Pred samo 1000 gledatelja, u skoro praznom Višnjiku, košarkaši Cedevite po peti put zaredom osvojili su Ćosićev kup pa je prijelazni pehar iz ruku Ljerke Ćosić i Stojka Vrankovića primio Cedevitin kapetan Roko Ukić.
Cedevitaši su do svog 10. nacionalnog trofeja u svojoj povijesti došla zahvaljujući ponajprije najboljoj partiji sezone američkog braniča Willa Cherryja koji je sinoć dominirao finalom protiv najvećeg rivala Cibone (86:74).
Energični američki branič upisao je 31 koš ubacivši šest trica (6-12) i baš je dalekometna artiljerija bila prijelomni faktor. Ne samo te Cherrryjeve trice ili one dvije koje je početkom posljednje četvrtine zabio Markota odbijajući napade cibose, već svih 17 ubačenih iz 33 pokušaja što je visokih 51 posto.
- Kada mene postavi na centra onda trener Zdovc od mene traži da s vanjskim šutom razvučem njihovu obranu. S Cibonom sam osvojio nekoliko domaćih trofeja, a ovo mi je prvi s Cedevitom i sada se idemo proveseliti onako "bez kočnica" - kazao je Markota.
Inače, baš kao i protiv Zadra, Cibonin trener Ante Nazor odlučio se za skupljanje u reketu. No, to što je prolazilo protiv domaćina, nije protiv cedevitaša.
- Oni su odlučili puštati nas da šutiramo izvana. Počeli su samnom, a nastavili sa ostalima, i bilo je pitanje vremena kada će nam šut proraditi - kazao je kapetan Roko Ukić kojem je ovo bio deveti osvojeni nacionalni kup u karijeri što sa šest naslova prvaka čini 15. trofej.
Na Ukića se nadovezao Filip Krušlin:
- Cibosi su se odlučili na neke taktičke varijante i u branjenju igre dva na dva išli su ispod visokog igrača što smo mi kaznili. Posebice mi je drago da je to činio Will Cherry koji dosta radi na svom šutu.
A MVP finala znao je naplatiti taj Cibonin koncepcijski rizik:
- Još dok sam bio na klupi pretpostavio sam da će to i meni raditi, no ja sam im to potcjenjivanje skupo naplatio. Pitao sam igrača s brojem šest (op.p. Ratkovica) da li je to doista njihov taktički plan i on mi je to potvrdio.
Osim što su pogađali šuteve kakve, dan prije, Zadrani nisu, cedevitaši su imali i puno intezivniji pristup u obrani na Žoriću što je trener Jure Zdovc ovako objasnio:
- Ja ne volim udvajanja već preferiram kontakt igru, jedan na jednoga, da se pokaže i karakter. Ostali će ti pomagati, no ti se moraš potući, truditi da ti takav centar ne primi loptu. Osim toga, Žora se vjerojatno umorio.
Kao i obično, Zdovc je i u analizi ove utakmice bio iskren:
- Moramo biti pošteni pa reći da smo imali bolji ždrijeb od Cibone, pa i dan pauze, a i polufinale smo igrali prije njih. Osim toga, Cibona se u polufinalu protiv Zadra prilično potrošila. A ja pak nisam znao da li je naša slabija partija u polufinalu sa Zabokom bila svojevrsno preskakanje polufinala ili smo bili stvarno umorni od one 31 utakmice u posljednjih 75 dana.
Tri utakmice u tri dana bile su problem za Cibonine veterane Žorića (12 koševa), Rozića (11) i Tomasa (6).
- Obično se kaže da kada se igra finale umor se zaboravlja jer ga prepokriva adrenalin, no ne možeš ti ipak tijelo toliko varati. Uostalom, nama je i četvrtfinalna utakmica protiv Škrljeva bila zahtjevna i ostavila je traga.
Na gledanost ovog finala velikog je traga ostavilo nenastupanje Zadrana pa se u Višnjiku okupilo tek oko 1000 gledatelja pri čemu su se čuli jedino Cedevitini navijači. Ciboninih Smogovaca ovom prilikom nije bilo pa je utakmica za trofej odigrana bez prigodnog ugođaja.
Glavni sudac finala Sreten Radović, nakon njihove burne reakcije na jednu njegovu odluku, poslao je u svlačionicu obojicu Cedevitinih direktora. I sportskog direktora Mateja Mamića i glavnog direktora Davora Užbinca. No isključeni direktori na kraju su imali razloga za veselje jer je njihov klub uzeo još jedan trofej.
