Bivši vatreni Mladen Petrić u ekskluzivnom razgovoru za Sport Klub s Vedranom Babićem govorio je o toj čudesnoj noći na Wembleyju, otkrio je kako zbog bolesti nije ni znao hoće li igrati tu utakmicu, tko je tada među vatrenima bio predvodnik slavlja, tko mu je i zašto obećao automobil ako pobijede Englesku, a dotaknuo se i aktualnog trenutka s povratkom Bilića na izborničko mjesto.
Nema vas često u medijima, gdje živite, čime se bavite?
Još uvijek živim u Švicarskoj, u Zürichu gdje sam i odrastao. Radim već osam godina kao studijski analitičar na TV postaji za Ligu prvaka. Još uvijek sam dakle u nogometu, ali ne na terenu, već ispred kamere.
Je li Vam ta uloga lakša ili teža od one nogometne, na terenu?
Dosta je lakša ova uloga. Nema toliko treninga i napora, pritiska. Ionako bih gledao te utakmice, a ovako ih gledam s prijateljima i analiziram. Baš je super.
Vaše mišljenje o ovom formatu Lige prvaka?
Ima sigurno dobrih stvari, pogotovo manjim momčadima koje imaju priliku lakše se probiti. Ima dosta utakmica gdje igraju manje momčadi jedna protiv druge, tu kvaliteta nije baš na nivou Lige prvaka. Ipak je bolje ovako nego prije. PSG se prije par sezona jedva plasirao u drugi krug, a kasnije je osvojio naslov. U prijašnjem formatu neke velike momčadi bi se plasirale dalje već nakon 2-3 utakmice. Ovako je zanimljivije za gledatelje.
Evo, već je 19 godina prošlo od čuvene pobjede Hrvatske na Wembleyju protiv Engleske, možete li vjerovati da je toliko puno prošlo?
Sjećam se te utakmice kao da je jučer bila. Sve je svježe u glavi. Sjećam se svega. Vrijeme leti.
Zabili ste gol za pobjedu nakon što ste u igru ušli nekoliko minuta ranije. Koliko ste puta pregledali snimku te utakmice?
Iskreno, nikad nisam tražio snimku, ali svake godine u studenom na društvenim mrežama pojavi se ta snimka, ljudi mi je šalju. Sjećam se da mi je Pranjić asistirao. Bio mi je to jedan od najljepših trenutaka u karijeri i sigurno najdraži gol u karijeri za reprezentaciju.
Malo je poznato da ste imali temperaturu dan-dva prije utakmice?
Bio sam bolestan, imao sam temperaturu i ležao u krevetu. Nisam odradio zadnji trening s ekipom. Nismo bili sigurni hoću li moći igrati. Slaven je odlučio da ostanem na klupi i da će me ubaciti ako se budem osjećao OK. Tako je bilo, dobio sam zadnjih 20 minuta i zabio taj gol.
Jesu li Vas Englezi tada podcijenili?
Nisu nas podcijenili, ali su bili sigurni da su bolji od nas. Sjećam se da smo čitali u novinama intervjue kako su bili sigurni u sebe. To nas je motiviralo, htjeli smo pokazati da pobjeda na Maksimiru nije slučajnost.
Kakva je bila atmosfera među vama igračima prije utakmice?
Iako smo se već bili plasirali, bili smo fokusirani i motivirani. Atmosfera je bila napeta. Nije bilo šale i opuštanja. Vjerujem da smo i zato odigrali tako dobro.
Kakvo je bilo slavlje?
Kad su engleski navijači napustili stadion, mi smo još jednom izašli na teren pred našim navijačima, pjevali s njima. Kasnije u svlačionici isto pa u hotelu s prijateljima i obiteljima. Fantastična atmosfera.
Tko je u toj generaciji bio predvodnik fešte?
Bilo ih je dosta. Ako moram izdvojiti jednog, to je Darijo Srna.
Dres ste zadržali?
Taj dres mi je najdraži. Ostavio sam ga sebi. Sve ostale sam dao, poklonio, ali taj dres je u okviru doma. Ne bih ga dao ni za što. Ostaje kod mene.
U Zagrebu su Vas navijači dočekali u ranim jutarnjim satima…
U avionu je slavlje išlo dalje. Pričali smo i o samoj utakmici, dosta je veselja bilo. Poslije u Zagrebu također, prvi put sam vidio takvu atmosferu.
Jeste li tad bili svjesni važnosti rezultata, izbacili ste Engleze s Eura?
U tom trenutku još nisam bio svjestan. Tek koji dan poslije utakmice osjetio sam što smo napravili. Prvi put u životu zvali su me novinari iz svake zemlje, Japana, Amerike… Tu sam tek postao svjestan.
Što je s automobilom koji Vam je obećan za pobjedu i gol? Stipe Pletikosa tada je igrao u Spartaku iz Moskve i njegov tadašnji gazda obećao je automobile njemu i svim strijelcima Hrvatske.
I mene zanima što je bilo s tim. Auto nikad nisam dobio. Pitao sam Pletu par mjeseci kasnije, rekao je da nije ništa čuo. Možda ga je sebi ostavio, haha. Uglavnom, ništa od toga nismo vidjeli.
Ima li još neki detalj iznutra koji je iz te priče s Wembleyja ostao neispričan?
Bilo je 2-3 detalja, ali nije izašlo i neće ni ovaj put, haha. U pozitivnom smislu.
Šteta te generacije i one ozljede Eduarda, moglo se na Euru do kraja… Žalite li za tom prilikom?
Baš smo prije Engleske razmišljali da smo bolji od njih. Pokazali smo to i na Euru, dobili Austriju, Poljsku, čak i Njemačku. Imali smo kvalitetu, mogli smo do kraja. Polufinale bi opet bilo Njemačka… Ta Turska mi je ostala najgora uspomena s reprezentacijom.
S kime ste još u kontaktu iz te generacije?
S Modrićem, često sam bio u Madridu kod njega. S Olićem, Nikom Kovačem, on je sad u Dortmundu gdje sam bio i ja.
Kako objašnjavate tu dugovječnost Luke Modrića, igra i u 40-ima?
O njemu smo sve rekli. Jedno je kvaliteta pa ta motivacija koju još uvijek ima. Nastaviti na tom nivou svaki dan, na treninzima… Mentalitet koji se ne viđa često. Nemoguće što čovjek radi u tim godinama. Gledao sam derbi s Interom, bio je najbolji na terenu.
U reprezentaciju se vratio Slaven Bilić, je li to bio dobar potez?
Ja sam se dosta veselio kad sam čuo da se vraća. Za mene je on jedan od boljih trenera u karijeri, a imao sam ih 20-ak. Ali i kao čovjek je sjajan. Uspio je tada u reprezentaciji stvoriti atmosferu kakvu nisam nikad imao, čak ni u klubovima. Uvjeren sam da je to dobar potez. Ovi sad prvi rezultati bili su malo teži, ali siguran sam da Bilić zna nogomet, igrače i da će se rezultati vratiti. Nije lako jer dosta tih igrača koji su ostvarivali velike rezultate nisu više tu, ima dosta mladih koji dolaze, možda još nisu na tom nivou.
Što nije valjalo u prvom ciklusu prošlog mjeseca?
Španjolci su prvaci svijeta, imaju kvalitetu kao nitko drugi. Igrali smo jako dobro u Splitu, pokazali smo što možemo ako svi igraju na nivou.
Tko bi trebali biti nositelji ove nove reprezentacije?
Ima dosta mladih igrača, talentiranih i kvalitetnih. S vremenom će doći u poziciju biti vođe u reprezentaciji. Recimo Vušković, bio je u Hamburgu, izabrali su ga za najboljeg obrambenog igrača lige. Sada je u Brightonu, veliki je talent, ali još nije vođa reprezentacije. U budućnosti to sigurno može biti.
Kako biste pristupili ovoj novoj utakmici protiv Engleske – s iskusnijim igračima ili bi trebalo dati priliku i debitantima?
Za mene nema veze kakva je utakmica i kakvo je iskustvo. I mene je Slaven tada ubacio. Nisam razmišljao, nisam imao tremu, nego sam bio toliko sretan i motiviran, dao sam sve od sebe. Tako će i ovi mladi igrači biti motivirani. Kvaliteta je tu. Bitno je tko je u formi, oni trebaju igrati. Nema veze iskustvo, samo kvaliteta, tako i Slaven razmišlja.
Hoće li se moći nadmašiti rezultati Zlatka Dalića?
Teško je sad odmah očekivati te rezultate, ali imamo kvalitetu u mladim igračima koji će rasti. Uvjeren sam da ćemo opet imati kvalitete biti sposobni igrati protiv najboljih.
Što vam najviše nedostaje iz vremena u reprezentaciji?
Najviše mi nedostaje društvo, treninzi, razgovori… Oduvijek smo imali to obiteljsko ozračje, to mi najviše fali.
Kakav ste kao navijač, je li Vam lakše bilo igrati?
Lakše je igrati. Pratim svaku utakmicu, idem kad stignem, dosta ih gledam s djecom na stadionu ili ispred ekrana, uvijek u dresovima, navijački. Lakše mi je bilo na terenu.
Poznato je i da ste postali ljubitelj maratona, kada imate sljedeću utrku?
Ne bih rekao da sam baš ljubitelj, haha. Ali djeca su me natjerala da to napravim. Sad vjerojatno u ožujku opet trčim. Zadnji sam istrčao za četiri sata i sedam minuta. Cilj je bio ispod četiri sata. Imao sam program tri mjeseca treninga, ali bio sam ozlijeđen pa sam samo mjesec dana trenirao. Bio sam zadovoljan s obzirom na sve. Ali sljedeći je cilj ispod četiri sata - zaključio je u razgovoru za Sportklub Mladen Petrić.
Otvori KEKS Pay
