Hrvatska rukometna reprezentacija u ponedjeljak se okuplja u Zagrebu, gdje započinju pripreme za dvije prijateljske utakmice protiv Švedske. Prvi susret igra se 13. svibnja u Kristianstadu, dok je uzvrat zakazan za 16. svibnja u Varaždinu. Bit će to nova prilika za izbornika Dagura Sigurdssona da isproba određena rješenja, ali i da u reprezentativno okruženje uvede nekoliko novih imena koja bi u godinama koje dolaze mogla imati važnu ulogu u hrvatskom rukometu.
Nažalost, reprezentacija će protiv Šveđana biti oslabljena zbog ozljeda. Izbornik ne može računati na Luku Cindrića, Leona Šušnju i Filipa Glavaša, a umjesto Šušnje naknadno je pozvan Teo Popović. Nije isključeno ni da će Sigurdsson posegnuti za još nekim mladim snagama, a među imenima o kojima se ozbiljno razmišlja nalazi se i talentirani Tokić iz juniorske reprezentacije. Posebnu pozornost javnosti privukao je poziv za Matka Moslavca, jednog od najvećih talenata hrvatskog rukometa i sve važnijeg igrača Nexea. Uz njega, reprezentaciji se priključio i vratar Tin Herceg, koji gradi karijeru u Njemačkoj, dok posebno veseli povratak Marina Šipića, kružnog napadača švicarskog Kriens-Luzerna.
Poziv Matku Moslavcu nije stigao slučajno. Mladi rukometaš već mjesecima oduševljava igrama i zrelošću koja daleko nadilazi njegove godine. Hrvatska je, čini se, dobila još jednog igrača oko kojeg bi se u budućnosti mogla graditi reprezentacija. Sport mu je praktički bio zapisan u obiteljskom DNK-u. Otac Krunoslav godinama je prisutan u nogometu kao sportski djelatnik, dok je majka Snježana nekada igrala rukomet. Upravo su mu roditelji usadili radne navike, disciplinu i natjecateljski duh koji ga danas izdvajaju od vršnjaka.
Posebno emotivan trenutak dogodio se kada su braća Luka i Matko zajedno zaigrala za RK Nexe. U utakmici protiv Metkovića obojica su se upisala među strijelce i tako ispisala lijepu obiteljsku i klupsku priču koja je izazvala simpatije rukometne javnosti. Zanimljivo je da je Matkov sportski put vrlo lako mogao otići u sasvim drugom smjeru. Uz rukomet je godinama ozbiljno trenirao i nogomet te pokazivao velik potencijal na travnjaku. Podaci Hrvatski nogometni savez za sezonu 2021./22. otkrivaju da je u pionirskim i kadetskim kategorijama upisao 28 nastupa i postigao čak 11 pogodaka. Ipak, rukomet je na kraju prevagnuo.
Prve ozbiljne rukometne korake napravio je u rodnoj Virovitici, gdje je vrlo brzo postalo jasno da se radi o iznimnom talentu. Njegov potencijal eksplodirao je na državnom prvenstvu u Poreču, gdje je s Viroviticom osvojio drugo mjesto. Iako njegova momčad nije stigla do naslova prvaka, Matko je turnir završio kao najbolji strijelac i time skrenuo pozornost cijele rukometne scene. Poziv iz Našica bio je logičan slijed događaja.
Istodobno je gradio i reprezentativni put. Prošao je mlađe nacionalne selekcije, a njegov talent prepoznao je i tadašnji izbornik juniorske reprezentacije Denis Špoljarić. Posebnu simboliku imao je njegov debi za juniorsku reprezentaciju, koji se dogodio upravo u rodnoj Virovitici, u prijateljskoj utakmici protiv selekcije Hrvatskog akademskog sportskog saveza. Sam Moslavac kasnije je priznao da mu je to bio jedan od najemotivnijih trenutaka dosadašnje karijere.
Važno međunarodno iskustvo stekao je i nastupom na Svjetskom prvenstvu mlađih uzrasta u Egiptu 2025. godine. Iako hrvatska reprezentacija tada nije ostvarila rezultat kojem se nadala, za Moslavca je taj turnir bio dragocjena škola i dodatni korak prema seniorskom rukometu. Njegov poziv u A reprezentaciju sada je potvrda da hrvatski rukomet dobiva novu generaciju igrača spremnih preuzeti odgovornost. A među njima Matko Moslavac već sada djeluje kao jedno od imena koje bi u godinama pred nama moglo nositi hrvatsku reprezentaciju.
Ono što ga izdvaja nije samo talent. Hrvatska je i ranije imala nadarene rukometaše, ali kod Moslavca posebno impresionira zrelost u igri. Iako je još vrlo mlad, na parketu djeluje mirno, hrabro i odgovorno, bez straha od velikih utakmica i pritiska. Upravo je to ono što je ove sezone privuklo pažnju stručnog stožera reprezentacije. Njegov razvoj u Nexeu bio je gotovo idealan. U Našicama je dobio prostor, povjerenje i kontinuitet, a svaku priliku iskoristio je na najbolji mogući način. Posebno je dojmljivo koliko je brzo iz statusa talentiranog juniora prerastao u igrača koji može nositi ozbiljne minute u europskim utakmicama. U Europskoj ligi pokazao je da se može nositi i s iskusnim, fizički moćnim obrambenim igračima, ali i da ima rukometnu inteligenciju kakvu nije moguće naučiti preko noći.