Naslovnica Premium Kolumne

Nije dovoljno što je 2018. godina bez izbora, ozbiljnih reformi nema bez 77 zastupnika iz iste stranke

Preduvjet svih reformi reforma je izbornih sustava. Novi izborni sustav mora omogućiti jasnog i neosporavanog pobjednika
08. siječnja 2018. u 21:46 3 komentara 1555 prikaza
Andrej Plenković i Zdravko Marić
Foto: Duško Jaramaz/Pixsell

Predsjednik Vlade i HDZ-a najavio je reformsku 2018. godinu. U kalendaru nema redovitih izbora ni u jednoj od čak četiri kategorije – za Sabor, za predsjednicu Republike, za Europski parlament, za lokalna tijela.

Darko Milinović ZVONIMIR DESPOT Koliko je ljudi napravljeno majmunima?

Moći ćemo se svi koncentrirati na bitne reforme, neopterećeni izbornim kampanjama. Takva su barem nadanja. Nažalost, povoljna činjenica godine bez izbora nije ni izdaleka dovoljna da one doista bitne reforme budu i provedene. Nedostaje najvažnija pretpostavka za njih – stabilna jednostranačka saborska većina. Upravo tako – barem 77 zastupnika iz jedne stranke! Drugim riječima, prva i najvažnija reforma, koja je preduvjet za sve ostale, temeljita je reforma izbornih sustava. Izborni sustav koji imamo zadnjih 18 godina sadrži osnovnu konstrukcijsku pogrešku koja sustavno generira nestabilnost i nemogućnost ozbiljne rekonstrukcije bilo čega – od obrazovanja i znanosti do zdravstva i mirovinskog sustava, od demografije i zapošljavanja do upravljanja državnom imovinom i privatizacije. Imamo izborni sustav koji sam po sebi generira nove konflikte u društvu i pojačava one postojeće ili uobičajene. Imamo izborni sustav koji, kažimo to diplomatski, pojačava postojeće i stvara nove motive za korupciju pri svakom poslijeizbornom formiranju obične aritmetičke većine. Takav nam doista ne treba jer dokazano ne može kvalitetno riješiti nijedan ozbiljniji problem, a stvara nove.

Pogledajte što se samo događalo prošle godine. Izborni je sustav proizveo po definiciji nestabilnu i neiskrenu, puku brojčanu većinu bez trunke zajedničkog sadržaja i politika, većinu koja je toliko fragmentirana da se polako ali tek karikaturalno približava odrednicama tzv. neposredne demokracije, no u sustavu vrlo malog broja posrednika, koji samo privremeno i igrom slučaja pripadaju nekim strankama. Ili tek saborskim tročlanim klubovima. U takvoj strukturi Sabora logično je očekivati enormno gubljenje vremena i energije u neprekidnim sterilnim sukobljavanjima u kojima pojedinci, ne stranke, pokušavaju postati poznati u nezainteresiranoj javnosti. Poznati po bilo čemu, svejedno, jer u ovom izbornom sustavu samo to igra. I tako smo u Saboru dobili kaos koji se sastoji od negledljivih verbalnih okršaja nadobudnih mediokriteta koji oduzimaju 80 posto vremena. I, naravno, dodatno srozavaju ionako nizak ugled i politike i svih političkih institucija.

Prošle je godine predsjednik Vlade četiri puta izdržao glasovanje o povjerenju Vladi. Dva puta slagao je novu konfiguraciju, doslovce glas po glas. I sve to usporedo s razbuktavanjem najveće od svih kriza (Agrokor) koja je po svom mogućem razornom učinku zahtijevala dodatnu homogenost političke scene. Homogenost koje ne može ni biti u ovako postavljenom izbornom sustavu koji generira krize i onda kad ih nema na vidiku.

Novi izborni sustav mora omogućiti upravo ono najvažnije što se od njega očekuje u svakoj predstavničkoj demokraciji – jasnog i neosporavanog pobjednika izbora. Jednog, ne dva, ne tri ili deset.

Eduard Petranović Hrvatskoj trebaju prijevremeni parlamentarni izbori. I to ne samo jedni!

Treba nam sustav koji unaprijed jamči običnu aritmetičku većinu bez potrebe koaliranja. Pa tko god dobio, HDZ, SDP ili Živi zid. Ali taj mora preuzeti odgovornost! Ako je nekome pak jedina ambicija primati plaću zastupnika u oporbi i nikada ne biti odgovoran za bilo što konstruktivno, to mu treba omogućiti, ali tek nakon što sustav generira većinu i bez njega. U novom izbornom sustavu birači moraju znati da glasuju protiv sebe samih kada glasuju za one koji i ne skrivaju da ne žele raditi svoj posao.

Novi izborni sustav može poprimiti najrazličitije kombinacije – od broja izbornih jedinica, preko većinskog nasuprot proporcionalnog sustava, broja krugova, od visina pragova do tretmana koalicija. Eventualnih bonusa relativnim pobjednicima. Bilo koja kombinacija radit će pod uvjetom da ujutro poslije izbora svi znamo jednog jedinog izbornog pobjednika, mandatara Vlade koji u podne istog dana postaje predsjednik Vlade. Samo tako izabran premijer može odgovorno krenuti u ozbiljne i toliko potrebne reforme. Pa zašto u njih ne krenuti od one najvažnije, reforme izbornog sustava?

Ima toga još oko izbora što može pridonijeti boljem životu u Hrvatskoj. Kada govorimo o izbornim sustavima, zašto ne ponoviti da ni izbor predsjednika/ce Republike ni njegove/njezine ovlasti nisu sretno riješeni. Hrvatski „izum“ koji potječe iz 2000. godine kada su Račan i Mesić tzv. detuđmanizacijom skrojili nakaradan i licemjeran sustav, zakonito proizvodi konflikte dijelova vlasti i blokira sve, pogotovo reforme. Potpuno nezavisno od konkretnih osoba koje obnašaju najviše funkcije. Predsjednika/cu Republike ne treba birati na općim izborima jer nije ovlašten/a kreirati konkretne politike. Ili mu/joj treba dati ovlasti! 

Pogledajte video: Skidanje Agrokorovog logotipa

 Todorić kupio 12 objekata u vlasništvu obitelji Gavrilović Reakcija Udruga dioničara Agrokora osudila tekst na blogu Ivice Todorića CRO DEMOSKOP HDZ i dalje vodi, ali od listopada podrška mu pala 4,5 posto Kuščević najavljuje Država bez papira: Evo što će građanima donijeti 2018. godina
POSLOVNA RJEŠENJA
Pogledajte kako je karlovački slatkovodni akvarij postao primjer uspješnog poslovanja

A1 izdvaja za Vas

  • aristip:

    A tko bi promijenio izborni sustav ? Vrdoljak, Pupovac, Saucha... Dok ne padne ova klijentelistička Vlada ničemu dobrom se ne možemo nadati.

  • marginalac:

    dobro..izbrisali ste mi dva komentara..i pokazali..da hrvatska..zivi u devetnaestom stoljecu..i sta sad..zelim vam..sve najbolje..

  • Avatar mileudarcina 1
    mileudarcina 1:

    Jako zanimljiva tema ali postoji jedan problem dali je ovo pitanje postavljeno narodu ili seoskim strančarima, za koga čovječe glasat, pa bilo koja vlast dođe na vlast u kući umireš od straha šta će ti uzet ili otet, kad ti ... prikaži još!ti poštar zaobiđe kuću sretan si ko mala beba, u stvari ma kome ja pričam nekome ko je jedan od malo odgovornijih ljudi za ovaj opravdani narodni strah, da su pametni i pošteni sigurno bi imali i više od 77 zastupnika ali nisu pa moraju koalirat, ovo je nevjerovatno da jedan iskusni politikant ne preispituje moral i etiku Hrvatske stranačke kaste nego rezultate izbornog zakona za kojeg opet ne optužuje stranačku sektu nego narod koji glasa po savjesti, dajte molim vas.