ASHLEY ST. CLAIR

Seks s Elonom Muskom pretvorio je influensericu u sponzorušu i milijunašicu

Foto: SELFIE
1/3
27.04.2025.
u 19:30
Poslušaj ovaj članak
00:00 / 00:00

Nemam baš puno razumijevanja za žene koje se na bilo kojoj platformi upoznaju s muškarcem s kojim ne razvijaju blizak i normalan odnos poštovanja i ljubavi nego traže transakciju, uspoređuju što one nude i što mogu izvući. Ne znam zašto su najednom, osim što je Musk svima odbojan, američki mediji počeli pisati čak i o Ashley kao o žrtvi. Sponzoruša je žrtva jer nije dobila koliko je očekivala? Jer sponzor odbacuje neke od njezinih zahtjeva? Ne pada joj na pamet da samopoštovanje, a potom i poštovanje partnera može jedino steći istinskim odnosom, ne pregovorima o tome koliko će para izvući?

Onako, skrivećki, sve kao da sam iznad toga, pratila sam priču o Ashley St. Clair u američkim medijima. Jeste li čuli za Ashley? Ona je američka konzervativna influenserica, koja je jedno vrijeme radila na vrlo uspješnom katoličkom satiričkom portalu The Babylon Bee, a potom izgradila veliku prisutnost na Twitteru (danas X) i stekla više od milijun pratitelja. Ona će na ljeto imati samo 27 godina i već je milijunašica.

Je li taj novac Ashley zaradila kao influenserica? Ne baš. Možda će me netko osuditi što ću bez dlake na jeziku konstatirati kako je postala milijunašica seksom. Konkretnije, seksom s najbogatijim čovjekom na svijetu, dakle Elonom Muskom, vjerojatno najomraženijim Amerikancem.

1/21

Lijepa Ashley zapela je za oko Musku upravno na X-u, njegovoj socijalnoj mreži na kojoj ima više od dvije stotine milijuna pratitelja. Svidjeli su mu se neki od njezinih komentara jer je poput njega navodno brine drastičan pad nataliteta na Zapadu. Musk to opisuje kao najveću i kataklizmičku prijetnju čovječanstvu. Ashley je kritizirala i neke liberalne politike, rodnu ideologiju te zagovarala vrijednosti tradicionalne obitelji. Ovo posljednje zaista iznenađuje jer je do 26. godine već rodila dvoje djece s dva različita muškarca s kojima nije ni bila ni ostala u trajnoj vezi.

U svakom slučaju, Musk je Ashley preko X-a poslao privatnu poruku, malo su se dopisivali i razmjenjivali mišljenja, a onda je ona iz New Yorka doletjela u San Francisco da se vide i uživo… Da ne duljim, ona je u rujnu prošle godine rodila Muskovo dijete, sina Romulusa. Čim mu je javila sretan događaj, Musk je odmah smjestio Ashley u veliki novi stan na Manhattanu u kojem se voli fotografirati za Instagram uz goleme prozore s pogledom na grad. Ponudio joj je i jednokratnu uplatu od 15 milijuna dolara i potom alimentaciju od 100.000 dolara mjesečno. I to sve dok je mislio da to vjerojatno nije njegovo dijete jer oni nisu bili u dužem pravom odnosu. Nedavno je ipak napravio test očinstva i pokazalo se da Romulus jest Muskov sin.

Ashley, koja je u početku u pregovorima bila diskretna i nije javno otkrila ime oca svoje tek rođene bebe nakon što se uselila u njegov stan, bila je nezadovoljna Muskovom ponudom, navodno posebno time što je tražio da sve o njihovom odnosu i djetetu ostane njihova tajna koju ona nipošto ne smije dijeliti s medijima. Ukratko, želio je diskreciju i tražio da potpiše ugovor o tajnosti. U međuvremenu, Musk se angažirao u DOGE-u, ozloglašenom uredu za rezanje birokracije i državnih troškova, što trampisti slave, a demokrati proglašavaju krajem civiliziranog svijeta i sjedio je na tiskovnim konferencijama s američkim predsjednikom pa je reguliranje novčanih i pravnih odnosa s Ashley prepustio svojem dugogodišnjem čovjeku od najvećeg povjerenja, tajnovitom, konzervativnom mormonu Jaredu Birchallu, koji izbjegava medije kao kugu.

Birchall je u pregovorima napomenuo Ashley da je Musk blagonaklon i veoma velikodušan s novcem za svoju djecu sve dok… mu se ne učini da netko ne poštuje njegove želje i želi ga nadigrati. Recimo, Musk se od svoje prve žene Justine Wilson razveo 2008. nakon manje od osam godina braka. Kad su se razvodili, imali su petero djece (prvo blizance, potom trojčeke začete brzinski potpomognutom oplodnjom, nakon što im je prvo dijete umrlo u dobi od deset tjedana od iznenadne "smrti u kolijevci") i on joj je spremno ponudio da ostane u njihovoj vili na Bel Airu i odmah će joj, povrh mjesečnih alimentacija, uplatiti 80 milijuna dolara. U to vrijeme, kako piše njegov temeljiti biograf Isaacson, on je bio bez keša jer je sve što je imao investirao u Teslu i SpaceX i živio jedno vrijeme posuđujući od brata i prijatelja. Ona je zahtijevala više, on nije htio popustiti i završili su u dugotrajnoj i mučnoj sudskoj parnici i ona je na koncu dobila puno manje.

Bio je nezadovoljan i nakon pregovora s Ashley, jer nije potpisala ugovor o tajnosti i Musk joj je jednokratno uplatio "samo" 2,5 milijuna dolara i obećao alimentaciju od "samo" 500.000 godišnje. Ashley je to razbjesnilo jer s tako malo novca ne može živjeti kako želi i odmah se o sinu raspričala na X-u. Čak je podijelila i video u kojem objašnjava da prodaje svoju "teslu" jer joj takav skupi automobil ne treba sad kad nema dovoljno za život.

Cijela ta priča, dakako, zainteresirala je tabloide koji su prenosili njezine fotografije i video clipove, no interes je eksplodirao kad je ozbiljni Wall Street Journal prije Uskrsa objavio veliki ekspoze o Musku kao manijaku koji je odlučio napučiti Ameriku svojom genetski superiornom djecom jer ih ima (najmanje) četrnaestero. Svoje potomstvo naziva navodno legijom, što je u rimskoj vojsci bila jedinica od najmanje 4000 vojnika. Možda se i zato najmlađi Muskov sin zove Romulus kao osnivač Rima.

Mora da je Musk čitao onu čuvenu studiju iz 2003. objavljenu u američkom časopisu za humanu genetiku koja je otkrila da je Džingis-kan, mongolski vojskovođa i vladar koji je osvojio dobar dio svijeta (i pri tome silovao gdje je stigao), imao možda i šest stotina djece (četiri sina s prvom ženom i tko zna koliko s brojnim konkubinama iz velikog harema). Ukratko, otkriveno je da danas živi oko 16 milijuna muškaraca koji nose kromosom y koji se može direktno povezati s Džingis-kanom. Ah, toliki mačisti i agresivci… Navodno je bilo još nekoliko izuzetno plodnih muslimanskih vladara s haremima.

Članak u Wall Street Journalu, koji se u velikoj mjeri temelji na priči same Ashley, Muska prikazuje kao čovjeka koji se prema majkama svoje djece odnosni s nepoštovanjem, otprilike kao vođa sekte ili šef koji traži da bespogovorno izvršavaju njegove naredbe. Moram priznati da mene ne iznenađuje što se ne postavlja kao partner u ravnopravnom odnosu sa ženama koje ga tretiraju kao bankomat, bez obzira na djecu. I njegova prva žena Justine, nakon razvoda, napisala je članak u kojem ga je žestoko optužila da joj je u braku znao reći da bi je sigurno otpustio da je njegova zaposlenica. Po njegovoj strastvenoj želji za otpuštanjem, uvjerena sam da je Justine govorila istinu.

Pa ipak, Musk ima neuobičajene, ali jako dobre odnose sa Shivon Zilis, jednim od direktora njegove kompanije Neuralink, u kojoj doista blisko surađuju, te članicom upravnog odbora Shield AI, njegove nove vojnotehnološke kompanije. Musk i Zilis, oboje tehnofrikovi, bliski su i često se druže. Iako nisu u emocionalnoj vezi, oni imaju četvero djece rođene potpomognutom oplodnjom i on sudjeluje u njihovim životima. Kako je Zilis djelomično indijskog podrijetla, Musk ju je poveo, skupa s njihovo dvoje starije djece i malim X-om kojeg često vodi sa sobom (mama mu je pjevačica Grimes), na primanje koje je organizirao indijski premijer Narendra Modi dok je u veljači bio u Washingtonu. Iako je Vivien, Muskova kći iz prvog braka (nekad sin), koja je prekinule sve odnose s ocem jer nije prihvatio njezinu rodnu tranziciju, optužila oca da uvijek bira muško potomstvo pri skupoj umjetnoj oplodnji, on sa Zilis ima i kćerku koja se zove Arcadia.

Iako sam čvrsto uvjerena u bjelodano, u to da je nabujala birokracija velika smetnja bržem i učinkovitijem razvoju svake pa i naše zemlje oduvijek - ne moram i ja o smiješnim općinama i gradovima koji imaju manje stanovnika od Mamutice ili o kojekakvim agencijama, prenapučenim ministarstvima i uredima državne uprave koje bi dobro provedena digitalizacija unaprijedila i suzila za nekoliko brojeva - Muskovo petljanje u američke državne poslove, njegovu brzinsku i neslužbenu reviziju svih državnih ureda, veliki mediji jednodušno su osudili kao dijaboličko preuzimanje vlasti. U redu, shvaćam, no znači li to da mu progresivni mediji, kako se vole nazivati, smiju predbacivati i broj djece rođene IVF postupkom, iako se za tu vrstu oplodnje inače žestoko zalažu? Je li Musk s trinaestero žive djece koju izdržava gori od onog nizozemskog luđaka Jonathana Jacoba Meijera ili brojnih američkih donatora koji su na sve strane nudili svoj biološki materijal i potencijalno oplodili tisuće i tisuće žena? Meijer je prvo donirao svoju spermu brojnim klinikama za umjetnu oplodnju u svojoj zemlji, potom su mu to zabranili pa je donirao internacionalnoj banci sperme u Danskoj, a i direktno se na internetu povezivao sa ženama koje su tražile tu vrstu usluge, pa se pretpostavlja da je na taj način rođeno između 500 do tisuću njegove biološke djece koja ne znaju za svoju braću i sestre. Kao u prastaroj, bizarnoj RTL-ovoj seriji "Zabranjena ljubav". Nitko nikad u progresivnim medijima ne bi napao afroameričke očeve koji nerijetko imaju po desetero djece s različitim ženama i niti za jedno se ne brinu. Zašto sve to pišem? Jer mislim da svi napadi na javne osobe moraju biti neostrašćeni i smisleni inače će Zapad završiti u ideološkom ratu poput onoga između katolika i protestanata prije više stotina godina.

Recimo, Wall Street Journal sa zgražanjem piše kako Musk upoznaje žene i eventualno majke buduće djece poput Ashley na svojoj platformi X? No, koliko se ljudi nalazi preko nekih suludih aplikacija u kojima se ne pojavljuju pod svojim pravim imenom, često s fotografijom koja uopće ne odgovara njihovom izgledu (za to u engleskom čak postoji i termin catfishing)? Što se mene tiče, aplikacije koje nude brzinski seks s likom iz kataloga fotografija, što podsjeća na online šoping, puno su manje simpatične nego razmjena privatnih poruka preko bilo koje platforme, pod svojim imenom, sa svojim stavovima. No, ne mogu se ja petljati u etičke prosudbe Wall Street Journala.

Nemam baš puno razumijevanja za žene koje se na bilo kojoj platformi upoznaju s muškarcem s kojim ne razvijaju blizak i normalan odnos poštovanja i ljubavi nego traže transakciju, uspoređuju što one nude i što mogu izvući. Ne znam zašto su najednom, osim što je Musk svima odbojan, američki mediji počeli pisati čak i o Ashley kao o žrtvi. Sponzoruša je žrtva jer nije dobila koliko je očekivala? Jer sponzor odbacuje neke od njezinih zahtjeva? Ne pada joj na pamet da samopoštovanje, a potom i poštovanje partnera može jedino steći istinskim odnosom, ne pregovorima o tome koliko će para izvući? Smije li se uopće kritizirati Ashley, možda i najsuludiji primjer žrtve u našoj pomahnitaloj kulturi u kojoj se radi na tome da se svakom javnom samosažaljenju plješće. Zar više nitko ne razumije što znači imati stvaran odnos s muškarcem ili ženom, koji ne počiva na novčanim očekivanjima nego na bliskosti i razumijevanju koje treba graditi, i to ne samo u krevetu, i ne preko noći, i tek onda, uz zajedničku prošlost, počinje i zajednička budućnost u koju skupa vjeruju i grade? Pogledala sam nedavno BBC-jevu crnohumornu seriju "Daddy Issues" (Problem s ocem), koja, ugrubo, podsjeća na priču o Ashley, ali za siromašne marginalce, kakve engleske komedije obožavaju. Glavna junakinja objašnjava sestri iz ginekološke poliklinike otprilike ovako: ne znam tko je otac mog djeteta (više je kandidata), mama je pobjegla s ljubavnikom u Španjolsku, a tati, kojeg je ionako ubila u pojam pa mi je sad i on teret, odnijela je čitavu ušteđevinu I novac od prodaje obiteljske kuće; što se moje sestre tiče, ona je pritvoru zbog pokušaja ubojstva zaručnika čijeg se životnog osiguranja htjela domoći; ne, neću imati pomoć najbližih kad rodim.

GALERIJA: FOTO Pogledjate kako se kroz godine mijenjala Blanka Vlašić i njezin modni stil

1/22

Glavnu junakinju, koja ima problem s ocem svojeg djeteta, ali i sa svojim ocem jer ga voli, ali vidi da je uništen toliko da ne zna kako mu pomoći, glumi Aimee Lou Wood (ona smišnica, rekli bi u Splitu, s izrazito nepravilnim zubima i seksi tijelom, Chelsea iz "Bijelog lotosa"). Jadna samohrana trudnica, inače bistra, brza na jeziku, duhovita i slatka, okružena je nevjerojatnim luzerima, iako tu riječ prezirem i nerado upotrebljavam kao dehumanizirajuću, ali teško je ukratko bolje opisati tu grupu nevjerojatno nesimpatičnih, vulgarnih tipova, ženskara, bezveznjaka, teoretičara zavjera. Tu je čak i potencijalni cimer u njezinu stanu koji ne može sama plaćati, odurni, prljavi starac koji je netom izašao iz zatvora, i koji toj mladoj ženi predlaže da mu smanji stanarinu jer će je redovito "servisirati".

Da, serija je prepuna likova i dijaloga u koje je zaista teško povjerovati, a zvuče baš kao šokantne priče iz života stand up komičara. Nije ni čudo, autorica serije Danielle Ward upravo i jest počela kao stand up komičarka.

Ne znam zašto je BBC-jevoj publici, a bogme i engleskim medijima, tako duhovito što neki odrasli zapušteni muškarci po cijeli dan loču pivu i uriniraju katkad izvan WC školjke, ali kupaonicu ne peru, zašto je smiješno što je mama otišla s drugim trošiti sve što je obitelj imala, zašto je smiješno što je pretila sestra u zatvoru sociopat i predlaže da joj otac donese u zatvor mobitel skriven u anusu jer to rade svi posjetitelji "a mnogi u tome i uživaju". Ja sam gledala u čudu tih šest, katkad simpatičnih događanja iz života neodoljive trudnice na dnu, bez para i pomoći, s ludim, starim i mladim prijateljicama kojima je samo do seksa bez obaveza i/ili alkohola i droge.

Aimee Lou jest dobra komičarka i svi likovi koje ona odigra su simpatični i moraš ih voljeti, no zašto je smiješno pratiti likove lišene svakog dostojanstva? Možda da bismo otvorili srca za sve i ne bismo osuđivali. Valjda. Danas se ne smije osuđivati, osim ideološke neprijatelje, kad je to opravdano čak i ako nije utemeljeno.

Kad nesretna trudnica napokon shvati, prema nalazima ultrazvuka, tko je otac njezinog djeteta kojem ne zna prezime jer joj je na brzinu napravio dijete u avionskom toaletu (iako je obećao da će paziti, da ne ulazim u detalje), ona ga slučajno susreće s bebom u nosilici. Dakle, kad se upustio u seks u avionu, očito mu je žena bila trudna. Ispostavi se da je on uspješan poslovni čovjek, s uobraženom ženom i čak petero djece, od kojih su neka već na školovanju u internatu. Njegova bivša ljubavnica iz aviona mu se zapravo sviđa i oni ponovno započinje vezu. Na koncu joj nudi novi, uređeni stan u kojem će živjeti s njihovim djetetom, on će joj financijski pomagati i povremeno je posjećivati. Ona ga odbija iznenađeno, nesretno (samo Aimee ima oči koje tako zrcale tugu). Pogrešno ga je shvatila, mislila je da su oni u stvarnom odnosu. Radije će ostati s ocem u malom derutnom stanu, u koji on dovlači pokakanu odjeću za bebe koju kupuje za siću preko interneta (odurna scena), nego bila plaćena ljubavnica. Pretvoriti odnos u transakciju, na to ipak nije spremna. Ah, Ashley tu seriju nije gledala, kao, čini se, ni novinarka uglednog WSJ-a Dana Mattioli.

VIDEO: Matija Cvek: 'Ni za 20 tisuća eura ne bih zapjevao u predizbornim kampanjama naših političara'

Komentara 1

GL
globalsolutions
19:46 27.04.2025.

Propala kao i Tesla

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije