Naslovnica Premium Kolumne

Zašto 1968. nema svoje pokajnike i otpadnike?

Nova ljevica je s ulica Chicaga i s Woodstocka otišla na Capitol, s ulica Oaklanda i Berkeleya u Silicijsku dolinu. Prašnjavi hipiji i poklonici metoda Che Guevare postali su uvaženi odvjetnici, edukatori, tehnomenadžeri, nova elita
16. lipnja 2018. u 12:30 8 komentara 1121 prikaza
tito i staljin
Foto: Despot Infinitus

Poznato je da se ljevica nerado sjeća vlastite loše prošlosti, da je sklona njezinu poricanju. Njezin odnos prema stvarnosti sličan je, recimo, odnosu Plenkovićeve Vlade prema ekonomskoj stvarnosti Hrvatske – ako i postoji nekakav problem, to je zbog percepcije; to je trun u oku promatrača, perspektivistički privid. Neki kažu da je tomu tako zato što u političkoj gramatici ljevice postoji samo futur. Zato će ljevičari neumorno prekapati po tuđoj prošlosti, ne bi li odatle istjerali kakvog zaboravljenog demona, ali jako rijetko ili nikako po vlastitoj.

titic-txt.jpg EKSKLUZIVNO Otkrivamo što je bivši jugoslavenski vođa tražio za razrješenje studentskog bunta 1968. godine Tito 1968.: Hapsite, ja ne pregovaram

Kada govore o vlastitoj prošlosti, to je uvijek apoteoza vlastite nevinosti. To je naročito primjetno kod pripadnika tzv. Nove ljevice, koja ovih dana obilježava pedesetu obljetnicu vlastita bezgrešnog začeća. Nova ljevica je pokret bez disidenata. Ako pogledate napise šezdesetosmaša o njihovoj “revoluciji”, pronaći ćete samo neumjerenu samohvalu i pretjerivanja o vlastitu značaju. Šezdeset osma nema svoje pokajnike i otpadnike, kao što je 1917. imala svoga Koestlera, Orwella ili Ciligu. Od snažnih isparenja ruske votke poneki se, kako znamo, i otrijeznio. S opojnim drogama 1968. to ide znatno teže.

Razlog toj dugotrajnoj ovisnosti i lišenosti sposobnosti za samorefleksiju kod šezdesetosmaša možemo potražiti u nezrelim godinama njezinih aktera. Stari su komunisti svoje revolucije izvodili ili uz njih pristajali u ozbiljnim godinama. Stoga su i njihovi zločini bili ozbiljni i izvedeni na širokoj skali. Ali je i za pretpostaviti da su, bar kod nekih od njih, ostale očuvane “buržujske” osobine, poput savjesti, morala i osjećaja odgovornosti. Šezdesete su posve adolescentske. Njihov je revolt plitak, njihova savjest rudimentarna, njihove metode kaotične i nagle. To je i razlog zbog kojeg sjećanja aktera na šezdeset osmu u sebi nemaju ništa od tragedije, već prije sliče na melodramu i farsu.

Spomenik podignut masakru u My Laiju koji je počinila američka vojska Pola stoljeća 1968. - godine revolucija i ugašenih nada

Šezdesetosmaši nisu voljeli Staljina, ali su obožavali Maa, Castra, Kim Il-sunga i Tita. Staljinovim je žrtvama sjećanje i pokajanje bar posmrtno priskrbilo nekakvo dostojanstvo. Žrtve šezdesetosmaških idola još čekaju na pokajnike koji bi prošli kroz svoju mračnu političku noć u kojoj bi se zapalila iskra savjesti. Šezdeset osma je svoju neposrednu kulminaciju imala u terorizmu, kojim su radikalni pristaše Nove ljevice sijali teror na Zapadu tijekom sedamdesetih. Weather Underground u Americi, RAF u SR Njemačkoj, Brigate Rosse u Italiji, 17. studeni u Grčkoj izveli su više terorističkih napada nego što to danas čine islamisti na Zapadu.

Za razliku od stare ljevice, nova se ljevica nije uspela na vlast revolucionarnim terorom, već oportunizmom. Patetičan je bio prizor kako su se, nakon svršetka “ljeta ljubavi”, svi ti buntovnici vraćali na fakultete, koje su do jučer napadali kao simbole buržujskog konformizma i oličenja kapitalističkog sustava, kako bi ipak uzeli diplome. Shvatili su da djelovanje kroz akademske ustanove ima veću trajnost od izvikivanja oštrih parola na ulicama. Nova ljevica je započela svoj “dugi marš kroz kulturne institucije”. Iako su akademske institucije već uvelike bile zaražene idejama ljevice, slijedio je edipovski napad nove ljevice na katedre svojih učitelja.

VREMEPLOV Nema godine u kojoj se zbilo toliko važnih događaja kao 1968.

Svijet je trebalo pokoriti iznutra, kroz studijske programe na fakultetima, kroz uredničke politike u medijima, kroz ovladavanje dotad preziranom industrijom zabave u Hollywoodu, kroz sustav obrazovanja, koji im je do jučer bio simbolom najstrašnije represije. Shvatili su da je držati ministarstvo kulture ili obrazovanja puno značajnije od toga tko kontrolira vojsku ili policiju. Ljudima se vlada tako što se ovlada njihovim dušama, a ne fizičkom silom. Nova ljevica je s ulica Chicaga i s Woodstocka otišla na Capitol, s ulica Oaklanda i Berkeleya u Silicijsku dolinu. Prašnjavi hipiji i poklonici metoda Che Guevare postali su uvaženi odvjetnici, edukatori, tehnomenadžeri, nova elita. Oportunizam im je, pored moći i utjecaja, donio i privilegij da ne moraju preispitivati svoja radikalna uvjerenja.

Šezdeset osma kao događaj ni u Hrvatskoj nije imala nikakav značaj. Ali je njezin utjecaj na oblikovanje duša ljudi kroz institucije kulture još uvijek presudan. Naše elite su danas punopravni sljednici šezdesetosmaške ideologije. To je isti taj oportunizam s radikalnim ciljevima preoblikovanja cijele kulture u skladu s načelima koja trebaju u korijenu razoriti naslijeđene “buržujske” institucije, kao što su tradicionalna religija, patrijarhalna obitelj, obrazovanje i moral. Možda je vrijeme da ta ideologija konačno stavi na vagu svoje totalitarno nasljeđe? Nevinost je u tome samo loša izlika.

tito i staljin
1 / 17
Praško proljeće ugušeno je intervencijom sovjetskih trupa
Martin Luther King 1963. (treći slijeva) 50 godina smrti Martin Luther King 1968. bio je kontroverzan čovjek, a ne ikona
Hrvatski Telekom i Institut za razvoj i inovativnost mladih (IRIM)
Generacija NOW
Pobjednički tim natječaja Hrvatskog Telekoma i IRIM-a: „Definirali smo i napravili svoj standard IT učionice – onakav kakav kod nas još ne postoji“

A1 izdvaja za Vas

  • onako_ovlaš:

    pa ljevica i nema refleksivni moment pa otuda i nedostatak samorefleksivnosti,oni su sekta koja je napustila mišljenje kao pojam,čak štoviše anatemizirala mišljenje:praksa,direktna akcija proletera...zato i jesu tako bauljali

  • Avatar Vukomerec
    Vukomerec:

    Ljevičari nemaju savjest, to je razlog što izostaje autorefleksija na koju Ristić, opravdano, poziva.

  • mksdk:

    Ljevica ne poznaje pojam morala kao nepromjenjive datosti nego je duboko uronjena u relativističku filozofiju koja, u osnovi, briše svaku mogućnost autorefleksije. Jer, kada se izbriše čvrsto ishodište, onda se trajno i nepovratno gubi svaka moralna orjentacija i jedino što ... prikaži još! im preostaje je refleks samoopravdavanja. Iliti, skraćeno, ljevica je kuga modernog društva.