Vladin Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina u javnu je raspravu uputio prijedlog novog Protokola o postupanju u slučaju zločina iz mržnje koji sadrži obveze, preporuke i smjernice radi suzbijanja takvih zločina koje proizlaze iz međunarodnih, europskih i nacionalnih dokumenata.
Protokol kao “zločin iz mržnje” tretira govor mržnje, prekršaje motivirane mržnjom te kaznena djela počinjena zbog rasne pripadnosti, boje kože, vjeroispovijesti, nacionalnog ili etničkog podrijetla, invaliditeta, spola, spolnog opredjeljenja ili rodnog identiteta druge osobe. Cilj je unaprijediti suzbijanje, progon i statističko praćenje zločina iz mržnje te osigurati djelotvoran i cjelovit rad nadležnih tijela te praćenje rezultata postupaka u takvim predmetima.
Protokol inzistira na izbjegavanju sekundarne viktimizacije žrtava zločina iz mržnje, poštivanje njihova dostojanstva, obveznu pojedinačnu procjenu žrtava uz institucionalnu pomoć i podršku žrtvama i svjedocima. Ravnateljstvo policije i policijske uprave pozvane su osobito prikupljati i istraživati podatke o skupinama te njihovim pripadnicima i drugim pojedincima koji u svom djelovanju iskazuju sklonost činjenju zločina iz mržnje.
Policija se žurno upućuje na mjesto događaja nakon dojave ili saznanja o zločinu iz mržnje te odmah poduzima mjere i radnje radi trenutačne zaštite i pružanja potrebne zdravstvene i druge pomoći žrtvi te sprečavanja počinitelja u naumu. Kod kriminalističkog istraživanja poseban je naglasak na utvrđivanju okolnosti na strani žrtve, bilo stvarnih ili pretpostavljenih od počinitelja, koje upućuju da je zločin motiviran nekim od relevantnih oblika mržnje, zatim na posljedicama takvih djela, načinu počinjenja i kvalifikaciji djela. Pri tomu su navedeni određeni indikatori temeljem kojih se nasilni događaj može identificirati kao zločin iz mržnje kao što je pripadnost određenoj skupini, ranija osuđivanost za takva djela, percepcija žrtve i svjedoka, korišteni izrazi rasističke, ksenofobne, ekstremističke i homofobne prirode ili bilo kakve verbalne predrasude na štetu zaštićenih skupina, transparenti, zastave, grafiti, simboli...
Pri tomu se osobito mora voditi računa o zaštiti privatnosti i osobnih podataka sudionika događaja. Inzistira se i da policija uspostavi suradnju s organizacijama civilnog društva, vjerskim zajednicama i stručnjacima koji se bave tom problematikom. Protokol, kao i onaj iz 2011., predviđa da će pravosudna tijela (sudovi i državno odvjetništvo) u predmetima zločina iz mržnje postupati “žurno i s posebnom pozornošću” te je propisano kako će se predmeti posebno evidentirati radi usklađivanja evidencija različitih državnih tijela.
Propisano je i da će sudovi dostavljati anonimizirane pravomoćne odluke Uredu za ljudska prava radi analize s ciljem planiranja i provedbe učinkovite politike suzbijanja zločina iz mržnje. A sudove se potiče da odluke u slučaju “zločina iz mržnje” objavljuju na Portalu sudske prakse. Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina središnje je tijelo za prikupljanje i objavu podataka o zločinu iz mržnje, zaduženo za jačanje sustava borbe protiv takvih zločina te za suradnju s organizacijama civilnog društva i međunarodnim organizacijama, te po potrebi organizira i preventivne kampanje radi osvješćivanja javnosti i sprečavanja širenja zločina iz mržnje. Pri njemu djeluje i radna skupina koju čine predstavnici nadležnih tijela, akademske zajednice i civilnog društva, a biraju se putem Savjeta za razvoj civilnog društva.
Verbalni delikt.....zabrana mišljenja.....totalitarizam po modelu nedodirljivih bogatih elita i manjinskih skupina povezanih izdvojenim seksualnim izborom...nasilje nad tihom šutljivom većinom...Dobar put u još jednu krvavu revoluciju.