Hrvatska košarkaška reprezentacija sinoć je zakoračila u novo mračno poglavlje, rekli bismo najmračnije dosad. Izgubivši od Finske na svom parketu (79:81) ne samo da smo ostali bez Svjetskog prvenstva nego smo pali u niži rang, najniži dosad, u kojem ćemo morati igrati predkvalifikacije za Eurobasket 2025.
Da karikiramo, sad smo u rangu reprezentacija Irske i Luksemburga jer i te su selekcije igrale predkvalifikacije i to prvi krug istih koje, doduše, nisu prošle. No, gotovo pa i ne možemo biti u slabijem rangu europske košarke.
A to kako su naši izgubili ovu utakmicu priča je za sebe. Uvijek neka nova tragična priča, neki novi tragičar a ovaj put je to bio drugi najmlađi igrač Lovro Gnjidić. A on je u posljednjoj minuti promašio četiri slobodna bacanja i još ktome napravio i prekršaj kada smo bili u bonusu..
Kada pomislite da ste sve vidjeli, da nema više drugačijih načina kako da Hrvatska izgubi neku važnu utakmicu onda vas ovakav scenarij razuvjeri. Ovo je bila još jedna priča tipa "vjerovali ili ne". Naime, nakon što smo na ulazu u 39. minutu poveli sa 78:70 i počeli razmišljati o pobjedi sa više od šest razlike, potrebnih za slučaj istog broja bodova u drugom krugu kvalifikacija, mi smo tu utakmicu izgubili.
A izgubili smo jer smo u posljednjoj minuti promašili sedam slobodnih bacanja. Gnjidić četiri, Bogdanović jedno i Zubac oba i to s istekom vremena kada je bio u prilici izboriti produžetak. No, Zubac nikad nije bio vrstan izvođać slobodnih bacanja i šteta je što su ovi promašeni penali zasjenili njegovu dobru partiju (21 koš, 8 skokova).
No, ponešto dodatnog truda u obrani, Hrvatska se prenula nakon ulaska Gnjidića na mjesto razigravača umjesto Filipovića (41-48). Doduše, primili smo tada dvije trice, jednu s istekom napada, no zato je napad bio bolji. Najprije je Gnjidić zabio tricu s boka za 52:57, potom je, nakon Zupčeve blokade, Perković zakucao u kontri. Kad je pak Prkačin zakucao iz prodora za 56-57 došlo je do erupcije oduševljenja. Bogdanović nas je svojim ulazom doveo u prvo vodstvo koje je tricom povećao Hezonja na Prkačinovo dodavanje.
U posljednjoj četvrtini naši su počeli napadati preko Hezonje i Bogdanovića koji su zabijali s boka, iz igre leđima košu, šutirajući s odskokom unazad. Kad smo otišli na "plus osam" (78:70), dvije minute do kraja, sve je stalo. Najprije smo olako primili tricu, potom je Gnjidić poklonio dva bacanja a u finskim napadima a u napadima u kojima smo branili pobjedu, u posljednje 23 sekunde, primili smo dvije trice (Maxhuni, Markkanen) pri čemu je posebno zaboljela ona Marrkanenova četiri i pol sekunde prije kraja. A u tom vremenskom razdoblju Bojan je pokušao pogodit tricu za pobjedu ali je promašio, Zubac je skočio u napadu, izborio slobodna bacanja koja nije realizirao.
- Imali smo sve u svojim rukama, no pobijedili smo sami sebe. U posljednje dvije minute donosili smo loše odluke, a sveukupno smo promašili čak 13 slobodnih bacanja što nas je skupo stajalo. U penal-završnici lopta je trebala ići na Bogdanovića ili Hezonju i ja ne znam kako je došla do Gnjidića. Sada bi bilo najlakše sve svaliti na njega, no ovo je bilo za njegovo odrastanje. Dečko je mlad i talentiran i ovo će mu biti jako dobra lekcija da mora više raditi na sebi - kazao je uzdrmani hrvatski izbornik koji je priznao da bi ovaj poraz morao znatno utjecati na atmosferu na kolovoškim pripremama za Eurobasket.
Štoviše, priznao je da bi sve ovo moglo rezultitrati i nekim otkazima no njega zacijelo neće doživjeti od Roka Prkačina koji se najavio kao budućnost nacionalne vrste. On je sinoć sasvim solidno čuvao najboljeg finskog igrača Markkanena, etabliranu NBA zvijezdu i odigrao svestranu partiju (8 koševa, 9 skokova, 4 asista).
- Uh, ja bih više volio da sam bio loš, a da smo mi pobijedili. Pobjeda nam je iskliznula iz ruku. Griješili smo u krucijalnim trenucima i pobijedili sami sebe.
Mnogi će nakon izgubljene bitke reći da bi možda bilo bolje da je u tim završnim trenucima na lopti bio iskusniji Filipović a ne neiskusni Gnjidić.
- Bilo mi je teško gledati Lovru u toj situaciji. Nije lako pred punom dvoranom koja od tebe očekuje sigurne koševe pogađati bacanja - ustvrdio je Filipović, igrač kojil nam je u veljači donio pobjedu protiv Švedske i kupio vrijeme.
Nažalost, to kupljeno vrijeme sinoć je isteklo i Hrvatska je doživjela još jedan poraz koji će se godinama prepričavati. Kao onaj kada smo u četvrtfinalu Eurobasketa, usred Istanbula, ispustili "plus 19" protiv domaćina u 27. minuti.
Statistika je rekla da je naš najkorisniji igrač bio centar Clippersa Ivica Zubac no on je na koncu bio i tragičar. Bojan Bogdanović je također zabio 21 koš no pogodio je samo jednu od šest trica šutirajući iz igre za (5-16) za 31 posto.
- Izgubili smo našom glupošću i lošom organizacijom na kraju susreta. Uz energiju i mlade Gnjidića i Prkačina uspjeli smo preokrenuti utakmiu, ali nažalost ju nismo uspjeli privesti kraju. Po tko zna koji put smo izgubili na isti način - kazao je Bojan i pokušao zaštititi mladog Gnjidića.
- Lovro nema ništa s ovim našim porazom, on je svojom obrnaom preokrenuo utamicu. Mislim da smo Hezonja i prvenstveno ja s ovim zadnjim šutem koji sam promašio krivci. Mislim da sam ja glavni krivac. Nemamo za što optuživati mladog Lovru.
Lijepo od kapetana za kojeg nije sigurno hoćemo li ga više ikad vidjeti u reprezentativnom dresu.
- Mislim da nikada nismo niže bili, tako nizak rang kvalifikacija. Ovo ne izgleda dobro - dodao je Bojan.
>>> Pogledajte i Večernji podcast: Aco Petrović dao nam je životni intervju u kojem novinarki Dei Redžić sat i pol vremena govori o propasti Cibone, priznaje kako je pogriješio i kako je najveća greška bila kada nisu pustili Emila Tedeschija da preuzme klub, prisjeća se Draženovih dana u Zagrebu kao i kultnog koša Mihovila Nakića koji je presudio da umjesto Zvezde, izabere transfer u Cibonu.
Ne razumijem u čemu je problem? Kolika je veličina Hrvatske?Koliko ima stanivnika?Koliko se djece rađa godišnje?Koliko ih se bavi sportom?Koliko ih se bavi košarkom?Nadalje: gdje je naša klubska košarka?Nigdje. Dakle,u tako maloj zemlji sa tako malom populacijom, NEMOGUĆE je biti u vrhu i u nogometu,i u rukometu,i u vaterpolu i u hokeju i u odbojci itd.itd. NEMOGUĆE u kontinuitetu.Moguće je da zabljesne generacija ,dvije u 30- 40 godina. Sve je to matematika i ne znam čemu tragedija oko toga?Reprezentacija je odraz klupske košarke,ako se jedna Cibona koja je bila institucija raspala onda što da pišemo...Dobro da nas ide još u nogometu ,rukometu i vatetpolu donekle...