U grčevitoj borbi za ostanak u ABA ligi Cibona se u Novom Mestu izborila za drugu gostujuću pobjedu, a za obje je jako zaslužan srpski razigravač Marko Ljubičić (31).
Štoviše, od četiri dosadašnje pobjede u tri je ključni protagonist bio upravo ovaj košarkaš rođen u Novom Sadu.
Fascinira Rozićeva odanost
U pobjedi nad Cedevitom zabio je presudnu tricu baš kao što je i Olimpiji presudio dvicom. Protiv Krke (100:90) Ljubičić je bio najbolji igrač utakmice (21 koš, 7 asistencija).
– Uvijek ću preuzeti odgovornost bilo da kreiram nešto za suigrače ili sam odem na koš. Nekad to ne izađe na dobro, no svrha te igračke pozicije jest plasirati svoju ideju na terenu. Bitno je koliko trener vjeruje u vas i onda vi možete biti pokretač. Razigravaču treba sloboda da bi došao do kreativnosti koja se zagubila u košarci. I ja sam tu zahvalan treneru Veliću jer on ne gleda igračeve mane. Svaki trener mora istrpjeti svog razigravača.
Vrijedi to i za mladog Uljarevića koji je Ljubičiću pričuva?
– On je igrač budućnosti. Talentiran je, a na njemu je da shvati koliko puno mora raditi.
Prije početka sezone pitali smo se zašto u Cibonu opet dolazi srpski razigravač (nakon Ratkovice), a ne američki, no rekli su da je to upravo zbog Uljarevića.
– U Ciboni su bili Blassingame, Florence, Reynolds i to su sve igrači koji igraju 35 minuta i od njih očekujete 20 koševa i pored takvih se Karlo ne bi naigrao. I Karlo je razigravač koji teži koševima, no on se radom može razviti u istinskog razigravača. Kako se Ljubičić uopće odlučio doći u Cibonu?
– Došao sam zbog trenera Velića i veličine imena kluba. Osim toga, i prije dolaska bio sam jako dobar prijatelj s kapetanom Rozićem kojeg sam poznavao preko bivšeg cibosa Kuridže. Fascinira me Rozićeva odanost Ciboni kakva je u današnje vrijeme nezamisliva. U košarci su to još Navarro i Diamantidis, a u nogometu Totti. Kao takav zaslužio je da bude jedan od vodećih ljudi kluba nakon igračke karijere.
Mama je igrala za Šibenku
Kada je postao član hrvatskog kluba, Marko je izvadio hrvatsku putovnicu.
– Moj otac Vlade je iz Obrovca, a majka Mladenka iz Šibenika gdje je igrala i košarku za Šibenku. Otac se iz Obrovca odselio kao vrlo mlad, a majku je upoznao u Novom Sadu kamo je ona došla studirati. Kako njih dvoje imaju hrvatske putovnice, i ja sam imao na to pravo.
Je li fama u Srbiji kada neki njihov košarkaš odluči igrati za hrvatski klub?
– Tko ima predrasude, tome takvo što možda smeta, no dobio sam puno dobrih komentara na svoju odluku. Imao sam ja bolje ponude iz inozemstva, no otac sam dvogodišnjeg dječačića, a supruga je ponovo trudna pa je Zagreb bio primamljiva ponuda.
Supruga se zove Mina. Je li eksplozivna poput mine?
– Ne, nije. Ona je drugačiji tip od mene i tu je da mene smiri.
Vječito srbska pomoć!