Vidi vraga! Milorad Pupovac je na početku govora na “božićnom” domjenku izrekao jednu intrigantnu humanističku misao za koju sam u tom trenu pomislio: ovo ću sigurno staviti u reportažu! No, kako je nastavio dramatiku graditi riječima mnogo veće težine, bilo mi je sasvim jasno da od toga neće biti ništa.
Slično sam upamtio i jednu krasnu misao mitropolita. No, ništa ni od toga. Ne samo zato što bih Porfiriju zlopamtio pjevanje četničkih pjesama, već zato što se Vučićev izaslanik pobrinuo da pomirljivost, tolerancija i kršćanske istine padnu duboko u ralje zategnutih srbijansko-hrvatskih odnosa.
“Narod s jasenovačkim cvetom na srcu i duši ne sme i neće ni pred kim pognuti glavu... uz obećanje matične države Srbije da će ih u svim problemima i iskušenjima, kada god budu ugroženi, braniti svim raspoloživim sredstvima,” predbožićne su riječi Vučićeva izaslanika, nakon kojih je politička korektnost još jednom spala na vrijednost upotrijebljenog tariguza.
Izrečene usred Zagreba, pred očima i ušima hrvatskog premijera! Kad sam izaslanika Božovića pitao je li to prijetnja, odgovorio je da je “ljepota u oku i uhu onog koji gleda i sluša”, on je samo, veli, ponovio Vučićevu poruku mira “da se nada da više nikada neće biti Jasenovca, da neće biti Oluja, ubijanja i progona”.
Doista, valjalo je uočiti Vučićevo objašnjenje zašto će se Srbi baciti u trošak remonta “poklonjenih” ruskih MiG-ova. Ulazi u antologiju političke drskosti. Kaže, tih šest aviona su tu da čuvaju “srpsku decu”! Očito, srpsku djecu ne samo u Srbiji. Tu su, kaže, “da se nikad više ne bi dogodili Bljesak i Oluja”!
Kao da su se Bljesak i Oluja dogodili u Šumadiji! Kao da Srbija u doba Bljeska i Oluje nije imala nekoliko eskadrila! Pa ipak nisu bile od veće koristi nego traktori! Kao da je neka eskadrila mogla spriječiti Bljesak i Oluju! I kao da se taj isti golobradi Vučić nije 1995. u Glini u osvit Oluje zaklinjao da “nikad više ustaška ruka neće u Srpsku Krajinu”!
Je l’ on to nama stvarno poručuje da je spreman ponovno oružjem “paziti srpsku decu” u Hrvatskoj? Što je izjava o čokoladicama prema ovoj itekako osmišljenoj, koja kupnju oružja drsko veže uz navodnu hrvatsku prijetnju? Dječja igra!
Dok pišem, u glavi mi se vrti genijalni album Šarla akrobate i pjesma inspirirana Vasom Pelagićem: “Pazite na decu! Pazi na dete! Čuvaj dete! Zar ne? Dete da paziš! Pa-zi-te! Nemoj da mi ne paziš na dete! Zar ne? Zar ne?”
“Floskula o velikosrpskoj agresiji” u Hrvatskoj, kako je naziva Vučić, u Hrvatskoj je ubila 400-tinjak djece raznih nacionalnosti. A srpska djeca u Hrvatskoj i dalje su prije svega žrtve srpskih lidera. Pupovcu ću i ovaj put ostati dužan, ali Porfirija ću sad ipak citirati: “Bog nas neće mjeriti prema onome što su nama radili drugi, već prema onome što smo mi radili njima.”
No, prepucavanjem tko je kome tiskao manje udžbenika i mi zapravo samo još dublje upadamo u zamku segregacije u nekim dijelovima Hrvatske. Umjesto da sva djeca u Hrvatskoj budu zajedno barem u školi, mi ih šaljemo na “specijalno vaspitanje” kako da zauvijek ostanu strano tijelo.
Plenković je Božovićev ispad diplomatski zaobišao, ne želeći da njegovo “Hristos se rodi!” dobije zube, a reagirao je Stier, čim se s domjenka vratio na Zrinjevac. No, i dalje stoji dojam: hrvatska vanjska politika još uvijek ne zna kako bi se postavila i zaštitila svoje interese na jugoistoku.
Doista, ima i važnijih stvari od prepucavanja s Vučićem i njegovim klaunovima. Koliko god to naivno nekome zvučalo, Hrvatska sad mora ugrabiti trenutak i pokušati sudjelovati u kreiranju balkanske politike Trumpove administracije.
No, to se sasvim sigurno neće moći poluprivatnim lobiranjem hrvatske predsjednice. Ako je to sve što imamo, onda smo izgubljeni.
Nažalost, za sada i dalje nemamo dojam usklađene vanjske politike s Griča, Zrinjevca i Pantovčaka. ZDS, čokoladice i nategnutu “blokadu” srpskih pregovora, Vučić je iskoristio da bi srpskoj raji lakše prodao kupnju “poklonjenih” MiG-ova, koji će vjerojatno biti plaćeni još većom ovisnošću o Moskvi.
Srećom je Srbija otok unutar NATO-a, pa ruski avioni bez dozvole tu neće moći ni primirisati. Osim ako ne dođe do nekog prevrata u Crnoj Gori ili je Trump ostavi u srpskom limbu. Što nije posve nemoguće. Treba biti svjestan, Vučić će do izbora zatrebati virtualni rat s Hrvatskom.
Incidenti poput onoga na Cvjetnom trgu kad je obred još neregistriranog HPC-a na pravoslavni Badnjak najavljen s “Odjebite!” i “Krećemo u napad” sasvim sigurno nisu, ali izgledaju baš kao da jesu, osmišljeni u beogradskoj kuhinji. Projekt Velebit tako se javno samoubio na samom početku, a efekt ne bi bio mnogo gori ni da se Marko Jurič na Cvjetnom trgu polio benzinom i samozapalio.
>> 'Izaslanik Božović se samo postavio zaštitnički u ime Srbije kao svaka majka prema svome čedu'
