Već nekoliko godina raste prodaje vinila. U SAD-u je prije dvije godine zabilježen godišnji porast od 15-ak posto, što je pomoglo oporavku američke diskografske industrije, koja je od 2005. do 2015. zabilježila pad prodaje CD-a od 50-ak posto. U 2015. kupovina digitalnih albuma prvi put je nadmašila onu CD-a.
Megapopularna izdanja
U zadnjem mjesecu 2016. u Velikoj Britaniji prodaja vinila prvi put donijela je veće prihode od prodaje digitalnih izdanja. Zarada od prodaje vinila bila 2,4 milijuna funti, a od digitalnih albuma 2,1 milijuna. No, još uvijek je prodano više “downloada” nego vinila, ali je vinil kao daleko skuplji proizvod donio veći utržak.
Opća renesansa vinila zanimljiva je i kroz prizmu dva megapopularna izdanja, posljednje albume Rolling Stonesa i Davida Bowieja. Novi album Rolling Stonesa “Blue & Lonesome” na dvostrukom vinilu prije nekoliko tjedana uspio je nabaviti vrlo mali broj ljudi. Ne samo u Hrvatskoj, gdje je stiglo tek 20-ak komada nego i u svijetu. Trenutačno najtraženiji vinil od New Yorka do Londona i Berlina rasprodan je u svega dva dana nakon objavljivanja 2. prosinca.
Slična priča dogodila se na početku 2016., kad je na njegov rođendan objavljen “Blackstar” Davida Bowieja. Dva dana poslije, nakon vijesti o Bowiejevoj smrti, prvo izdanje vinila razgrabljeno je i na sekundarnom tržištu postiglo vrtoglave cijene od nekoliko tisuća kuna. Niti dolazak drugog izdanja nekoliko tjedana poslije nije spustio astronomske cijene prvog izdanja, koje i danas drži rekord najskuplje vinilne ploče objavljene 2016.
Čak i bez vijesti o Bowiejevoj smrti “Blackstar” je imao veliki tržišni uspjeh jer mnogi već u pretprodaji naruče izdanja za koja misle da će postati kolekcionarski rariteti. No, čak i tada, kao i sada u slučaju Rolling Stonesa, Amazon i druge svjetske internetske trgovine nisu uspjeli isporučiti sve pristigle narudžbe pa mnogi još uvijek čekaju na novu rundu albuma Stonesa, koji neće imati istu vrijednost kao rasprodano prvo izdanje.
Za razliku od vrtoglave potražnje za “Blackstarom”, nedovoljna količina vinilnog albuma Rolling Stonesa prije svega je posljedica loše procjene izdavača – sva vinilna izdanja za čitav svijet proizvedena su u istoj tvornici u Francuskoj – i s druge strane rezultat činjenice da su Rolling Stonesi zadnjih dekada ime koje ne prodaje puno albuma niti na CD-ima. Za razliku od vrtoglave potražnje za koncertnim ulaznicama, njihovi albumi odavno su prodavani u količinama manjim od milijun primjeraka.
Nakon solidnog albuma “A Bigger Bang”, objavljenog 2005., odustali su od diskografskog biznisa. Popunjen obradama blues standarda, “Blue & Lonesome” bio je manevar povratka kroz izlazna vrata, priznavanje činjenice da im je teško napisati i snimiti vlastite nove pjesme, ali u bluesu su oduvijek doma. Vrtoglav uspjeh albuma iznenadio je mnoge, zasigurno niti Mick Jagger i društvo nisu očekivali ovakvu renesansu i uspjeh, koji podsjeća na prijem albuma “Unplugged” Erica Claptona 1992., koji je zacementirao tadašnji trend akustičnih izdanja “bez struje” kao najisplativijeg dijela diskografskog biznisa devedesetih.
Ne bi trebalo začuditi ako mnogi krenu putem Stonesa.
Zbog čega bi publika u 21. stoljeću zanemarila “futuristički” digitalni format i vratila se vinilima, izmišljenim 1948., još nedavno otpisivanima kao reliktima prošlosti iz ropotarnice 20. stoljeća? Odgovor je jednostavan, sve više ljudi svjesno je kompresiranog, limitiranog zvuka koji dobivaju na CD-ima, stisnutim i stiješnjenim preko svake mjere.
Iako niti novi vinili ne zvuče sjajno u odnosu na nekadašnje, zvuk s vinila neusporedivo je ležerniji i širi od onoga s CD-a. Ukratko, lakše se diše i lakše se sluša.
