Hrvatska demokratska zajednica s anketama doista nema sreće. Prvo, uvijek se pokazalo da je uspjeh te stranke na izborima puno veći nego što bi se to po anketama moglo očekivati.
I drugo, i kad joj slučajno neka anketa ide na ruku, krivotvori se, kad manje, kad više. Uzmimo za primjer novinara Mislava Bagu. Nekad je radio na HTV-u i u izbornoj noći 2007. godine satima je, na osnovi “rezultata” izlaznih anketa, gledateljstvo uvjeravao da je pobjednik izbora SDP a HDZ gubitnik. Na žalost, pobjednik je ipak bio HDZ. Kažem – na žalost, jer da je tada Sanader izgubio, možda bi ga nestalo iz politike pa više ne bi imao priliku onoliko zla učiniti ni stranci ni državi.
Isti Mislav Bago pokazivao je i komentirao u Dnevniku Nove TV rezultate najnovije ankete. Kao i voditelji emisije u najavi njegova priloga, govorio je kako su SDP i HDZ izjednačeni, a onda su se na ekranu pojavile brojke i vidjelo se da nisu izjednačeni nego da je HDZ, pa makar i za desetinku postotka, pretekao vladajuću stranku. Naravno, Bago, koji više vremena provede na Iblerovu trgu u prostorijama SDP-a nego u redakciji Nove TV, nekoliko je puta napomenuo, da se kojim slučajem gledatelji ne bi zabunili, kako je, istina, SDP jako pao, ali ni HDZ se nije poboljšao nego je dugo na istom postotku.
Na njegovu žalost, HDZ je čak i u anketama izrazito ljevičarskih agencija bolji od SDP-a, i to, što je drug Bago zaboravio, nakon što je donesena sudska presuda protiv te stranke.
I nakon što su Nenad Stazić, koji cijelo ljeto besramno i besplatno, to jest na račun poreznih obveznika, moči stražnjicu, ždere specijalitete i tulumari na Brijunima, s još nekim ljubiteljima “stranke opasnih namjera” HDZ-u predvidio ugasnuće. Umjesto ugasnuća, na plamenu potpore najvećoj oporbenoj stranci izgorjelo je i ono malo prednosti koju je SDP imao.
Netko će reći da nije riječ o plamenu nego o plamičku, ali se ta potpora dogodila kad je zacijelo nitko među kukurikavcima nije očekivao, kad su se, na primjer, u nekim lijevim listovima dnevno pojavljivale tri kolumne o “opačinama” te stranke, što je možda i rekord u novinama u samostalnoj Hrvatskoj.
Nedavno sam pisao o tome kako među jačim hrvatskim političkim opcijama HDZ ima neusporedivo najveću moć obnove i oporavka, i to zato što je u kolektivnom nacionalnom pamćenju temeljna, nosiva stranka na kojoj počiva hrvatska samostalnost, uvođenje demokracije, učvršćenje države, zaštita i obrana zemlje.
Nedavno u Večernjakovoj nakladi objavljena knjiga “Hrvatske kontroverze” Ivice Radoša još je jedno argumentirano svjedočanstvo o tome kako je mit o HDZ-ovoj pljački u pretvorbi i privatizaciji pravi mit, to jest laž, sračunata na kompromitaciju Tuđmana i njegove stranke te na prikrivanje udbaško-komunističke uloge u grabežu devedesetih godina.
Da je narod povjerovao tome i drugim negativnim mitovima o HDZ-u, da je povjerovao prijašnjim i sadašnjim Stazićima, Milanovićima i drugovima, te stranke ne bi bilo. I nije potpora SDP-u tako drastično opala samo zbog sve lošijeg gospodarstva, sve veće nezaposlenosti i siromaštva, nego upravo zbog toga što SDP postaje sve prozirniji optužujući svoje političke takmace za zla koja uvelike sam čini.
Po ozloglašenim tajkunima (Šegon, Kalem...), po ministrima koji su svi negdje u nešto umočeni (sukobi interesa itd.), po lokalnim šerifima pod istragom (Lovrić Merzel, Sabo...), po premijeru koji je uveo “radikalnu privatizaciju funkcija” (tu sintagmu je sročio jedan ljevičarski politički analitičar!), po posvudašnjem micanju nepoćudnih i namještanju poćudnih kadrova – kukurikavci su zapravo ono za što danomice, po tradiciji koja traje od početka demokracije, otkad je Račan, zabrinut zbog rasula Jugoslavije, izgovorio sintagmu “stranka opasnih namjera” kojom je obilježio HDZ, optužuju svoje političke takmace.
SDP propada zato što sve više sliči slici koju danomice nastoji stvoriti o HDZ-u, a HDZ ga je pretekao među ostalim i zato što je od te slike sve dalje.
>>Počele prozivke: Kriv Zoran Milanović ili stranka
ovo je početak kraja SDP-a i Zorana Milanovića. sami su kirvi.