Dođete li kod Mire Lilića napraviti intervju, koliko god mislili da o novinarstvu ili, točnije, povijesti te discipline na ovim prostorima nešto i znate, pripremite se za predavanje i lekciju. Što bi on rekao "nemate vi pojma" o tome kako su postavljani temelji televizijskog programa i što su sve on sam i njegovi kolege morali proći u vrijeme kad niste mogli niti smjeli jednostavno prepisati s tuđeg na svoj portal. U rijetko otvorenom razgovoru energični 78-godišnji bivši glavni urednik HTV-a iz Siverića, nema ograda, nema straha za posljedice riječi koje izgovara jer je bio svjedokom i aktivnim sudionikom vremena, pa će mu prozvani teško proturječiti.
Previše on zna o mnogima, posebno o nastanku i razvoju medija na ovim prostorima, previše se puta usprotivio komunističkim i drugim autoritarnim vladarima, dobro plivao između prepreka i političkih intervencija kojih, tvrdi, ima i danas, donosio odluke koje bi gledatelji širom bivše države, a poslije i neovisne Hrvatske brzo prepoznavali i sjedali pred televizore. Otkako je 1966. došao na Radioteleviziju Zagreb, prošao je sve razine, od novinara, urednika emisija ili programskih cjelina, pa do glavnog urednika HTV-a u ratnim vremenima. Postavio je temelje i Nove TV, bio godinama direktor u Croatia Recordsu, pa je razgovor s njim kao otvaranje enciklopedije, kao analiza rengenske slike društva u kojem smo živjeli ili u kojem dišemo danas. I ne, nećemo početi s time kako je narodima i narodnostima objavio vijest o Titovoj smrti. U hladu njegova stana u središtu Zagreba, popričali smo malo o tome kako i nakon bogate karijere i dan-danas dosta gleda televiziju.
"I po deset sati na dan, jer imam novinsku rubriku o televizijskom programu koju već dugo pišem. Osim toga, od prije nekoliko mjeseci Božo Sušec i ja postali smo savjetnici za program Glavnog ravnatelja HRT-a Roberta Šveba. Taj posao obavljamo bez naknade, a na temelju onoga što znam o jesenskoj shemi, mogu reći da je Marija Nemčić pripremila dosta novih emisija. Posebna će pozornost biti posvećena umirovljenicima, dijelu populacije koji dosta gleda televiziju, a nisu imali dovoljno emisija za sebe. Sad će tu biti par emisija, a angažirane su i neke poznate osobe. Naime, ukupna je situacija kod nas i u svijetu takva da je sve puno informativnih emisija na svim televizijama, uključujući i neke koje su specijalizirani informativni kanali. Da se mene pita vratio bih Dnevnik HTV-a na 19.30, promijenio koncepciju i neke voditelje. Kad ja gledam Dnevnik HTV-a i vidim da je voditelj po deset minuta u kadru i čita vijesti, nemamo o čemu razgovarati. Televizija je slika, što ti meni imaš nekoliko puta po 40 sekundi čitati u kadru?"
Kad već analizirate programe naših televizijskih kuća, koje biste emisije izdvojili?
"Odlična mi je RTL-ova "Večera za pet na selu", "Andrija i Anđelka" je užas, a kriminalan je format "Gospodin savršeni", to bi trebalo zabraniti. Što rade od tih jadnih djevojaka koje moraju malo s ovime flertati, pa oni od njih rade roblje, kupleraj. Vijeće za telekomunikacije bi tu trebalo intervenirati. Nije postojala televizijska serija, film ili veći show u socijalizmu koju nije imala Televizija Zagreb, a oni mi sad nude kao neke nove formate. Pa zamislite prije 40 ili 50 godina stvoriti moćnu "Kviskoteku" s Lazom Golužom i Oliverom Mlakarom. Zamislite tada stvoriti moćne "Jadranske susrete" ili emisiju "3,2,1, kreni", pa nije bilo svjetskog glumca koji nije gostovao u toj emisiji usred socijalizma. Televizija Zagreb je razmazila svoje gledatelje i naučila ih na dobar program, od dječjeg do obrazovnog. Sjetite se samo "Smogovaca", "Našeg malog mista", "Velog mista", "U registraturi". Pa mi smo tada u Jugoslaviji 99 posto ekranizirali hrvatske književnike i hrvatske romane. Gdje su nam danas Krleža ili Ranko Marinković, gdje su naši pravi hrvatski književnici? Nema ih. U socijalizmu smo ih forsirali na Televiziji Zagreb, sjetite se "Glembajevih" ili "Vučjaka".
Završio je gimnaziju u rodnom kraju i došao u Zagreb kao mladić pun energije namjeravajući studirati glumu. No, ocu se ta ideja nije svidjela pa je upisao i diplomirao komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu. Otvoreno priznaje da je preko šibenskih veza došao na TV Zagreb i pokušavao si izboriti mjesto u žestokoj konkurenciji legendarnih novinara Bože Milačića, Ante Lentića i Stanka Edera, što je bilo gotovo nemoguće. Svi koji su ikada radili u tako velikom i nemilosrdnom sustavu znaju da mladi mogu dobiti priliku ako pristanu raditi tijekom ljeta ili pak oko blagdana, jer se velike face tada odmaraju i spajaju dane odmora. No, sve se pokrenulo kad ga je primijetio legendarni Jura Orlovac.
VEZANI ČLANCI:
"On je prvi urednik Dnevnika, genijalan novinar koji promišlja. Uzeo me u ekipu Dnevnika. Govorio mi je da njegovog psa stavite sto puta u ekran, postao bi popularan. Vodio je računa o novinarima, dobre priloge je nagrađivao, honorarci su dobivali dodatni novac. On mora imati počasno mjesto kao odličan novinar koji ima stotine emisija iza sebe, a nitko ga se ne sjeti. On je uveo jako poznati blok vanjske politike s Tomislavom Jakićem i Ivančevićem, vi ste tim ljudima vjerovali da znaju o čemu govore. Pa ja tri i pol godine nisam smio u ekran, malo-pomalo nas se učilo, imali smo u 18.30 probu Dnevnika. Zamislite, sve kao da smo uživo kako bi u 19.30 bilo bez pogrešaka."
Godine 1974. postao je urednik deska, pa Dnevnika, 1978. urednik Informativnog programa, pa onda 1986. i glavni urednik TV Zagreba, poslije naravno HTV-a. Kako je bilo raditi u tom socijalizmu kad, kažu neki, nije bilo jogurta?
"Gledajte, Tito dolazi na Krapinski festival 1971., prvi nastupa Vice Vukov koji pjeva 'Dobro mi došel prijatel'. Autor pjesme je Viki Glovacki koji je zbog suradnje sa ustašama bio šest mjeseci u zatvoru. I ta se pjesma bez problema pjeva. Ne hvalim ja socijalizam, ali je Televizija Zagreb u tim vremenima stvorila vrhunski dramski, dokumentarni, informativni, dječji program. Pa Rodoljub Čolaković bio je šef komisije za informiranje i tadašnjem direktoru Šiblu dao nalog da Televizija Zagreb prekine emitranje jer s televizijskim programom mora prva krenuti Televizija Beograd. Šibl se obrati Titu i ovaj veli - samo vi nastavite emitrati, tako je TV Zagreb prva u Jugoslaviji počela emitirati program. Nakon Šibla za ravnatelja dolazi Bojanić koji je shvatio da mora napraviti modernu televiziju, pa je poslao ljude u Švedsku, na BBC, ili u Italiju da se školuju. Svi važniji svjetski programi su kupljeni za emitiranje na TV Zagreb. Dolazi za direktora Puharić, u njegovo vrijeme je proračun Dramskog programa bio veći od proračuna Ministarstva kulture. Pa za 'Velo misto' je u sportskoj dvorani sagrađen grad. Nitko nije pitao koliko to košta i dan danas se rado gleda, kao recimo i 'Gruntovčani'. Meni kažu za Miljenka Smoju, čije su serije praznile ulice naših gradova, da je kao Jugoslaven. Pa 'Naše malo misto' ismijava Jugoslaviju, u toj seriji fratar stoji a ispituje ga očito glupi milicajac koji mu govori da sjedne, a fratar odgovara da će u slavu Boga stajati, pa to je Smojin tekst. Kad je Anton Marti, koji je institucija, odlazio u mirovinu, ja sam bio glavni urednik i molio ga da dođe dva puta na tjedan prošetati zgradom. Rekao sam mu da je moja plaća 700 maraka, a ja ću mu dati 2000 da ga ljudi vide u zgradi, kad dođe neki novi uređaj da dođe pogledati njegove tehničke mogućnosti. Letica i Mladen Delić su imali veću plaću od mene, pa to su institucije. Dajte mi danas sa sve tri televizije nabrojite deset institucija."
Vi ste zvali Gorana Milića na HTV?
"Ja sam ga u ime predsjednika Tuđmana zvao da iz Beograda dođe za urednika Informativnog programa. Rekao sam mu da ga zovem u ime predsjednika države na tu poziciju, ali mi je rekao da ne može jer ide na Yutel. Kakav Yutel? Pa njima je JNA dala odašiljače i u jednom su dijelu imali program o ratu sličan Televiziji Beograd. Posvađali smo se i morao sam mu objašnjavati da je na Hrvatsku izvršena agresija. Nakon nekoliko godina Marčinko nas je pomirio i Milić radi izvrsne putopise, no do 1998. nitko ga nije htio zaposliti na Televiziji. Nešto je radio za vrijeme Đereka i Vrkića, upao u neke probleme s novcem pa su ga htjeli otjerati. I onda je Mirko Galić, koji je shvatio da se mora pripremiti za dolazak komercijalnih televizija, s Marijom Nemčić napravio najbolji program jedne javne televizije u Europi. Potpisao je posebne ugovore sa svim poznatijim HTV-ovim zvijezdama i doveo Milića da radi Dnevnik subotom i nedjeljom. Pa Galić je najbolji ravnatelj HRT-a u povijesti, on u Saboru cijeli dan nije htio odgovoriti na pitanja zastupnika o plaćama HRT-ovih djelatnika."
Dokazali ste se kao ekipa tijekom rata?
"Jednu smo noć ostali na piću, Tuđman je sjedio s nama pa otišao, bili su Marčinko, Marija Nemčić, Đelo Hadžiselimović i još neki i inicirao sam pokretanje posebnog ratnog programa. Zvat će se 'Rat za slobodu', ići će od jutra do večeri, a za dalje ćemo vidjeti. Za deset dana krenuli smo s emitiranjem, samo smo iz naziva izbacili riječ rat. Moram reći da je Marija Nemčić formirala redakciju, dobila izjave svjetski prepoznatih ljudi koji su upozoravali na rat u Hrvatskoj. I moram odati prizanje Antunu Vrdoljaku koji je kao ravnatelj HRT-a podržao taj program. Kasnije sam ukinuo Drugi program i 'Za slobodu' je išla bez prestanka. Tvrdim da je tada, u vrijeme rata, kad smo izgubili 28 posto teritorija, ukupna atmosfera u Hrvatskoj bila bolja nego danas. Pokrenuli smo i svojevrsno podizanje morala pjesmama, molio sam Tomislava Ivčića da napravi neku prigodnu pjesmu i u roku od 24 sata napravio je 'Stop the war' koja je otišla u svijet. Pa 'Moja domovina', koju sam bez pregledavanja spota poslao na emitiranje u Dnevnik, i još pedesetak briljantnih spotova i pjesama. Ljudi su gledali i stvorena je atmosfera da se rat ne može izgubiti. Uveo sam najavu i odjavu programa s hrvatskom zastavom koja leprša na vjetru. To izgleda moćno, a snimili smo ju uz pomoć velikog ventilatora. Pa koliko je foto reportera, televizijskih snimatelja i novinara dobilo status borca, a neke tajnice ga imaju? Zašto recimo Milorad Pupovac ne ode danas u Beograd i sedam dana ako treba čeka da mu Vučić da lokacije na kojima su naši nestali? Niti na jednoj televiziji nećete vidjeti takvo pitanje njemu. Simo Rajić kaže da bi Srbi morali kleknuti pred Vukovarom i zamoliti oprost. I mi bismo morali isto napraviti u Jasenovcu i zabraniti pozdrav 'Za dom spremni'. I gotovo.
Spomenuli ste da niste vidjeli spot za "Moju domovinu". A jeste li ju čuli prije slanja u Dnevnik?
"Ne, zašto bih ja išao slušat nešto što rade Zrinko Tutić i Rajko Dujmić? Ko sam ja da ti sudim? Ja sam znao da ju snimaju, mi smo razgovarali o tome, ja sam znao da oni to rade, još smo u tokom rada došli do zaključka da u tekstu mora biti naglasak na 'Moja domovina Hrvatska', jer se rat spremao. I kad ju je redatelj Vlado Božičević donio, ja sam samo rekao - emitirajte. Sakupiti takav broj pjevača, sakupiti sav cvijet glazbene Hrvatske, sakupiti sve što vrijedi i rasporediti da svi imaju svoje kratke dionice koje pjevaju solistički, i onda zajednički to treba stvarno biti umijeće. Kad vi gledate njih kako pjevaju tu 'Moju domovinu', kad vidite kako je to složeno. I onda, pazite, sad ovako razmišljate - aha, ovo je pjevao Gobac, zašto to nije pjevao Oliver? Ne. Točno se zna zašto su Zrinko i Rajko dali Oliveru njegovu dionicu. Bilo je poslije emitiranja reakcija da je to možda moglo biti drugačije, da još možda netko nedostaje od pjevača, to uvijek bude govora, ali to je suviše bilo moćno, to je jednostavno gazilo sve pred sobom. Mi smo s 'Mojom domovinom' kasnije počinjali i završavali program. Onda su napravljene špice od 'Moje domovine' za Dnevnik za ostale emisije, tako da je bila maksimalno eksploatirana."
Kako ste u vrijeme vašeg šefovanja mjerili gledanost?
"Ha, znate kako? Iz mog sam ureda vidio pedesetak zgrada i promatrao sam u koliko stanova gori svjetlo. Osim toga, inkasatorima koji su naplaćivali pretplatu dao bih mjesečni upitnik s pitanjima gledateljima. Nakon mjesec dana dobio bih odgovore. Kupujemo neku seriju. Dobro, dovedite mi ljude s ulice različite dobi neka pogledaju i izjasne se. Recimo, trenutačno nam se enormnim povećanjem cijena na obali ugrožava turizam. Bez obzira na to što su 80 posto to inozemni gosti, treba na televiziji prozvati lokale koji imaju kavu za 23 kune i neko bezvezno jelo za 140 kuna. Ne možete to tako, sad nadoknađivati slabo poslovanje za vrijeme pandemije. Televizija mora biti korektiv. Mi recimo godinama osvajamo medalje na matematičkim natjecanjima. Pa zašto te mlade ljude nismo vidjeli po pet minuta imenom i prezimenom na svim televizijama? Dajte mi naše inovatore, gdje su? Ja sam ponosan na takve Hrvate. U kulturi smo jedan od jačih naroda i u svjetskim okvirima. Recimo, britanska kraljica slavi 70 godina na tronu. I svaki naš političar je kriv što se nije pobrinuo da joj pošaljemo lipicanca tim povodom. Ona je u vrijeme Jugoslavije bila u tamošnjoj ergeli, letjela je u Dubrovnik po ozbiljnom nevremenu, ali na to nas ne podsjećaju jer je to bilo u vrijeme Jugoslavije. Poznat je, recimo, moj slučaj "mrkva". Skočila je jako cijena mrkve tih dana i ja sam u Dnevniku podigao mrkvu i upozorio na taj problem. Suspendirali su me na 20 dana, pa me ipak vratili. Važno je kako početi Dnevnik, jako važno".
Često ističete da dobar novinar ili urednik mora biti s ljudima u kafiću ili restoranu?
"Gledajte, prijateljstvo koje je zaliveno gemištima neraskidivo je. Ja sam svaku večer oko 22 sata s Televizije odlazio u birtiju, uglavnom sa svojim društvom. 85 posto je bio razgovor o televizijskom programu. Upoznajete ljude koji će vam sutra nešto učiniti. Birtija je filozofija, mjesto druženja i kreacije. Išao sam kod Drage Vukušića u restoran, tamo je nastao velik dio programa."
Što je istina o Titovoj smrti?
"Centralni komitet je donio odluku da spiker Televizije Beograd čita vijest o Titovoj smrti. I tadašnji ravnatelj Televizije Zagreb Branko Puharić, inače član CK, rekao je da to ne dolazi u obzir i da će Televizija Zagreb čitati svoje. Zvao je mene, nisam htio, bio sam u ogromnoj panici. I čitao sam. Jedanputa je Jakov Blažević čuo da nisam poslušao neku politiku uputu i tražio od Milke Planinc da me se smijeni. Spasili su mi glavu ravnatelj Puharić i još neki."
Niste davali otkaze?
"Ne, nikada. Ne mogu shvatiti da jedan mladi čovjek može u jednom danu potpisati 42 smjene i otjerati 400 vanjskih suradnika, a ima ih. Ja nikada nisam nekome potpisao otkaz, ja to ne potpisujem da me ne bi proganjalo prije spavanja."
Što danas HRT mora napraviti?
"Vratiti se proizvodnji jakih serija, dobrih zabavnih emisija, dobrih dokumentarnih filmova. Ljudima u ovoj ponovo ratnoj atmosferi treba opuštanje. Inflacija, svađe, polemike, ljudi se u toj atmosferi pitaju kakva im je budućnost. Treba ih opustiti jer 40 posto umirovljenika jedva preživljava, dajte im nešto da se malo opuste. Jako je dobro da je došla Mare Nemčić jer ona razmišlja kome i za koga se stvara program. Ja bih, recimo, svakog dana na Drugom programu emitirao razgovor s psihijatrom, a i imao sam takvu emisiju u svom mandatu s doktorom Grudenom. Ljudi mogu nazvati i popričati, treba im ispušni ventil. Neka mu psihijatar ili sociolog pojasne što ga i zašto muči. Javna televizija mora biti u službi gledatelja, ako zadovoljite njihov ukus, imate gledanost i marketing. HTV mora imati svoj program, a ne se natjecati s komercijalnim televizijama. Recimo, skandalozno je da novinari ili voditelji minutu i pol postavljaju pitanje u kojem je i odgovor. Ili kad pokušavaju pobijediti sugovornika, ma dajte ne budite smiješni. Gledajte, nije problem Puljaka i Đogaša u Splitu. Takvih Puljaka je trenutačno pedeset u Hrvatskoj. Treba ih pronaći. Mi nalazimo ministre koje će za pet mjeseci uhititi. Televizija ima odgovornost afirmirati pozitivno i obrazovati. Na televiziji je lako postati popularan, ali opstati je jako teško.
Kako bi se današnji novinari ili urednici trebali oduprijeti političkim intervencijama?
"Reći sad si me nazvao i nikad više. Inače sutra u Dnevniku objavljujem da me jučer u 11 sati nazvao taj i taj političar ili njegov glasnogovornik. Diže se buka, Europa bruji, pa me se usudi smijeniti, budi hrabar. Ja sam neko vrijeme kritizirao Sanadera pa me jedan prijatelj upozorio da prestanem."
Koliko svodite račune o životu i karijeri?
Iskreno, ja vam se panično bojim biti sam, proganja me smrt. Ali imao sam sreću, bio bih na poslu od jutra do navečer. Kad sam otišao s Televizije, otišao sam raditi u Croatia Records. Kći Matea je sposobna, dobro radi, sretan sam. Ako si tijekom života ulagao u ljude, danas se imaš s kim družiti. Nema ljudi koji nisu nešto zeznuli, morate biti spreman na kompromis. Neugodno mi je reći ne. Marija Nemčić me u moje vrijeme molila da ne potpisujem baš sve. Volim svoj mir i da su ljudi oko mene mirni. Emotivac sam veliki, spašavaju me druženja. Ljudi su blago i velika vrijednost. Inicirao sam televizijsku akciju 'Dobro je činiti dobro' i to dosta govori. Važno je ne imati iza sebe neki grijeh, treba činiti dobro i u poslu i u privatnom životu. Za mjesto savjetnika nemam niti kunu honorara, ne želim niti ured, ali me taj angažman veseli."
VIDEO Odlazak televizijskog velikana: Preminuo je Miroslav Lilić
