Premium Povodom lansiranja novog portala, Vecernji.hr svim čitateljima daruje mjesec dana besplatnog Premium sadržaja!
Naslovnica Premium

Šimić: U recesiji nikomu nisam dao otkaz, zaposlio sam 110 ljudi

Dario Šimić nekada je bio uspješan nogometaš, zvijezda velikih talijanskih klubova, Intera i Milana, te hrvatske reprezentacije, a danas uspješno plovi poslovnim vodama.
03. veljače 2013. u 12:46 1 komentara 3 prikaza
'18.09.2012, Slavonski Brod - Dobro raspolozeni bivsi hrvatski nogometni reprezentativac Dario Simic Brodjane je u caffe baru Dorian Gray castio kavom koju je sam i kuhao.  Photo: Ivica Galovic/PIXSEL
Foto: 'Ivica Galovic/PIXSELL'
Pogledajte galeriju 1/3

Priča o Šimiću biznismenu počela je još dok je bio igrač Intera, u najboljim igračkim godinama. Od tada prošlo je već čitavo desetljeće.

– Ideje o prodaji vode počele su mi se javljati u \"nezgodno\" vrijeme, jer tada je i te kako trebalo voditi računa o nogometnoj karijeri. Inače, brat i ja oduvijek smo bili na prirodnoj vodi, sjećam se kako smo, kada smo s Dinamom putovali u Amsterdam, u avion nosili šest litara vode. Malo smo i pretjerivali – prisjeća se Dario sa smiješkom.

Prije pokretanja posla s vodom Aquaviva, Šimićevi nisu imali poslovnoga iskustva. Jedini \"biznismen\" u obitelji bila je majka Matija, vodila je trgovinu mješovitom robom..

– Obično je to tako, ako netko u obitelji nije biznismen, to je često završavalo loše. No, nisam se bojao propasti. Bio sam nemirna duha, nestrpljiv, pa sam odmah kupio strojeve za punjenje vode, a nisam riješio ni komu ću je prodavati, niti gdje će ti strojevi biti. Platio sam ih 600.000 dolara, strašno! Bila je to moja prva poslovna investicija, a dvije godine stajali su neiskorišteni u bescarinskoj zoni. Plaćao sam na njih davanja sve dok se nije otvorila prilika i dok ih nismo instalirali u buzinskoj pivovari. Tada se mama uključila u posao, sve je krenulo 2002. godine – priča Šimić.

Dok je Dario gradio karijeru u Italiji, majka je u Zagrebu vodila kompaniju...

– Firma je, hvala Bogu, ostala stabilna, s vremenom je postala prepoznatljiva. U posao smo krenuli, kako to danas govorim nogometašima, čvrsto na zemlji, svjesni svojih dometa. Ako ste zaista dobri, krenut će vam, napredovat ćete. Kad me pitaju za savjet u što danas ulagati novac, kažem – u nekretnine na dobrim mjestima. Time možete najmanje izgubiti.

Recesijsko sam dijete

Šimićeva punionica vode danas je smještena na zagrebačkom Vrtnom putu. Dvije godine bila je \"podstanar\" u iznajmljenom prostoru, a onda su Šimićevi kupili zemljište, sagradili 8000 kvadrata poslovnoga prostora.

– Punimo vodu Aquaviva i pakiramo naš brend Vivas kavu, kojom opslužujemo 350 eminentnih lokala. Prodajemo aparate za kavu Vivas Vending i imamo i 15-tak Vivas barova. Uvijek me privlačila proizvodnja i kreiranje vlastita brenda. To je strašno zahtjevna stvar, treba puno vremena i novca da bi ljudi povjerovali brendu. Lakše je uzeti vanjski brend, etablirani, i izbjeći brendiranje. Aquaviva je lider na tržištu, prodaja dobro ide, konkurentni smo. Zapošljavamo oko 150 ljudi, hranimo 150 obitelji.

Kako se na vaš biznis odrazila recesija?

– Recesijsko sam dijete, biznisom smo se dobrim dijelom počeli baviti u recesiji. Jako nam je teško, tržište pada, puno je manje, velika je borba da se održimo. No, ja u recesiji nikomu nisam dao otkaz, nego sam zapošljavao - od 40 došli smo do 150 ljudi u razdoblju od dvije godine.

Kao i u nogometu, ključna je riječ za uspjeh – tim, momčad...

– Moje ime svakako pomaže, ali bez pravoga tima ljudi čovjek ne može sam to odraditi. U espressu, koji je atraktivan biznis, okupili smo ponajbolje svjetske stručnjake. Nikola Žigante dvadeset je godina radio za Hausbrandt, sada je naš. Dugo smo, godinu dana, molili Marka Brajkovića, taj transfer bio je u rangu Ibrahimovićeva u PSG, doveli smo i Miljenka Rastočića, koji je također deset godina radio za jednu veliku firmu... Okupio sam svjetske klase u proizvodnji kave i dosegnuli smo razinu najboljega talijanskoga espressa. Neću reći da je naš bolji, ali nije ništa slabiji.

Nemiran Šimićev duh nije mu dao mira, pa je nakon kraja igračke karijere krenuo i u sindikalne vode. I izazvao revoluciju u hrvatskom nogometu. Odjednom se o nogometašima stvara nova percepcija, na površinu su isplivale potresne priče o obespravljenim mladićima na rubu bankrota ili duboko u minusu...

– Podržao sam Marija Jurića, koji mi je došao s idejom o osnivanju Nogometnog sindikata. Kada sam se 2010. godine vratio u Dinamo, bilo mi je čudno da Hrvatska nema takvu udrugu, kakvu Englezi imaju sto, a Talijani i Francuzi pedeset godina. Zaista mi je drago što sam ostao blizu nogometu, jer on mi je u krvi, ne mogu se od njega odmaknuti. Našao sam se u tom projektu, a kad imate čistu savjest, možete reći što vam je volja. Nismo pokrenuli Nogometni sindikat da bismo nekoga rušili, nego samo želimo nogometaše dovesti u ravnopravan položaj, da dobiju ono što im pripada. Radimo za dobrobit hrvatskog nogometa, da stvari budu transparentnije, kako bi nogomet biti pošteniji i vratio sjaj koji je nekada imao.

Igrači su u bankrotu

Često ste kritizirali staro, ali i novo vodstvo Hrvatskog nogometnog saveza. Dosta je otpora vašim inicijativama...

– Oni u HNS-u žive lagodno, složili su pravilnike kako njima paše, a nisu ni svjesni da štete hrvatskom nogometu. Naša je inicijativa preventiva, da se naprave jasni kriteriji kako se ponovno ne bi dogodilo ono što je zadesilo Karlovac, Varaždin, Croatiju Sesvete, Šibenik. Za to je kriv Hrvatski nogometni savez, kao Ministarstvo sporta, jer i država može utjecati na sve to.

Koliko puta ste se, otkad je postao predsjednik HNS-a, vidjeli s nekadašnjim suigračem iz reprezentacije Davorom Šukerom?

– Ma nijednom. Priznajem da sam više očekivao od njega i od Damira Vrbanovića, kojega poznajem godinama i uživa veliki ugled u Uefi. Kao i Davor, jer je zaista veliko nogometno ime. Kada je bio nogometaš, Šuker se žestoko borio za prava nas igrača. A danas? Žalosno je što nije obišao nogometaše na terenu i pitao ih iz prve ruke koji ih problemi muče. On o tome ništa ne zna jer, kao i Damir Vrbanović, od toga okreće glavu.

Dario Šimić se prošle godine, u izravnom kontaktu s nogometašima, naslušao dramatičnih priča. I danas je Nogometni sindikat svakodnevno u kontaktu sa svojim članovima. Bandić im je dao prostorije od 90 kvadrata u središtu Zagreba...

– Igrači su otišli u bankrot, dužni su državi stotine tisuća kuna. To su ljudske tragedije o kojima treba progovoriti, kojima se treba baviti. A oni se bave kupovinom uredskih prostora u Hiltonu. Njihova misija trebala bi biti vraćanje povjerenja ljudi u hrvatski nogomet – zaključio je Dario Šimić, koji je nedavno o problemima hrvatskog klupskog nogometa razgovarao i s predsjednikom Uefe Michelom Platinijem.

Dario je igrao na tri svjetska prvenstva

Dario je igrao na tri svjetska prvenstva

Dario Šimić još je jedini nogometni reprezentativac sa sto nastupa za reprezentaciju. Igrao je na čak tri svjetska prvenstva, u Francuskoj, Japanu i Njemačkoj.

Iako je njegov gol jednom odveo Dinamo u Ligu prvaka, Darijev brat Josip nije imao tako uspješnu nogometnu karijeru. No, i on danas sjajno pliva u poslovnim vodama – vodi Café Club History u Tkalčićevoj ulici.

Sva trojica Darijevih sinova, Roko, Viktor i Nikolas, registrirani su u NK Kustošija.

– Zašto ne u Dinamu? Naravno da bih to volio jednoga dana, ali za dječake je najbolje da do 12. godine ostanu u najbližemu klubu – kaže Dario Šimić.

Jedan od Vivas barova, splitski, vode Darijeva sestra Mihaela i njezin muž, bivši nogometaš Hajduka Vlatko Đolonga.

  • Anggelina:

    nije istina!!!!!!!!!!...znam curu koja je dobila otkaz....čistila je aparate za vodu u njegovoj firmi....

Message