Duhanski put, onih dvjestotinjak metara Masarykove ulice od Kavkaza, preko Zvečke pa do Ujevićeva Blata koji su ušli u legendu ovog grada tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća, nikada nije bio življi nego što je to, evo, tijekom ovogodišnjeg Adventa u Zagrebu. Možda ste to i sami primijetili ako ste u posljednje vrijeme onuda slučajno ili namjerno prošli.
Taj kratki ulični potez svojedobno je bio toliko čaroban da se i nakon gotovo pola stoljeća o njemu još uvijek priča, snimaju se filmovi, pišu knjige. Evo, povlače se i paralele i rade usporedbe u gastrorubrici Ekrana Večernjeg lista, zahvaljujući Bobanovoj slastičarnici "Čokolada" koja je prije deset godina otvorena pod starim pozivnim brojem za Zagreb "041" i u neposrednoj blizini nekoć kultnog lokala Zvečka. Ponovno se, dakle, obilježava ta nekadašnja gradska vreva, dobra atmosfera i želja ljudi da se upravo ondje sastanu.
Želite li sudjelovati u javnom, kulturnom, političkom ili općenito društvenom životu ovoga grada – ponovno je nepisano pravilo u Zagrebu – potrebno je da se barem jednom na dan, a najbolje tijekom ovog Adventa, pojavite na ovom novom "duhanskom putu" ispred slastičarnice za koju mnogi tvrde da je najbolja u gradu.
Osim što prodaju zasigurno jedan od najboljih sladoleda u Zagrebu, a zvijezda ovog predbožićnog razdoblja svakako je spekula sladoled začinjen tim prhkim keksićima sa specifičnim, aromatičnim uzorkom koji se veže uz advent, lokal je prekrasno uređen s mnogo zanimljivih blagdanskih, ali i novovalnih detalja, od kojih svaki priča svoju vlastitu priču. Od uokvirenih naslovnica Poleta, preko Azrinih stihova ispisanih po zidovima pa sve do glazbe sa zvučnika koja vas vraća u to za Zagreb možda i najljepše doba…
Prostrana i lijepa terasa zahvaljujući kojoj gosti svoje kave, kuhana vina i koktele ne moraju držati na krovovima i haubama parkiranih automobila, kao što je to u Zvečki bio slučaj, već na udobnim i, bitno je napomenuti, grijanim visokim i niskim stolovima, postala je posljednjih dana glavno okupljalište svih onih koji su se uputili na zagrebački Advent.
VEZANI ČLANCI:
Nešto niže u Masarykovoj ulici Grad Zagreb postavio je adventske kućice s raznolikom ponudom, ali s obzirom na to da se u ovoj slastičarnici, za razliku od tih kućica, može sjesti, ući u lokal kako bi se dodatno ugrijalo, pa čak i otići na toalet, a što je veliki nedostatak svih tih kućica razbacanih po gradu, ljudi najčešće samo malo prošeću pa se vrate na terasu slastičarnice B041, gdje ne moraju gubiti vrijeme čekajući u redovima za nešto što je sasvim sigurno svojom kvalitetom, ali i količinom daleko ispod onoga što mogu naručiti ovdje, kod jedne od dviju simpatičnih konobarica Ive i Mije. (Jedino je cijena u kućicama, da se malo našalimo, iznad onoga s čime se ovdje susrećemo.)
Zagreb, kakav je mnogim mlađim generacijama ostao uskraćen, počeo se stoga opet razvijati i to na istom mjestu kao i nekoć: na sunčanoj strani ulice, kako bi to rekao Johnny B. Štulić kada bi se jednog dana možda ipak vratio. Razlika u odnosu na Zvečku, koja je također bila slastičarnica, ali je prodavala samo proizvode iz Zvečeva, jest da su slastice sada drukčije i zaista fantastične.
Kesten-pire, na primjer, pripremaju s posebnim šlagom koji nije presladak već je omjer savršeno pogođen pa mu sirup od šećerne trske daje samo taj nužan dašak arome. Ili, također omiljen proizvod mnogih posjetitelja, tiramisu od pistacija s preljevom od nana… Kuhano vino sami pripremaju, ne prodaju onaj bućkuriš iz tetrapaka pod nazivom "Zimsko kuhano vino" koji je na većini mjesta, čini se, postao standard. Upotrebljavaju malvaziju Ivan Buhač i Laški rizling.
Eh da, skoro smo zaboravili: njihov cheesecake, ali i brownie s kuglicom sladoleda, vjerojatno je nešto najslađe što je Zagreb imao ponuditi još od dana kad je Manda zagrabila onu vodu na Manduševcu.
Zvijezda ovog Adventa ipak je nešto drugo: omiljena torta nekadašnjeg kapetana hrvatske reprezentacije i vlasnika lokala Zvonimira Bobana, a sastoji se od čokolade i cimeta te se priprema isključivo u zimsko doba zbog čega su je, evo, i nazvali adventskom tortom. Glavna slastičarka Željka Čolakić vrlo je kulturna, pristojna i – kao što takvi posebni ljudi uglavnom jesu – samozatajna osoba. Otkrila nam je recept, ali i priču koja se krije iza ove, ali i mnogih drugih njihovih slatkih uspješnica kojima su ovu mikrolokaciju ponovno vratili na društvenu i ugostiteljsku mapu grada Zagreba.
"Kada je Zvone u Italiju poslao našu tadašnju slastičarku kako bi se obučila kod starih talijanskih majstora sladoledarstva poput Alessandra Morottija, a gdje smo trebali preuzeti recepte te proći obuku oko pripreme, ja sam išla s njom kako bih joj mogla prevoditi. Nisam uopće imala na pameti da bih to jednog dana i sama mogla raditi, iako sam oduvijek voljela kuhati. Tamo sam shvatila da i naša slastičarka mora imati slobodne dane, možda katkada bude i na bolovanju, a mi nećemo imati nikoga tko je prošao ovu obuku, pa je najbolje da se i ja odmah osposobim za sve…", rekla je Željka pa nastavila pripovijedati u jednom dahu kao da je cijeli svoj život čekala da je netko ovo pita. Sve zasluge za dobro poslovanje ove slastičarnice inače uvijek preuzima njezin suprug koji je tu nominalno voditelj, iako – neki tvrde – bez nje ništa od ovoga ne bi funkcioniralo. "Trebalo je sve to naučiti praviti dosljedno kao što to čine Talijani, a ipak malo prilagoditi okusima na koje su navikli naši gosti."
To joj je, kaže, bio i najteži dio posla jer čokolada ili, recimo, vanilija koju oni pripremaju, drukčija je od one s velikim količinama vanilinog šećera koju ljudi ovdje očekuju, ali nekako je tijekom godina uspjela pogoditi omjer koji će zadovoljiti domaće ljubitelje slatkoga, smanjivši pri tome količinu šećera za najmanje 30 posto.
"Ni ova adventska torta nema mnogo šećera, cimet je taj koji joj, uz našu posebnu čokoladu, daje taj jedinstveni okus zbog kojega je svake godine uoči blagdana jedan od naših najtraženijih proizvoda!"
Redovi ispred njihove kolačima do vrha popunjene škrinje postajali su za ovoga našeg razgovora sve duži, ljudi su s osmjehom na licu uvodili djecu u toplu slastičarnicu da odaberu neki kolač, a Zagreb je, iako već dobro zakoračio u 21. stoljeće, barem u tom trenutku i na tom mjestu nalikovao na onu svoju najbolju verziju, ali s mnogo boljim slasticama. Bilo je to pravo malo predbožićno čudo!
Adventska torta po Bobanovom izboru
RECEPT (za kalup promjera 24 cm)
Prhko kakao tijesto:
90 g maslaca
70 g šećera
50 g jaja (1 jaje srednje veličine)
prstohvat soli
100 g glatkog brašna
50 g oštrog brašna
15 g kakaa
5 g praska za pecivo
Čokoladni ganache:
500 g tamne čokolade (64% kakaa)
350 ml slatkog vrhnja
2 žlice meda
2 g mljevene kajenske paprike
2 g mljevenog cejlonskog cimeta
Za ukras:
strugana čokolada
mljeveni cimet
PRIPREMA
Za tijesto je potrebno dobro mikserom izmiksati maslac, šećer i sol te u tu smjesu dodati jedno razmućeno jaje te još neko vrijeme miješati kako bi se šećer otpio. Potom u tu smjesu dodati mješavinu oba brašna, kakaa i praška za pecivo. Neka odstoji barem sat vremena pa tijesto razvaljati i njime obložiti samo dno kalupa za torte. Peći 15-ak minuta na 180°C.
Za ganache je potrebno na pari otopiti čokoladu te u nju dodati zagrijano slatko vrhnje, med i začine. Izmiksati ručnom pjenjačom kako bi se začini dobro inkorporirali.
Pečeno i ohlađeno tijesto ukloniti s dna kalupa te staviti na tanjur za tortu pa vratiti bočnu stijenku kalupa. Preliti toplim ganacheom te ostaviti 2 sata da se hladi u hladnjaku. Ukloniti rub kalupa te ukrasiti struganom čokoladom i mljevenim cimetom.
Ništa naročito. Meni je zakon Schwarzwald torta.