Finalom Svjetskog kupa održanim u Saalbachu okončana je skijaška sezona, barem onaj njezin elitni dio, iz koje je najbolji hrvatski skijaš Filip Zubčić izašao vrlo zadovoljan. Jer, završiti sezonu kao treći veleslalomaš svijeta znači da se, nakon dvije krizne godine, vratio u svjetski vrh.
Izvukao sam se iz krize
A što se to događalo te dvije sezone koje je, nakon dvije koje je također završio kao treći, okončao na 14., odnosno 10. mjestu.
– Upao sam u krizu iz koje se nisam znao izvući, no već sljedeće sezone počeli smo graditi ovo što imamo sada i trebao mi je samo jedan dobar rezultat. A njih je početkom ove sezone doista bilo. Čak bih rekao da sam skijao kao nikad. Ušao sam u zonu, no nisam to uspio održati.
Tijekom te dvije krizne sezone neki su ga već počeli otpisivati. Je li mu to bio dodatni motiv?
– Puno me ljudi bilo otpisalo, govorili su da sam star, da je bolje da prestanem skijati. Ali ja volim da me se malo gazi i pljuje pa da se nakon toga uzdignem. Ne radim to iz inata, no lijepo je kad se zločestima možete nasmijati.
Bi li i koliko bi bio sretniji čovjek da je ovu sezonu, u kojoj je prvo mjesto bezecirao Odermatt, završio kao drugi, a ne kao treći u poretku veleslalomaša? Bi li to utjecalo na njegovo sveukupno zadovoljstvo?
– Teško. Da sam završio drugi, to bi značilo da sam osvojio posljednju utrku jer sam drugi u poretku mogao biti jedino da sam pobijedio Meillarda. Zapravo, bio bih sretniji zbog pobjede koja mi je ove sezone nedostajala nego zbog ukupnog drugog mjesta.
U toj utrci dogodilo se nešto za rubriku "vjerovali ili ne", a to je da je najbolji skijaš današnjice izletio sa staze nakon 104 završene utrke u nizu. No dogodilo mu se to kada je već imao osiguran i Veliki i Mali globus.
– Njegov plan bio je da nas i u ovoj utrci demolira i u tom trenutku bio je jako ljut baš kao i ja jer sam pao na treće mjesto. Njegov plan bio je da nas ostale opet demolira, a pogriješio je u najlakšoj utrci, s laganom postavkom. S obzirom na to da se bori za rekorde, imao je možda i veći pritisak od nas, no svjestan je i on, razgovarali smo poslije, da svemu dođe kraj.
Što to tog 26-godišnjeg Švicarca izdiže iznad konkurencije?
– Nije njegova tehnika nešto za pokazivanje, ali brz je i učinkovit. Njegove skije ni u jednom trenutku ne gledaju lijevo ili desno, već on, zdravo seljački rečeno, konstantno ide prema dolje. Dečko je zvijer, izvlači se iz nemogućih situacija.
Što pak Filip može i treba popraviti kod sebe?
– Znam dobro i brzo skijati, no moram držati konstantu cijelu sezonu. Ne smijem se zadovoljavati rezultatima tijekom sezone, već zadržati visoku razinu od listopada do ožujka.
Koliko god je zadovoljan svojim veleslalomom, toliko je nezadovoljan slalomom?
– Uh, jako sam nezadovoljan. Tu smo nešto gadno pogriješili. Uoči sezone, nikad tako dobro na treninzima nisam vozio slalom pa sam u prvom osvojio 13. mjesto i onda, nakon sedmog mjesta u prvom laufu, izletio sam u Madonni i nakon toga mi se slalom raspao. Nisam ja tip da skijam dobro na treninzima pa da se prestrašim na utrci, no nešto se tu dogodilo. Sve dobro što smo napravili na jesen i prvi dio zime nismo uspjeli pokazati, no možda se to "zapakiralo" za sljedeću sezonu.
Može li se dogoditi da na sljedećem Svjetskom prvenstvu, koje će se održati upravo u Saalbachu, vozi tri discipline – slalom, veleslalom i superveleslalom?
– Može se i to dogoditi. Ja sam prije znao voziti super-G prije veleslaloma da vidim teren i osjetim stazu. Dosta sam poboljšao "glajtanje" i možda bih mogao biti solidan. Mi smo slalomska nacija, no ja bih volio ubaciti i treću disciplinu.
Što sada slijedi?
– Odmorit ću se tjedan dana i već sljedeći tjedan krećemo s treninzima. Ovo je više odmor za glavu, da ne razmišljam o skijanju, da malo predahnem. Ovog proljeća treba testirati opremu i odraditi što više treninga na snijegu. Dosta skijaša sada ide na pauzu i ne skija do srpnja pa i kolovoza, no mi pokušavamo uhvatiti što više treninga i napraviti neke stvari koje ne stignemo zimi. Doduše, ja ove zime nisam ni mogao puno trenirati jer sam imao problem s leđima pa sam se krpao za utrke.
A krpao ga je fizioterapeut reprezentacije Zoran Pršo.
– Bez njega bih bio "u banani". Krpao me cijelu sezonu, a nakon utrke osjećao bih se razmontirano. Možda nam i zato slalom nije bio dobar.
I djevojka je sportašica
Kada govori o svojim nastupima, Filip obično govori u množini.
– Svi mi to zajedno radimo. Trener Komarov, serviser Krasnić, sestra kao pomoćni trener i otac, koji je meni alfa i omega cijeli život. I mama dakako.
Koje poslove u njegovu timu obavlja sestra mu Tamara, nekad i sama vrlo nadarena skijašica?
– Ona na treninzima radi sve to treba, šarafi kolce, pomaže glavnom treneru, a na dan utrke "hendla" moje obveze.
Još je jedna dama važna u njegovu životu.
– Živim s djevojkom Anom Vukojom, ona je bila ritmička gimnastičarka, a sada je trenerica.
A lijepa Ana zacijelo mu neće zamjeriti kada se zaputi s društvom na Dinamovu utakmicu. Jer ipak je on, među aktivnim vrhunskim sportašima, uz košarkaša Simona, možda i najveći navijač modrih.
– Nedavno sam bio na utakmici protiv Slaven Belupa, a pokušat ću još nešto pogledati.
U kojoj mjeri rezultati Dinama utječu na njegovo raspoloženje?
– To je jedino zbog čega se nerviram izvan skijanja. Sva sreća što nisam imao svoju utrku nakon onih 1:5 u Solunu jer nisam dobro spavao. Toliko su me iznervirali da sam poludio.
Zubo je bio i među čestitarima novom predsjedniku kluba Velimiru Zajecu po njegovu preuzimanju dužnosti.
– Držim da je to dobra promjena. On je legenda kluba, pravi Zagrepčanec, i zato mi je drago da je došao netko takav. Što se tiče poslovnog vođenja kluba, nadam se da će se u tome snaći. Nije danas lako biti ni predsjednik mjesne zajednice.
