Novi direktor hrvatske skijaške reprezentacije Goran Rački preuzeo je tu operativnu dužnost u izazovnim vremenima smanjenog proračuna i nužne financijske racionalizacije. Iako su ukinuti prijašnji luksuzi individualnih timova, temeljni programi rada ostali su netaknuti, a glavni fokus stavljen je na zdravlje natjecatelja i razvoj nadarenih skijaša.
Nakon gotovo šest mjeseci na novoj poziciji direktora, Goran Rački polako svodi račune početnog, vrlo turbulentnog razdoblja. Prijelaz iz trenerske uloge u direktorsku fotelju bio je prilično nagao i neočekivan, no Rački priznaje da je osjetio veliku podršku kolega trenera i samih natjecatelja. Njegov primarni cilj od samog početka bio je zadržati stručni trenerski kadar, ljude s kojima je i ranije surađivao i u koje ima ogromno povjerenje.
U novim okolnostima funkcioniranja Hrvatskog skijaškog saveza, nad kojim je još uvijek velika sjena Vedrana Pavleka i njegovih nezakonitih financijskih manevara, financijska slika Saveza doživjela je značajne promjene. Kako bi javnosti približio novu viziju, Rački je u otvorenom razgovoru odgovorio na ključna pitanja o budućnosti hrvatskog skijanja.
- Kako se vi snalazite u novim okolnostima vašeg profesionalnog života?
- Pa evo, već sad, nakon skoro šest mjeseci, u biti je dosta dobro. Bilo je vrlo turbulentno jedno vrijeme, ali smo uspjeli ono što je meni bio glavni cilj a to je zadržati trenere, ljude s kojima sam surađivao prije kao trener, jer sam znao da u njih mogu imati povjerenje u radu. I nakon toga smo, kad smo to sve uspjeli izdogovarati, da te neke suradnje idu dalje, onda smo uspjeli napraviti dobre planove rada, malo se skupiti svi zajedno i odrediti neke realne ciljeve za sezonu. Oni možda nisu na nekoj razini na koju smo možda naviknuli, ali smo htjeli isplanirati neku stabilnu sezonu sa stabilnim rezultatima.
Fokus na zajedništvo i nove nade
- Je li vam nedostaje nešto u odnosu na sezonu prije? U kojoj mjeri je proračun za reprezentativce manji?
- Da, svakako, proračuni su manji. Mislim, proračun bi ionako bio manji s obzirom na to da smo završili jedan olimpijski ciklus i da tek počinjemo drugi. Druga stvar, vidite i sami kakva je situacija i u Hrvatskoj i u svijetu, inflacija je posvuda. Mi smo uspjeli dogovoriti se s natjecateljima i s trenerima da proračuni budu manji ali da programi, oni glavni programi rada i priprema, da to neće patiti. Znači, tu sigurno stojim iza toga da nijedan natjecatelj nema da mu nešto fali, da je neke pripreme morao preskočiti, da rad pati. Taj dio ulaganja smo stvarno zadržali i tu skijaši i skijašice imaju stvarno maksimalne uvjete.
- Što je, recimo, bilo prije luksuz? Uvjetno rečeno?
- Da, prije je luksuz bio da je praktički svaki natjecatelj imao svog trenera, svog servisera, svog kondicijskog trenera. Tražili su to i svatko je putovao sa svojim autom, na skijanja. Tako neke stvari. To su velike uštede bile jer smo na neki način tu smanjili broj ljudi koji stvarno nisu bili nužni pa smo skijaše i skijašice više grupirali. Tako da ekipe više rade timski, zajednički. Tako da se onda i ljudi dijele na taj način. Išli smo po uzoru na veće reprezentacije, uspješnije. Nas nema puno i neracionalno je bilo da u situaciji kad nas nema puno da se još dodatno razdvajamo po manjim timovima.
- Koliki je sada ukupni tim seniorske razine? Koje je to brojčano stanje?
- Ženski tim čine Leona Popović i Zrinka Ljutić. U muškoj ekipi su trojica, Filip Zubčić, Samuel Kolega i Istok Rodeš. Tvrtko Ljutić će također voziti Svjetski kup. Praktički tu imamo onda četiri dečka u slalomu konstantno i dvije cure. Imamo tu od juniora dvije juniorke, Kim Vrdoljak i Piju Vučinić. A od mlađih tih dečki imamo Hrvoja Ljutića, Zigija Vrdoljaka, Williama Petanjka, Roka Begovića i Ota Orešića. To je jedan mlađi tim. Oni će ove sezone nastupati kroz Europa kup i nastojati se probijati. To će sigurno trajati jedno razdoblje, kroz dvije-tri sezone, a vjerujem da će oni ući u Europa Cup i samim time da će onda početi konkurirati za nastup na Svjetskom kupu.
- Kako je izgledao vaš prijelaz iz trenerske uloge u direktorsku funkciju za koju se ne može reći da je direktorska fotelja jer je tu puno terenskog rada?
- Da, pa bio je u biti dosta nagli prijelaz. Ja moram priznati da nisam bio spreman sto posto na to sve skupa, ali osjetio sam da imam veliku podršku baš kolega trenera i natjecatelja i prihvatio sam se toga. Iz vlastita iskustva znao sam točno što treba trenerima, natjecateljima, što je njima potrebno da bi rad funkcionirao. Mislim, velika je razlika jer sam se do sada u biti brinuo samo o jednom timu, sada se brinem o više timova pa tako i mlađim uzrastima.
- Kakva su vaša očekivanja od Zrinke i Leone u ovoj sezoni? Zapravo, kao odgovorna osoba čemu se nadate, kojoj razini rezultata?
- Pa kako za koga. Pod broj jedan, ono što sam rekao, s obzirom da smo mali, volio bih stvarno da prođe sezona bez nekih dodatnih ozljeda. Želim da naši skijaši i skijašice budu zdravi pa smo dosta pažnje posvetili prevenciji i cijeloj toj prilagodbi kroz kondicijske pripreme. Druga stvar, želim da bude stabilna sezona, čak i da ne bude prevelikih oscilacija.
- Zacijelo priželjkujete i da se Zrinka vrati na razinu skijanja koju je imala u sezoni u kojoj je osvojila slalomski Mali globus?
- Znamo sigurno da ona to ima i da je prošle sezone sve skupa za nju bilo malo previše, nakon osvajanja Globusa. Ja sam govorio a to sam i njoj rekao nekoliko puta da ju nismo dovoljno zaštititili od svega, od cijelog tog porasta i medijskih obaveza i prevelikih očekivanja. I mislim da je ona i sama naučila puno iz toga i vjerujem da će vrlo brzo to razdoblje proći. Ja vjerujem da će se ona vrlo brzo vratiti, prvo u top 15, kasnije u prvih sedam i da će moći napadati postolje.
- Leonu je nakon povratka iz ozljede cilj zacijelo vratiti na stari kolosijek? Godinama ste joj bili trener, uz vas se 2023. i 2024. uspinjala i na postolja Svjetskog kupa, pa ju zacijelo dobro poznajete.
- Da, za Leonu je stvarno cilj da, a na nju se to najviše odnosi, da ostane zdrava. Ona je u rujnu radila dijagnostičku artroskopiju, takozvanu toaletu koljena, kako to liječnici vole nazivati. Ona će ove sezone od Saveza sigurno imati podršku da se vrati u maksimalno kvalitetno tjelesno stanje i da može trenirati bez da ju nešto boli. Pritisak dobrih rezultata, naravno, uvijek postoji, ali ona je već iskusna dovoljno da zna koji su njezini dosezi. Ali kažem, pod broj jedan, samo da se može skijati, da ponovo može uživati u tome.
- A kakva je situacija s dečkima? Ponajprije s dosadašnjom perjanicom muškog dijela sastava Filipom Zubčićem, trostrukim osvajačem trećeg mjesta u ukupnom poretku veleslalomaša, skijašem s najviše osvojenih postolja (13) među aktualnim reprezentativcima?
- Filip Zubčić je izuzetan sportaš, od glave do pete. On ne gubi niti jedan dan da ne razmišlja kako da se dovede u najbolje moguće stanje. Dobro je da se kroz nekoliko sljedećih sezona vidi u borbi za postolja, u borbi za Mali globus a želi se vidjeti i u slalomu na postolju. Kada vidite jednog takvog sportaša onda nemate sumnju da li mu trebate dati podršku, da li ga treba pogurati i ja vjerujem da će on, kada se mi svi skupa još bolje stabiliziramo, da će on dobiti još bolju podršku. Filip je promijenio opremu pa nakon Atomica sada skija na skijama Nordice. Imao je dobar nastup u Söldenu u veleslalomu pa ćemo vidjeti kako će biti u slalomu za koji i sam kaže da su još malo traži.
Kolega je najkonstantniji
U muškom sastavu A reprezentacije su već godinama i Samuel Kolega i Istok Rodeš?
- Samuel Kolega je konstantan. Mogu reći da je to najkonstantniji skijaš kojeg ja poznajem. Istoka Rodeša, moram priznati, stvarno nisam već dugo vidio da se tako dobro skija. On se skija dijelom o svom trošku, ima podršku od Saveza u vidu trenera, servisera i opreme, ali troškove putovanja i toga svega snosi sam. To je bio jedan kompromisni dogovor između Saveza i njega.
- Ovaj razgovor ne možemo završiti a da vas ne pitamo za nasljeđe vašeg prethodnika, odnosno bivšeg direktora,Vedrana Pavleka. S obziorm da je ponajviše zbog njega došlo do kresanja proračuna, kako se vi nosite s tim? S njegovim šarolikim nasljeđem. S jedne je strane postavio je visoke razvojne i rezultatske standarde a s druge je nanio veliku financijsku štetu Savezu.
- Ja znam da su rezultati, za vrijeme dok je Vedran Pavlek bio direktor i vodio reprezentaciju, bili stvarno vrhunski. Počevši još od rezultata Janice i Ivice Kostelića, kasnije Ane Jelušić. Ja sam svjestan da su to, da mi trebamo tome težiti uvijek i da su to stvarno odlične stvari. Načini na koje smo mi tada funkcionirali su stvarno meni sad teško zamislivi, ali znam da su realni i da ne bježimo od toga. Teško je da u ovoj situaciji sa smanjenim proračunima možemo takve neke stvari očekivati, ali nikad se ne zna.
- Pretpostavljamo da gdje god se pojavite, vjerojatno vas pitaju što je s Pavlekom? I kako vam je za raditi u ovim uvjetima kada ste ostali i bez nekih sponzora?
- Tako je kako je, iz te kože ne možemo van, ali možemo se s tim nositi i funkcionirati. Mi smo stvarno okrenuli novu stranicu i gledamo isključivo natjecatelje, njihove trenažne i natjecateljske programe i, nadamo se, dobre rezultate.
Otvori KEKS Pay
ako je taj sport gotovo isključivo na teret države i nešto sitno sponzora, a ti sponzori su 90% javne tvrtke, znači opet država, onda to treba presjeći. nije posao države plaćati turističke aranžmane 'sportašima' i njihovim roditeljima, već pomoći mladima u bavljenju sportom. kod tenisača se sve zna, sve dok dijete ne pokaže potencijal, sve financiraju roditelji, pa nek tako bude i skijanju. btw skijanje, sport, ajd me nemojte zezati, mi smo bacili desetke milijuna javnog novca za tuđe provode, osim prirodnog talenta i truda roditelja kod kostelića mi nemamo nikakvih rezultata. a i ti kostelići su si fino naplatili, na croski stranici se vrte njihovi linkovi, pa me živo zanima kolko plaćaju za to, da na naslovnici imaj direktni link na stranicu ivice i marice, tj. janice.... plus da im se na korištenje davali automobili od saveza.... jadno. jedino pozitivno od ove kriminalne družine je da otkad su razotkriveni, da sad znamo kolko se novca tu vrti, a na tako malo ljudi. i da nitko od tih koji su naš novac njima davali nikad nije tražio dokaze kud su s novcem, kome koliko i za što točno. pa u seoskim općinama se traže izvješća i dokazi o stvarnim troškovima kojekakvih udruga, a vi u ski savezu niste smatrali potrebnim?! 20 godina revizije nije bilo? smjena čitavog sportskog dijela ministarstva i h olimp odbora, ne da mi se ni pisati pune nazive tijela koja bi trebala kontrolirati trošenje javnog novca, a nisu.