Samo je nekoliko utakmica bilo potrebno da Dinamovi čelnici odluče u siječnju otkupiti ugovor 24-godišnjeg Brazilca Jonasa Gomesa de Souse (skraćeno Jonas, izgovara se “Žonas”!), koji je ovoga ljeta stigao na posudbu iz Flamenga. Jonas je klasični zadnji vezni igrač, čvrst u dvoboju, agresivan i odgovoran, u igri pošten do bola... Pravi je nasljednik Ademija, ujedno i zadnji dobar potez koji je Zoran Mamić povukao prije odlaska u Saudijsku Arabiju.
U Zagrebu sa suprugom
– Ovo mi je prvi dolazak u Europu i u svemu mi je mnogo pomogao Eduardo da Silva, lijepo mi je pričao o Dinamu, Zagrebu i Hrvatskoj. Vrlo sam mu zahvalan – rekao nam je Jonas, a razgovarali smo uz pomoć izvrsne prevoditeljice Irene Hunjadi. Jonas zasad govori samo portugalski, ali...
– Učim hrvatski i engleski, želim još godinama igrati u Europi!
Oženjen je, nema djece, ali planira za dvije godine postati otac.
– Ne bih imao ništa protiv da se dijete rodi u Zagrebu, grad mi se jako svidio... Sve je ovdje sjajno, nije mi trebalo previše vremena za prilagodbu. Slobodno vrijeme najviše provodim kod kuće, igram videoigrice, a gdjekad izađem sa suprugom na večeru.
Jonas stanuje na Bukovcu, u prometu se služi GPS-om, ali već ima omiljeni kafić u kojem pije kavu, najčešće s Machadom, Eduardom i Sigalijem. U Dinamu je bilo dosta Brazilaca i kao najveću razliku života u Brazilu i Hrvatskoj isticali su sigurnost u Zagrebu. S tim se slaže i Jonas, a upitali smo ga je li ikada imao neugodnosti u nekoj od zloglasnih favela u Riju?
– Ne, zato što mi na pamet nije palo ići u te opasne favele, u kojima se stalno puca i život ne vrijedi gotovo ništa.
Usporedite nam malo brazilski i hrvatski, odnosno europski nogomet.
– Velika je razlika, ovdje se igra taktički bolje, više je dodira s loptom i neke utakmice koje sam odigrao s Dinamom bile su kvalitetnije od onih u Brazilu, gdje se više trči, ali ta trka zna biti nekontrolirana.
Kako bi Dinamo egzistirao u brazilskom prvenstvu?
– Borio bi se za vrh ljestvice, jer ima niz kvalitetnih igrača!
Osjetili ste draž najvećeg hrvatskog derbija Hajduk – Dinamo u Splitu, koja bi utakmica u Brazilu bila pandan tom derbiju? Možda Flu(minense) – Fla(mengo)?
– Ne, nego Flamengo (Dinamo) – Vasco da Gama (Hajduk)! Visoke su tenzije, ozračje je u Splitu bilo sjajno, kao u Brazilu! Uživao sam u igri i, dakako, visokoj pobjedi.
Nadimak vam je – Morski pas! Tko vam ga je dao?
– Igrao sam za Sampaio Correu, a maskota tog kluba je morski pas! Zbog agresivnog načina igre, navijači su me prozvali – Bijeli morski pas! I tako je ostalo, nemam ništa protiv, nek me prati glas da sam opasan za suparnika, ha, ha.
Želim ostaviti dubok trag
Igra vam je doista stalno na rubu žutog kartona, mnogo toga ovisi o sudačkoj procjeni vaših startova.
– U Brazilu suci nisu imali razumijevanja za moj način igre i nadobivao sam se žutih kartona. Ovdje je drukčije, suci puštaju čvrstu igru, prepoznaju da mi je cilj lopta, a ne suparnik. Ne igram prljavo, nisam grubijan, ali sigurno neću suparnika pratiti samo pogledom.
Tjelesnom figurom, govorom tijela i načinom igre još kako podsjećate na Ognjena Vukojevića, bivšeg dinamovca! Na dresu imate i “njegovu peticu”.
– Je li? Nadam se da ću biti dobar kao Vukojević! Želio bih ostaviti duboki trag u Dinamu, pa da se poslije neke druge igrače uspoređuje sa mnom.
Na utakmici protiv Salzburga u nekoliko ste navrata nagrađeni burnim pljeskom, postali ste ljubimac zagrebačkih navijača. Jeste li bili svjesni tog pljeska?
– Kako ne, to me još više motiviralo i bio sam vrlo sretan zbog toga! Hvala publici, mogu samo obećati da ću na svakoj utakmici davati sve od sebe, trudit ću se još više i vjerujem da ću biti još bolji.
Što možemo očekivati u srijedu na uzvratu u Salzburgu?
– Ulazak u Ligu prvaka! Zato sam i došao u Dinamo, jer želim u Europi igrati na najvišoj razini, budući da nisam igrao u Kupu osloboditelja, južnoameričkom pandanu europskog LP-a. Ove utakmice protiv Salzburga najveće su u mojoj karijeri i vjerujem u ostvarenje sna – rekao je Jonas.
Uzor je Schweinsteiger
Je li vam žao što niste u Riju za vrijeme Olimpijskih igara?
– Ne, profesionalni sam nogometaš i takav sam način života prihvatio. Ali, pratim Olimpijske igre...
Znate li da su za Hrvatsku tri odličja, dva zlata i broncu, osvojile dvije djevojke i mladić iz jedne zagrebačke četvrti, Dubrave?
– To je fantastično! Gledao sam vašeg boksača, uživao sam kad je nokautirao Kubanca.
Jonas je atipični Brazilac, u njegovu nogometu nema “umiranja u ljepoti” (iako zna s loptom, služi se s obje noge podjednako dobro!), pragmatičan je, a o toj brazilskoj atipičnosti govori i to da mu je igrački uzor – Nijemac Bastian Schweinsteiger! A baš su Nijemci sa Schweinijem nanijeli Brazilu 2014. na SP-u najveću nogometnu sramotu u povijesti (1:7)...
– Uh... Nakon 0:3 sam ugasio televizor i otišao u šetnju. Dugo sam šetao...
Što vam je u životu najvažnije?
– Obitelj, obitelj je iznad svega! Važno je biti jednostavan, ponizan, čovjek mora težiti najboljem.
A što vam znači novac?
– Ništa posebno, samo sredstvo za život. Novac ne kupuje sreću.
Cici Kranjčaru se sad pojavio novi problem, onaj kapetana
