Trčanje je kao sport, ili rekreacija zahtjevna fizička aktivnost, a onda se može zamisliti koliko je zapravo teško istrčati jedan maraton koji je dužine 42 kilometra i 195 metara. Ipak, ima i onih kojima to ne predstavlja toliki problem poput Franje Lončara (68) iz Zagreba, rodom iz BiH, koji je prošlog vikenda istrčao svoj 300. maraton. U razgovoru za Večernji list Lončar je rekao kako mu je plan bio svoj jubilarni 300. maraton istrčati u Ljubljani, gdje je istrčao 200 i 250 maraton, ali mu je ozljeda prolongirala plan tako da je ovu veliku i okruglu brojku istrčanih maratona ostavio za Vukovar.
- Poslije svega mogu reći da sam sretan i ponosan. Nije mala stvar istrčati i jedan maraton, a kamoli 300. Ja sam uspio i sada mogu reći da nastavljam dalje ali sa smanjenim intenzitetom. Neću više toliko trčati, a planiram trčati maratone koji su mi u blizini – kaže nam Lončar koji radi kao dipl. inženjer građevine.
Govoreći o svojim počecima kaže kako je od petog razreda osnovne škole u atletici. Tada je trčao krosove školi, a u sjećanju mu je ostala prva utrka, u središtu grada, s velikim brojem sudionika. Poslije krosa slijedeća atletska disciplina mu je bila bacanje koplja, a jedno vrijeme je igrao i nogomet. Nastavio je s atletikom i tijekom studiranja u Zagrebu gdje je postao član AK Mladost. Tijekom toga vremena je svaštario po malo pa je bacao koplje, trčao utrke 400 i 800 metara, štafete… Po završetku fakulteta vraća se u Derventu te se prestaje baviti atletikom i okreće se nekim drugim aktivnostima pri čemu je i obveza bilo sve više. Ipak, nastavlja i dalje trčati ali za sebe. Trčao je jednom do dva puta tjedno i to dionice do najviše 8 kilometara. S ratom u BiH ponovno se vraća u Zagreb kada je istrčao i neke krosove da bi 1995. godine počeo nastupati i u zagrebačkoj kros ligi radi čega je morao početi i ozbiljnije trenirati. U studenom 1995. godine istrčao je svoj prvi polumaraton, a onda 3. prosinca iste godine, u Firenci, istrčao i svoj prvi maraton.
- Kada sada razmišljam bilo je to po malo neozbiljno jer sam se na trčanje maratona odlučio poslije samo 3 mjeseca treninga i svega istrčanih 250 kilometara. Ipak, uspio sam i moj prvi rezultat je bio 3.25 sati – kaže Lončar.
Poslije toga maratoni su se samo redali jedan za drugim pri čemu, kako ističe, uopće nije razmišljao o postavljanju bilo kakvog rekorda. Jednostavno je trčao i uživao u tome. Na neki način prijelomna mu je bila 1999. godina kada je istrčao ukupno 17 maratona. Te godine je istrčao svoj 50. maraton tako da je sasvim logično slijedeći level bilo istrčati 100 maratona. Kada je istrčao svoj stoti maraton slijedeći level je bilo istrčati 300 maratona i ući tako na svjetsku listi ljudi u svijetu koji su istrčali 300 i više maratona. U tome je i uspio u subotu, 26. studenoga i to u svojoj 68. godini. Vraćajući se u nazad kaže kako je trčao po cijeloj Hrvatskoj ali i u Sloveniji, BiH, Srbiji, Češkoj, Mađarskoj, Njemačkoj, Austriji, Italiji, Nizozemskoj… Istrčao je klasičnih 289 maratona i 11 utrka preko 42 kilometara.
- Nisam jurio neke posebne rezultate ali sam tijekom godina imao zaista dobrih utrka. Išao sam 24 puta ispod 3 sata, a četiri puta ispod 2 sata i 50 minuta što je za rekreativce dosta dobar rezultat. Na 300. maratonu u Vukovaru imao sam rezultat od 3.38 sati što je opet kada se gledaju moje godine dobar rezultat – kaže Lončar koji je član kluba Supermaraton Italija.
Dodaje i kako nema nikakvu posebnu prehranu ali i da s kilogramima nikada nije imao problema. Dan pred utrku jede više ugljikohidrata kako bi dobio energije, a koristi i okrijepe koje budu uz stazu. Tijekom ljetnih mjeseci najbolje mu odgovara lubenica, a po nekada tijekom utrke pojede i gel koji je zapravo voćna kašica koja se brzo pretvara u potrebnu energiju. Trenira normalno, a u mjesec dana odradi 20-ak treninga. Nekada odradi desetak dana treninga dan za danom, a nekad pak i po nekoliko dana ne trenira. Nije profesionalac pa može kako želi. Tvrdi kako su tenisice jako važne za trčanje tako da on u svojoj kolekciji ima više vrsta raznih tenisica koje koristi ovisno o podlozi i utrci. Kada je riječ o maratonima kaže kako ih tijekom utrka uvijek bude ali i da nikada radi njih nije odustao. Imao je pak nekoliko problema s ozljedama koje su ga omele da završi utrke i radi kojih je morao i odsustvovati s utrka pa i da ne trenira. To pojašnjava s strukturom mišića pojašnjavajući kako je kod sprintera i bacača koplja jaka muskulatura, a da dugoprugaši imaju dugačka vlakna tako da se nije lako prebaciti s kratkih atletskih disciplina na one dugoprugaške. Poslije treninga se obavezno isteže dok mu poslije istrčanoga maratona najviše za oporavak odgovaraju duge i laganje šetnje.
Sa svoji 300 istrčanih maratona rekorder je u Hrvatskoj ali ne i na Balkanu gdje rekord drži Drago Boroja.
- Nemam više nikakvih posebnih planova za trčanje. Poslije 300 maratona slijedeći bi level bio 1000 ali više nemam vremena za tako što. Nemam niti snage jer maratoni ipak nisu niti zdravi, to je naporno i iscrpljuje organizam. Trčanje na dionicama do 5-10 kilometara je zdravo ali ovo 42 i više kilometara baš i ne. Sada uživam u šetnjama s unukom. Međutim, nastavljam i dalje s trčanjem jer poslije istrčanoga 300. maratona dolazi 301, pa 302 i tako dalje. Do koliko ću stići ne znam niti razmišljam. Kako sam već rekao trčat ću, ali na bližim destinacijama i ne više toliko puno. Trčat ću dalje jer uživam u tome i to mi je nekako postala svakodnevnica – zaključio je Lončar.
