Ne žele gledati hrvatski finale: 'Kupite ulaznice, platim vam pivo'

Pa to je u redu. Niti ja ne bih išao u našu Arenu gledati utakmicu između Partizana i Zvezde. Ovo je samo dokaz koliko je ta ABA liga nebulozna i umjetno održavana, sve u ime nekakve "Jugozone" (gdje je nestao Macabi?).

Ni ta liga komplet nije vrijedna boce piva.To je jugonostalgicarska liga koja nikoga ne interesira isto kao ni krepana sugoslavija.

Naša bivša braća, toliko nas vole, da će platiti pivo, ako im kupite kartu! Zbilja nježno. I maloprije slušam Mandića Nu2. Stari cinik je super inteligentan čovjek i užitak ga je slušati da nije u pitanju njegov odnos prema domovini. ... prikaži još! Nije ta domovina ni Jugoslavija, iako se kroz njegovu kvazi objektivnost pojavljuje niz nelogičnosti. Nema partizana, pomrli su, tu je samo neka stara olupina, ali je dosta ustaša. Dakle i njemu je kliše za Hrvata ustaša, na njega ne djeluje ona bizarnost iz Beograda da Srbi neće da gledaju Hrvatsko finale. Taj kliše sam ja doživljavao u Jugoslaviji, koju kao ni on ne obožava, ali dosta toga je uzeo iz nje. Mi smo dva krila istog naroda, pljačkaši, koji su rušili, ubijali sve pred sobom. Priznaje da je to bio običaj i Gota i Vizgota i Avara, ali ipak to mu je u drugom planu. Sada, pred kraj kaže: Fučka mi se na sve i time otkriva svoju filozofiju. Ispravnom čovjeku, starom, ne smije se fučkati na ništa, svakom treba poželjeti sreću i mir među narodima. Među ljudima. Sretne obitelji, posebno dobru mladost u dobrim obiteljima. On govori kao Ljudevit XIV: Poslije mene potop. Može opet biti zla, ljudska priroda može biti takva, ali isto tako može biti i dobra. Zašto bi meni svrha života bilo ZLO. Zašto bi ja ravnodušno primio ZLO. Zašto ja ne bi u nešto vjerovao. Zato što je priroda čovjeka zla. Ja neću da odem takav, jer je život besmisao u tom slučaju. Nije se odredio prema suvremenim hordama i fašizma i komunizma, od njega je ostao cinik i samo cinik, ukoliko to nije njegova maska. Originalnost. Duhovitost. Imiđ. I što ti ja znam. Hvala bogu što mu nisam ni do koljena i imam svoje limite, barem ja grešnik nastojim da budem u njima. U ljubav vjerujem!