Zdravko Mamić, savjetnik Dinama koji se nalazi u Međugorju u bijegu od hrvatskog pravosuđa jer je optužen da je iz maksimirskog kluba izvukao puste milijune i oštetio proračun, upravo je gostovao u emisiji Sportlight.
Emisija je u četvrtak navečer prikazana na srbijanskom Sportklubu, a Mamić je govorio o nizu tema. Dotaknuo se Dinama, Jugoslavije, Aleksandra Vučića, Crvene zvezde, Partizana, Novaka Đokovića, odnosa naroda na ovim prostorima...
- Ljubav, suradnja, primjećivanje pozitivnih stvari nas vodi boljitku. Ne vode nas boljitku stvari koje nas stalno razdvajaju. Stalno inzistiramo na različitosti i na proizvodnji sukoba, a tu nema ničega. Pametni ljudi, poduzetnici, kada imaju neriješene račune s nekim, istog trenutka sjedaju za stol uz odvjetnike i nalaze rješenje za situaciju.
Meni se teoretski ne može dogoditi da imam neraščišćenu situaciju s nekom osobom, a da ne sjednem da to riješimo. To rade pametni ljudi. A naši ljudi to otklanjaju od sebe, neka to netko drugi rješava i naše države onda tonu, naravno. Imaju konkretne ekonomske štete - kazao je.
- Mogu govoriti samo o svom stavu. A mislim da je to vidljivo iz mojih dosadašnjih postupaka. Vidjeli ste da je Dinamo multikulturalan klub kada je dovođenje igrača u pitanju. To je višenacionalan klub u kojem nacionalnost nije uvjet za igranje.
Naprotiv, u Dinamu igraju sve nacionalnosti – muslimanske, srpske ili bilo koje druge. Nemam nikakav razlog zbog kojeg sutra ne bih radio u Crvenoj zvezdi ili u Partizanu jer su to za mene institucije. Kada ne bih imao bolju situaciju, da nisam u Dinamu, i da na tržištu u normalnim, uređenim okolnostima imam takvu ponudu, zar ne bi to bila privilegija za mene? To ne bi bila kazna.
Ja se time ponosim iako znam da ću zbog toga imati mnogo problema. Znate, u Hrvatskoj postoji na tisuće grafita - 'Ubij Mamića, Mamiću, Srbine, Mamiću, četniče…' Upravo zbog tih mojih stavova.
Jer, ja ne želim biti u koloni ljudi koja sotonizira narode, ali ću biti na braniku onih koji će pokušati diskreditirati zle pojedince koji štete našim narodima. Želim promovirati ljudske vrijednosti, normalne vrijednosti, a i ja sam bio grešan i zato se ispričavam ako sam nešto nekada pogrešno uradio.
Tu se dotaknuo Novaka Đokovića:
- Kada su moje kćeri gledale Đokovića kako se penje na listi, one nisu spavale danima. Đoković je naš. Ne samo Đoković, i Džajić je moj, Zeka je moj, Maljković je moj, Mirko Sandić, izbornici, igrači… To su ljudi za koje sam ja navijao i veselio se.
Prema tome, Đokovića nema zašto netko braniti. On je broj jedan u svijetu od osam milijardi ljudi, u svijetu u kojem svi žele da biti Đoković. Čovjek je došao u Hrvatsku usred sezone promovirati hrvatski turizam, radost, igru, sport i primjer mladima. I onda bi ga trebalo napadati.
Ali, ne dajmo značaj fukarama malim i minornim, Hrvati obožavaju Đokovića, i to ne samo njega, već poštuju svaki srpski uspjeh. Ako srpski turist dođe u neki grad u Dalmaciji i neka poremećena osoba mu probuši gume na automobilu, nepošteno je reći da su svi Hrvati fašisti. To nije istina.
Ja znam na tisuće ljudi iz Srbije koji dolaze u Hrvatsku, koji su dočekani kao kraljevi i koje Hrvati poštuju. Ispravljajmo ove nepravde jer i ja kada sam odlazio u Dalmaciju bacali su me u more, napadali su me, prijetili, zabranili mi dolazak na stadion Hajduka…
To je pitanje divljaštva, a ne pitanje stava države. Sretan sam što se pojavio hrvatski političar Boris Milošević, koji je Srbin po nacionalnosti; naravno i Pupovac, koji je radio krvav posao sve ove godine. Oni nude pomirenje - istakao je Mamić, koji je potom uputio poruku Aleksandru Vučiću:
- Poručujem mom prijatelju Vučiću da malo obuzda sebe i svoje jastrebove Vulina i Dačića. Kako smo ga lijepo primili na inauguraciji Karamarka, kako ga je predsjednica Grabar-Kitarović primila. Hrvati su srpska i Vučićeva braća. Prema tome, neka spusti tonove.
Ne moramo se voljeti u krajnjoj liniji, ali moramo se poštivati. Ali, mislim da nema razloga da se ne volimo jer smo susjedi i braća. Od pamtivijeka smo tu gdje jesmo i dugo ćemo još biti tu.
Sutra će Srbi biti ili s nama u Europskoj Uniji, a ja tvrdim da hoće ako Europska unija opstane, ili će se stvoriti neka nova tvorevina u kojoj ćemo opet biti zajedno.
Mamić i Vučić susreli su se prije godinu dana u Mostaru.
- Nazvao sam Vučića prijateljem iako nismo prijatelji, ali ne mogu mu ne zahvaliti. Bio je to slučajan susret u Mostaru na Gospodarskom sajmu, na kojem su bili on, Dodik i Čović. Bila je to grupa ljudi, uključujući novinare, koja je pratila tri predsjednika.
On se zaustavio i tako me srdačno pozdravio, čestitao mi na svim mojim uspjesima i rekao mi: Dođi u moju Zvezdu!
Zahvalio sam mu se i ističem to ovako jer nema hrvatskog političara iz Hrvatske ili iz BiH koji nije doživio da se susretne s Vučićem, a da on ne pita za mene i kaže: ‚Gdje je onaj vaš mađioničar, onaj sposoban čovjek‘.
Meni to ljudi prenesu i onda ja ne mogu da ga ne volim i da ga ne poštujem - kazao je Mamić.
Prozborio je koju riječ i o Hajduku:
- Normalno je da Hajduk u Jugoslaviji ima mnogo navijača jer je bilo puno Dalmatinaca po Srbiji i širom Jugoslavije – vojnih lica, političara… Tito je bio čovjek koji je posebno simpatizirao Hajduk. On je imao svoje uporište u tom vojnom establišmentu.
Hajduk se sada zatvorio u svoje dvorište i umjesto da se okrene sebi i onome gde je najjači – svojoj bazi, mladosti, temperamentu, južnjaštvu…
Ja da sam predsjednik Hajduka direktno bih napadao Rim preko mora. Ako se sjećate, Mojsije je zamahnuo rukama i otvorilo mu se more. Tako bih i ja rekao: Sada napadamo Rim i isušio bih more na putu do Rima, koji je to južnjački temperament. Ali, oni su sve to pretvorili u svoju destrukciju. Sa svima su se posvađali i to je njihov problem.
Šteta je za Dinamo i za hrvatski nogomet jer da su oni jači, i Dinamo bi bio jači jer nas oni stimuliraju da budemo bolji. Nema meni većeg stimulansa od utakmice s Hajdukom.
KOMPLETAN INTERVJU MOŽETE PROČITATI NA STRANICAMA SPORTKLUBA.
Mi Hrvati nismo niti ćemo ikad biti u bratstvu sa serboslavenima