Novinarka IN magazina Julija Bačić Barać gledateljima je donijela posebnu i nadahnjujuću priču koja je mnoge dirnula. U prilogu snimljenom u Rimu predstavila je 36-godišnju sestru Ninu Benediktu Krapić, Riječanku čiji je životni put doživio potpuni preokret. Nekada je radila kao radijska voditeljica i novinarka, a danas živi u Rimu te djeluje u samom središtu Katoličke Crkve. Sestra Nina Benedikta zaposlena je u Dikasteriju za komunikacije Svete Stolice, a istodobno privodi kraju i doktorski studij. Prije ulaska u redovničku zajednicu njezina je svakodnevica izgledala posve drukčije. Bavila se političkim novinarstvom, radila kao radijska voditeljica, okušala se u glumi i studirala pravo, dok je slobodno vrijeme provodila u društvu prijatelja. “Radila sam na radiju kao novinarka, studirala pravo, puno se družila i imala bogat društveni život. Bila sam sasvim obična žena”, prisjetila se u razgovoru za IN magazin.
Još u ranim dvadesetima postala je prepoznatljiv glas riječkog radija. Iako je na profesionalnom planu ostvarivala ciljeve koje si je postavila, s vremenom je počela osjećati da joj ni uspjeh ni dinamičan društveni život ne donose ono ispunjenje za kojim je tragala. “Kada dođeš na vrh koji si zamislio i shvatiš da tamo nema ispunjenja, počneš se pitati što dalje. Mislila sam da će ta pitanja nestati kada se udam ili dobijem dijete, ali nisu”, prisjetila se. Ključna prekretnica u njezinu životu dogodila se tijekom hodočašća u Međugorje, na koje je otišla zajedno s kolegama s radija. Upravo je ondje, kako je ispričala, vjeru počela doživljavati na dublji i osobniji način. Ono što joj je do tada bilo udaljeno i teško razumljivo odjednom je počelo dobivati potpuno novo značenje.
Nakon što su Mirela i Lana Rupić vratile psa u azil, psić Lou dobiva novi dom kod Gorana Višnjića“Počela sam ponovno ići u crkvu i sve promatrati drugačije. Prije mi je sve to bilo dosadno i nisam razumjela. Moji prijatelji s radija bili su moja prva kršćanska zajednica i preko njih sam vidjela što znači živjeti iz odnosa s Bogom”, opisala je. Priznala je kako u početku o redovničkom životu nije znala gotovo ništa. Njezina odluka nije bila ni iznenadna ni jednostavna, a put do trajnih zavjeta trajao je godinama. Bilo je to razdoblje promišljanja, osobnog sazrijevanja i postupnog prihvaćanja poziva za koji je vjerovala da joj je namijenjen. Na pitanje nedostaje li joj nešto iz života koji je vodila prije ulaska u samostan, odgovorila je bez oklijevanja. “Ne. Ništa. Bog nije diktator koji nešto oduzima. Ne postoji život prije i poslije – postoji jedan život koji je Bog od početka zamislio.”
Danas svoju novinarsku stručnost, komunikacijske vještine i akademsko obrazovanje povezuje s redovničkim pozivom i radom u Vatikanu. Njezin životni put tako pokazuje da iskustva iz prijašnjih razdoblja nisu nestala, nego su dobila novu svrhu i mjesto u životu koji je odabrala. Na kraju razgovora podijelila je i misao koju smatra jednom od najvažnijih lekcija što ih je naučila tijekom godina provedenih u novinarstvu, obrazovanju i redovništvu. "Ne određuje nas uspješnost, nego veličina naše duše."