica u klubu ritmičke gimnastike Leda, a ujedno je i međunarodna sutkinja.
- U naš sport djevojčice kreću vrlo rano, naša najmlađa članica ima tri i pol godine, a najmlađa natjecateljica je 2019. godište. Kad vidimo da se dijete ističe u rekreacijskoj grupi, pokušavamo modelirati ponašanje, fleksibilnost, izgled, jer mi smo ipak i estetski sport – rekla je Petra.
Karijera u ritmičkoj gimnastici, u Hrvatskoj najčešće traje do - odlaska na fakultet.
- Tad su već seniorke, kad završe srednju školu, a cure žele nešto i zaraditi jer u našem sportu to ne mogu. S druge strane, ni tijelo im više ne dozvoljava amplitude, fleksibilnost kakvu su imale kao mlađe… No, ima i tu iznimki, skidam kapu Lani Sambol, koja je već druga, treća godina fakulteta, a i dalje je reprezentativka. I ja sam trenirala do prve godine fakulteta i jako je malo seniorki koje dulje traju.
Gdje je Hrvatska je na svjetskoj karti ritmičke gimnastike?
- Jako se teško probiti u individualnom natjecanju. Grupne vježbe ne radi puno država i zato smo mi krenule s time. Ali, to su sad 'nanjušile' i druge države i pojačava se konkurencija. Sigurno je da bolje zvuči da se u grupnoj vježbi sedmi na Svjetskom kupu, nego 50. u individualnom natjecanju.
Bit će potrebno puno toga da Hrvatska jednog dana dobije predstavnicu na Olimpijskim igrama u ritmičkoj gimnastici.
- Dosta je teško jer se cure moraju na velikim natjecanjima kroz višeboj izboriti za OI. Nerealno je očekivati da će biti među prve tri u jednom rekvizitu, dakle moraju ići kroz višeboj.
Ritmička gimnastika je sport od kojeg se ne može živjeti, a većinu toga mladim sportašicama financiraju – roditelji.
- Najviše toga, barem na nižim razinama, pokrivaju roditelji, od članarine, natjecanja, dresova ili kostima. Samo jedan kostim za natjecanja košta barem 300, 400 eura. Za svaku koreografiju, za svaki rekvizit morate imati po jedan kostim. Djeca brzo i prerastu dresove. Tu su i polovinke, štitnici, dodatna pomagala, oprema, troškovi odlaska na natjecanje, to sve plaćaju roditelji.
Ritmička gimnastika ostao je, nakon ulaska muškaraca u sinkronizirano plivanje, praktički jedini sport u kojemu se natječu samo žene. No, i to bi se moglo uskoro promijeniti.
- Prema građi tijela, prirodnije je da je to ženski sport. Vrlo rijetko ima muškaraca čak i na rukovodećim mjestima. Što se tiče ritmičke gimnastike u svijetu, i muškarci su se počeli baviti ovim sportom, ima možda i desetak godina. Krenulo je lagano, modificirano, kao neki 'mišung', ali sad se sve više približavaju našim vježbama – zaključila je Petra Novosel.
