Deset godina nakon što je sa 17 godina postao najmlađi hrvatski svjetski prvak u nekom od olimpijskih sportova, Filip Grgić na pragu je odlaska u natjecateljsku mirovinu.
Nije to još službeno, no čim ga nema na ovogodišnjem SP-u u te-kvon-dou, a nije ozlijeđen, čini se da se kraj jedne uspješne karijere (a bio je i dvaput europski doprvak) vidi.
Odluku još nisam objavio
– I dalje normalno treniram, to mi je rutina, samo što nakon OI u Riju nisam nastupao. Uskoro ću donijeti odluku. Zapravo, odlučio sam, ali odluku nisam objavio.
Nije li okončanje karijere sa samo 27 godina prerano? .
– Nije ako ste sa 17 bili svjetski prvak i ako ste u reprezentaciji punih 10 godina, a to znači svaki dan po 2-3 treninga. Posvetio sam se studiju na KIF-u i završio tri godine kondicijske pripreme i potom upisao diplomski studij iz te-kvon-doa.
Kvalitetna će to biti podloga za trenerski potencijal koji nosi u sebi i o kojem nam je govorio izbornik Toni Tomas.
– Otkako je elektronika kročila u naš sport, nema većeg stručnjaka za taktiku od Tonija. Ja sam bio niži od svih boraca i zato sam morao imati više taktičkih rješenja od ostalih, a morao sam biti i agilniji i izdržljiviji.
U južnokorejski Muju, u kojem traje SP, Grga je u novoj ulozi.
– Ovdje sam kao vođa puta. Drago mi je da me Savez poslao na SP u ovoj ulozi jer mi je važno biti prisutan zbog buduće trenerske karijere. Čudno mi je gledati kako se moji dojučerašnji rivali bore, no pratim ih s velikim zanimanjem. No, prije svega sam na usluzi našim natjecateljima.
Jesu li mu konkurenti povjerovali da se u Muju nije došao boriti?
– Prvo su me pitali kada se borim, a kada bi vidjeli da me nema u ždrijebu, onda bi pitali jesam li trener reprezentacije. Rekao sam im da sam “team manager” i da sam doveo reprezentaciju s puno potencijala.
Najveće zanimanje za sebe, Filip je izazvao kada je imao samo 17 godina. Tada se iz Kine vratio kao svjetski prvak.
– Tada sam bio najmlađi član reprezentacije, a sada sam najstariji. Nisam tada bio ni opterećen ni rasterećen, nego usredotočen da nešto napravim. Kako do tada nisam imao kadetskih ili juniorskih medalja, za mnoge je bilo veliko iznenađenje što sam baš ja osvojio svjetsko zlato.
A sad borba za mirovinu
S obzirom na to da se SP održava u postojbini te-kvon-doa, i to u spektakularnom Taekwondo Parku, svojevrsnoj Meki za cijeli tekvondaški svijet, očekujete li dominaciju Korejaca?
– Očekujem. Ipak je to njihov nacionalni sport. Šteta je da prvenstvo nije u nekom većem gradu, no oni pred cijelim svijetom očito žele reklamirati svoj spektakularni sportski centar, a na ovo prvenstvo stigli su borci iz 183 zemlje.
Nakon što se vrati s ovog SP-a, Filipa, zajedno s njegovim nacionalnim Savezom čeka borba oko toga da dokaže da je kao svjetski prvak u olimpijskom sportu vrijedan prava na takozvanu sportsku mirovinu. No, netko se dosjetio to osporavati na način da ističe da njegova tadašnja kategorija (63 kg) nije olimpijska.
– To je besmisleno reći jer da biste se plasirali na OI tijekom četiri godine skupljate bodove u svojoj kategoriji, a ona se spaja s drugom tek svake četiri godine, u mom slučaju 63 i 68 kg, a u tu olimpijsku do 68 kg nerijetko silaze i oni iz kategorije do 74 kg – kaže Grgić.
