Poput Roka Stipčevića, koji je postao predsjednik Nadzornog odbora Zadra, još se jedan bivši reprezentativac vratio korijenima. Nakon duge igračke (internacionalne) karijere te nekoliko godina menadžerskog rada, Davor Kus (45) postao je sportski direktor matičnog mu Kvarnera.
– Mi smo stabilan i ambiciozan klub i naša je ambicija izboriti se za Premijer ligu. No cilj je i imati što veću bazu, što više djece, što više riječkih igrača. A za to će nam trebati individualni pristup svakom djetetu jer više nije kao prije kada su svi bili isti. Jer, djeci je danas na telefonu sve dostupno i možda će na drugačiji način trebati animirati klince i to je veliki zadatak za današnje trenere.
GALERIJA Hrvatski košarkaši uvjerljivo svladali Irsku 89-42
Šest godina kao menadžer
Prije ovog posla, Davor je šest godina radio kao košarkaški menadžer.
– Pronašao sam sebe u novoj dužnosti, nisam više agent.
Možda i bolje jer menadžeri su mnogima ionako krivi za sve što nam se košarci događa, baš kao i mediji.
– Nisu agenti krivi za ovo stanje. Igrači su ti koji odlučuju za koga će i gdje igrati. Veliki je problem što igrač koji napuni 18 godina može napustiti matični klub kao da se ovaj nikad njime nije bavio.
Koliko su roditelji uključeni u karijere svoje djece?
– Od slučaja do slučaja. Neki su igrači samostalni već s 18, a neki ovise o roditeljima i kad imaju 25 godina.
Gledaju li roditelji u svojoj djeci rješenje egzistencijalnih pitanja?
– Ima svega, no košarka ipak nije nogomet, nema toliko igrača za koje možete jamčiti da će riješiti obiteljske materijalne probleme.
VEZANI ČLANCI:
Je li novi problem za klubove proizvođače to što se sada plaća i u američkoj sveučilišnoj košarci?
– To je zaista veliki problem i vi danas s igračima ne možete ništa dugoročno planirati. Valja nam promijeniti pristup toj mladeži i djeci i onima koji su perspektiva treba se maksimalno posvetiti.
Kao pouzdan bek, naš sugovornik u inozemstvo je otišao tek s 26 godina, a nedugo zatim zaigrao je i za reprezentaciju.
– Igrao sam za Hrvatsku na dva Europska prvenstva te na jednom Svjetskom prvenstvu i Olimpijskim igrama. A najbolje sam se osjećao u Pekingu, na Olimpijskim igrama, kada smo igrali odličnu timsku košarku i kada je bio gušt biti dio te momčadi.
A koja mu je bila najveća trauma?
– Nemam ni jednu posebnu jer sam u svakom trenutku davao sve od sebe. Najbliže smo bili medalji 2009. na Eurobasketu u Poljskoj kada smo izgubili u četvrtfinalu od Slovenije. I dvije godine prije izgubili smo u četvrtfinalu Eurobasketa, ali tada od Litve. Mi tu pričamo o izgubljenim četvrtfinalima, a ova današnja reprezentacija tek se treba kvalificirati za Eurobasket što joj, u skupini s Francuskom i BiH, neće biti lako. No treba biti realan. Pogledajte gdje su naši klubovi. U Europi ih nema. Mi sa seniorima nismo konkurentni, no klub ne čini samo prva momčad, već su to omladinski pogon i svi popratni sadržaji.
VEZANI ČLANCI:
A pojam kluba nekad je bila Cibona u kojoj je proveo 11 godina.
– U Ciboni sam igrao svoju najbolju košarku. Igrali smo Euroligu i taj klub priznavao je samo izvrsnost. Užitak je bilo igrati uz sav popratni šušur kojeg sada u Zagrebu nema. Ja sam se u karijeri najbolje osjećao u Kvarneru i Ciboni.
A kako mu je bilo u Grčkoj, Italiji ili pak Španjolskoj gdje je u dresu Unicaje s 20 koševa bio najbolji strijelac u iznenađujućoj pobjedi nad NBA momčadi Memphis Grizzlies?
– U životnom smislu ja sam uživao u Ateni, Malagi, Trevisu, no gdje god ste stranac, ako klubu ne ide dobro, odmah se propituje opravdanost tvog dovođenja. Ja sam svugdje osjećao pritisak da moram biti najbolji što mogu. Nikad nije isto biti domaći i strani igrač.
Kao nekome tko je u Ciboni proživio najbolje godine, kako mu je čuti da taj klub hoda po rubu financijske provalije, odnosno stečaja.
– Žalostan sam jer znam što mi je Cibona značila ne samo dok sam za nju igrao nego i kada sam odrastao. To mi je bio motiv da se bavim košarkom. Hrvatska košarka treba jaku Cibonu, dakako i Zadar i Split. Sportski Zagreb meni je nezamisliv bez Cibone.
A u Zagrebu su se razvijala čak četvorica od petorice igrača koje je Kus bodovao u Večernjakovoj potrazi za najboljim košarkašem 2023.
– Moj prijedlog za laureata jest Mario Hezonja jer je s Realom bio prvak Europe. On je izuzetan strijelac, igra u oba smjera i može pokriti sve tri vanjske i jednu unutarnju poziciju. Osim toga, Hezonja je dobro igrao i za reprezentaciju u kojoj se liderski nametnuo Dario Šarić. A on se sa svojom igračkom inteligencijom sjajno uklopi u momčad Golden State Warriorsa, a ono što on daje momčadi često se u statistici i ne vidi.
VEZANI ČLANCI:
Božićeve brojke su fantastične
Šarić je bivši cibos, baš kao i sljedeća dva igrača u Kusovu izboru.
– Zubac je imao odlično reprezentativno ljeto, a u NBA ligi jako se dobro snalazi u momčadi punoj zvijezda. Bez obzira na to što je veći dio 2023. imao problema s ozljedom, ne smijemo zaobići ni Bojana Bogdanovića, dokazanog NBA igrača i izuzetnog strijelca.
Preostali bod pripao je Božiću.
– Lukine brojke u ABA ligi su fantastične i igra Zadra bez njega je nezamisliva. No ja bih volio vidjeti u klubu koji igra europska natjecanja. No on je očito procijenio da mu je igrački najbolje u Zadru. Svi sportaši se primarno žele ugodno osjećati u sredini u kojoj igraju, a neki ne mogu funkcionirati kod svakog trenera.
Izbor Davora Kusa
1. Mario Hezonja (Real Madrid) 10
2. Dario Šarić (Oklahoma/Golden State) 7
3. Ivica Zubac (LA Clippers) 5
4. Bojan Bogdanović (Detroit) 3
5. Luka Božić (Zadar) 1
NAPOMENA: U ovom izboru konkuriraju svi košarkaški s hrvatskim sportskim državljanstvom
VIDEO Bivši NBA igrač Gordan Giriček o teškom periodu u svojoj karijeri: 'Sjeo sam na kauč i plakao'
