Punih je 20 godina prošlo od zadnje cjelovečernje ekranizacije narančastog mačka koji nas nasmijava već godina. Podosta je to vremena, pa odmah moramo reći – roditelj, ovdje ne tražite 'svojeg' Garfielda, već se otvorite i prihvatite ga zajedno sa svojom djecom i unucima. Garfield, odnosno The Garfield Movie, koncipiran je upravo tako. Priča o lijenom brkatom proždrljivcu koji tepa daljinskom upravljaču počinje od njegovih malih nogu, pa u filmu upoznajemo i tatu Vica pa i doznajemo kako je upoznao Jona Arbucklea, spetljanog svojeg gazdu kojega uvijek uspije smuljati za novi komad lasagne. I grafički je Garfield ovdje osvježen, iako je već ranije digitaliziran, pa će, sasvim sigurno, oni stariji, poput nas, sigurno biti nostalgični za onom klasičnom izvedbom najdebljeg mačka u svemiru gdje je njegov tvorac Jim Davis uvijek uspijevao usaditi mu onu finu doznu cinizma koja je vrebala iza mačkova pospanog pogleda. Garfield je ovdje prilagođen novim mladim generacijama pa je bitno veseliji i – nije tako lijen.
Priču su autori postavili na način da ona govori o odnosu oca i sina, manje o ovisnosti gradskog čovjeka o kućnom ljubimcu, vrlo plastično, direktno o emocijama, čineći tako Garfielda puno ljudskijim nego je to bio u originalnom crtiću i stripu. Ovdje je, naime, pozornost skrenuta s Jona kao tipičnog američkog muškarca iz niže srednje klase, uvijek nedovoljno sigurnoga da ostvari bilo koju svoju ambiciju, a više na životinje, kućne ljubimce koji nam zaista često dopunjuju one emocije koje u današnjem životu nedostaju. A gdje je Garfield zapravo njegov alter ego koji voli sjedilački način života, ciničan je i često zlurad, a pogotovo mrzi ponedjeljke, pa njih dvojica čine jednu simbiozu američkog prosjeka. U novom filmu o Garfield je bitno približen djeci kojima je ovakav junak Davisovih tabli čak i heroj u tragovima, a potpuno je iznenađenje Odie koji više nipošto nije bedasti cucak nego je mačku pravi frajerski sidekick. Nema ni primjesa antipatije na kojoj je dobar dio priča o Garfieldu počivao.
Njih dvojica s tatom Vicom jure kroz pustolovinu u kojoj uz pomoć depresivnog bika Otta moraju maznuti kamion mlijeka, pri čemu je Garfield istrčao koliko valjda u svim epizodama do sada. Ima ovdje i pravih zlica, i među životinjama i među ljudima, no opet ta razlika nije izravna već se s radnjom razjašnjava i postaje očitija, pa će i mladi među nama shvatiti da nije sve najjednostavnije, pogotovo ne u međuljudskim odnosima. Izgledom je Garfield vrlo moderniziran, ima krupnije oči, manja usta, vjerojatno kako bi bio dopadljiviji mlađima. Grafički efekti omogućeni današnjim snažnim računalimaa povremeno su snažno zastupljeni što bi novim generacijama moglo biti jako interesantno jer je navikla na današnju vrlo preciznu grafiku koju omogućuju već i malo snažniji pametni telefoni.
Ovo se tiče ponajprije likova, ali ne i hrane koje je, naravno, u izobilju ali nije tako detaljna što je također u skladu s trendovima koje mladi prihvaćaju, ali i autori filma dobro znaju da ipak Garfield bez masnog zalogaja naprosto ne bio on. I ono što je dosta simpatično u cijeloj priči jest metamorfoza od zla do dobra, pogotovo u dva lika, shar peija Rolanda i malog hrta Nolana, koja prate glavnu zlicu Jinx, nesuđenu ljubovu tate Vica koja simbolizira i ono nepopravljivo u svijetu. U cjelini je film zabavan i lako gledljiv, no već su kritičari zemalja gdje je The Garfield Movie već prikazan prigovorili kako ovdje ima i zloglasnog product placementa, odnsono jasno vidljivih etiketa na proizvodima što su opravdano i zamjerili. Jasno je kako su američke korporacije prepoznale ambiciozan pokušaj oživljavanja autentičnog američkog proizvoda što je Garfield pa mu pridružili i svoje produkte.
U sve se uspjelo uključiti čak i dostavu dronovima. I onda je tu interesantan izbor glumaca koji su likovima novog Garfielda posudili glasove. I to nisu glasovi koji bi odmah otkrili kako se radi o lijenom debelom mačku. U originalu je to Chris Pratt u našoj veziji Filip Riđički. I jedan i drugi su dinamičnih i mladih glasova. Niz je još doista velikih faca posudio glasove u originalu, poput Samuela L. Jacksona ili Snoop Dogga koji potpisuje i nešto glazbe. Kod nas su to Ljubomir Kerekeš, Jadranka Đokić, Slavko Sobin, Marko Petrić, Davor Gobac, ali i zaista dobri stand-up komičar Goran Vinčić Vinča kao i glazbena senzacija Baby Lasagna. Marko Purišić ima malu ulogu, Mauricea kojega Garfield sreće u šinteraju, ali ta je uloga važna jer mu otkriva tajnu njegova oca. Film nije osobito ocijenjen kod kritičara, no čini se da je to iz razloga što su očekivali Garfielda svoje mladosti, a ne novog Garfielda za svoju djecu i unuke.
