Legendarni vatreni Igor Štimac (50), bivši izbornik reprezentacije, a 2010. kandidat za mjesto predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, s dosta je kritika, naravno opravdanih, na račun vodstva HNS-a u Večernjakovu sportskom tjedniku Max! komentirao nedefiniranu poziciju izbornika Zlatka Dalića.
No, u pitanju su isti ljudi na čelu HNS-a koji su bili na pozicijama i u vrijeme kada je Štimac bio izbornik. Na kraju, ti isti ljudi glasovali su za njegovu smjenu iako je u tom trenutku Hrvatska još bila i te kako živa za plasman na SP 2014.
Zašto ste uopće pristali biti dijelom te ekipe predvođene Šukerom i smatrate li da ste si time samo naštetili, pitamo Štimca?
– U pravu ste, u konačnici je ispalo da sam žrtveno janje. Bio sam svjestan u što i s kim se upuštam, ali imao sam nekoliko motiva koji su prevagnuli. Prije svega želio sam nakon svih nemilih događaja od one brutalne krađe na izbornoj skupštini otopliti atmosferu i dovesti do mirenja svih aktera, ukidanja suspenzija ljudima koji su me podržali i stvaranja nužne pozitivne atmosfere kako bismo lakše dočekali i premostili jake protivnike poput Srbije i Belgije. Srbija je bila poseban motiv za mene, rana od eliminacije koju smo doživjeli protiv njih pod vodstvom Ćire mogla se sanirati jedino da im vratimo dug. I na kraju svega, dao sam sebi prigodu napraviti iskorak u poslu koji obožavam i znam, a koji sam uvijek stavljao po strani radi drugih, viših interesa, rekao je Igor Štimac za tjednik Max!
Smatrate li da Izvršni odbor HNS-a trebaju činiti isključivo bivši nogometaši, ili samo dijelom participirati u njemu i donositi ključne odluke za razvoj nogometa, poput odabira izbornika nacionalnih momčadi, sustava natjecanja, ulaganja u nogometnu infrastrukturu...?
– Nipošto, ali svakako moraju biti involvirani puno više, pogotovo oni iz moje generacije vatrenih. Svi oni bježe od ovakvog nakaradnog HNS-a u kojem je struka najmanje bitna, ali i griješe kad misle da će “izvana“ pridonijeti promjenama.
Je li Hrvatskoj uopće potreban nacionalni nogometni kamp?
– Naravno da je potreban, jednako kao i novi nacionalni stadion.
Je li Liga 10 opravdala očekivanja ili ste i dalje zagovornik Lige 16?
– Na žalost nije, baš ni u jednom segmentu. Upozoravao sam da se ne žuri s tim projektom jer nismo ispunili osnovne uvjete koji moraju pratiti tako drastičan zaokret u natjecanju. Financijski nije donijela nikakve koristi klubovima, gledatelja nema više u odnosu na ligu 16, a prostor za razvoj mladih hrvatskih igrača je u potpunosti nestao. Trebalo je ići korak po korak, ulagati u infrastrukturu i nogometne škole, jačati intenzitet rada...
– Trebalo je prvo stvoriti kvalitetu, a onda prijeći na idući korak: reorganizaciju natjecanja – kaže Štimac.
Treba li Hrvatskoj nacionalni stadion i koliko u tom smjeru može napraviti Hrvatski nogometni savez? Ili je takav jedan projekt isključivo u nadležnosti političke vlasti?
– Hrvatska reprezentacija davno je svojim uspjesima zaslužila mjesto na kojem će kao domaćin braniti boje naše domovine. Mjesto na koje će navijači dolaziti s radošću, na kojem se neće smrzavati ni kisnuti ili biti izloženi huliganizmu i opasnostima.
Kako u ovome trenutku procjenjujete izglede hrvatske reprezentacije za plasman na SP 2018.? Mislite li da je pojavom novoga čovjeka na klupi došlo do zaokreta u razmišljanjima reprezentativaca, da je smjenjivanje Čačića bilo okidač koji je pokrenuo igrače i u Kijevu izvukao najbolje od njih, te da će u tom duhu i nastaviti prema Rusiji?
– Prebrodili smo najteži dio, Ukrajinu. Čekaju nas dvije utakmice u kojima smo favoriti, ali s protivnikom koji nam je tradicionalno neugodan. Nadam se da će svi biti zdravi i spremni za te utakmice, motiva i podrške sigurno neće manjkati.
Kakav tip izbornika uopće odgovara našim zvijezdama? Čvrsta ruka Nike Kovača nije bila dobro primljena, ali ni popustljivi pristup Ante Čačića. Kakav je vaš savjet nekadašnjem vinkovačkom cimeru Zlatku Daliću?
– Naši igrači su jednostavni ljudi, jedino ako previše filozofirate, možete ih okrenuti protiv sebe.
Jesmo li mi, novinari, pa i pojedini nogometni stručnjaci, ipak precijenili vrijednost naše reprezentacije svrstavajući je u svjetski vrh? Naime, činjenica je da samo Luka Modrić od svih reprezentativaca u svome klubu ima ključnu rolu, dok su ostali ipak samo “jedni od”.
– Mi smo oduvijek skloni napuhavanju priče, tako i sada. Nogomet je kolektivni sport u kojem treba pojedinačne kvalitete pretočiti u jednu – timsku. Nitko ne bježi od toga da imamo izvrsnih individualaca, ali ako ćemo iskreno, jedino Modrić i Mandžukić u kontinuitetu odrađuju svoje, dok sve drugo kaska. Najveći problem je zadnja linija, a znamo da svi veliki uspjesi počivaju na čvrstoj i standardnoj obrani.
Smatrate li da bi Hrvatska, ako se plasira na SP, u Rusiji bila jedan od favorita iz sjene? Podsjećam, i vaši vatreni iz 1998., osim rijetkih izuzetaka, također nisu bile prve violine u svojim klubovima, ali ste napravili čudesan rezultat.
– Ne smatram. Uvijek smo bili i bit ćemo protivnik kojega i najveći žele izbjeći.
Kada će se steći uvjeti da Hrvatska ponovno igra u Splitu, o čemu to ovisi, može li i tu Dalić biti faktor približavanja Splita i vodstva HNS-a?
– Dok je ova garnitura ljudi na čelu HNS-a, ne vidim šansu za takvo što. Tu izbornik nema nikakvog utjecaja.
Treba li se u izbore u HNS-u uključiti i premijer, odnosno politika? I biste li se ponovno kandidirali za predsjednika HNS-a? Godine 2010. izgubili ste izbore za jedan glas, dakle, imali ste snažnu potporu i javnosti i nogometnoga miljea?
– Meni je oteta legitimna pobjeda, upravo uz pomoć politike, tadašnje premijerke Kosor i onog “poštenjaka“ koji je tada bio ministar uprave. Politika je dužna pomoći nogometu inzistiranjem na poštivanju zakona i institucionalnim sredstvima za eliminaciju svih kojima u nogometu nije mjesto.
Kako ocjenjujete rad Hajdukova vodstva, predsjednika Kosa i Udruge Naš Hajduk? Hajdukovi veterani jako ih kritiziraju, ne idu na utakmice, a vi? Vidite li Hajduk kao ozbiljnu prijetnju Dinamu i Rijeci u utrci za trofeje?
– Kritike su opravdane. Veterani su poniženi, radi nekolicine “loših” degradirani su svi, potpuno izopćeni. To što ekipa iz “njihova Hajduka” radi nema više nikakvog smisla. Projekt “naša dica” sveo se na to da imamo 1-2 igrača iz Dalmacije, 14 stranaca, a u svlačionici se govori deset jezika. Iz omladinske škole bježe svi najtalentiraniji, a djecu obučavaju neki novi ljudi koji ne znaju tri na nogu. Ukinuli su DPH, klub se u potpunosti zatvorio. Plasiranje laži i veličanje aktualnog stanja uz pomoć svojih piskarala s nekih portala i jednih novina postalo je degutantno.
Navršava se 30 godina od vašega osvajanja svjetskoga naslova s reprezentacijom U-20 u Čileu. Koja je vaša najljepša čileanska uspomena, iz perspektive Štimca – nogometaša, koja je bila tajna tog velikog uspjeha? I zašto, primjerice, Hrvatska nikada nije bila ni blizu medalji na SP-u, a Srbija je prije dvije godine osvojila zlato?
– Žao mi je što nisam bio u mogućnosti nazočiti premijeri filma u Beogradu o tom zlatu, ali čujem da je bilo veličanstveno. Tajna je bila parola Mirka Jozića koja nas je vodila sve do kraja, a glasila je: SVI ZA JEDNOGA, JEDAN ZA SVE!!!, zaključio je Igor Štimac.
POGLEDAJTE VIDEO NAJLUĐIH NOGOMETNIH PROMAŠAJA
