Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Premium Analize i intervjui

Sablasna pustoš u omiljenim ljetovalištima svjetskog jet seta: Turizam je mrtav, pitanje je hoće li tko doći

Turizam je mrtav, hoteli i restorani otvaraju se tek 1. srpnja, a hoće li tko doći, pitanje je
30. lipnja 2020. u 17:30 4 komentara 5357 prikaza
Pogledajte galeriju 1/7

Žalosti pogled na Porto Cervo i cijelu obalu Smeralda – druga je polovica lipnja a nigdje turista... Hoteli i apartmani na tom dijelu Sardinije, talijanskog otoka i autonomne pokrajine koja broji 1,6 milijuna stanovnika, bit će otvoreni tek od 1. srpnja. A u vrijeme dobrih godina otok godišnje posjeti više od tri milijuna turista i ostvare oko 15 milijuna noćenja, a ako se doda i broj onih koji dolaze u svoje vile i vikendice onda se dođe i do 30 milijuna noćenja. Svaka peta tzv. mala tvrtka od njih ukupno oko 35 tisuća, izravno je ili neizravno vezana za turizam. Čak 6574 malih i srednjih poduzeća vezano je za turizam pa je nedolazak gostiju težak udarac svima.

Plaža Zlatni rat na otoku Braču očekuje se normalizacija Uzlazni turistički trend: Od početka godine ostvareno oko 25% prošlogodišnjih rezultata

Predsjednik regije Sardinije Christian Solinas, član Lige, predlagao je uvođenje obveznog pregleda i posjedovanje neke vrste imunitetske putovnice za dolazak na Sardiniju. Uznemirili su se svi koji se bave turizmom, ali mu je i objašnjeno da se, bez obzira na status autonomne pokrajine, ne mogu uvoditi restrikcije za kretanje talijanskih građana unutar njihove države. Ipak, uvedena je aplikacija “sigurna Sardinija” bez koje vas ne puštaju na otok. Na ukrcaju na trajekt, primjerice, pitaju imate li “Sardegna sicura” i, ako nemate, morate je iskrcati iz interneta i prijaviti se sa svim svojim podacima. Bez toga se ne može ni u zrakoplov. Izmjere vam i temperaturu i tek je onda slobodan ukrcaj za Sardiniju. Postupak se ponavlja i na odlasku s otoka.

U Algheru, gradiću od oko 43 tisuće stanovnika, koji se turistički razvio zbog zračne luke na koju slijeću sve niskotarifne kompanije, vide se i stranci. To je zanimljiv grad zbog svojih utvrda i kula koje su sagrađene za vrijeme aragonske vladavine od 14. stoljeća (tek 1720. Sardinija postaje dio savojske kraljevine) pa grad nazivaju i malom Barcelonom. Još i danas ima 23 posto katalonskog stanovništva, a zastava Alghera ista je kao katalonska. Grad ima i veliku marinu (puna je malih jahti i glisera) te restorane u kojima se može jesti odličnu riblju hranu za nevelik novac (dagnje na buzaru 10 eura, primjerice). U centru, kao i u svim primorskim gradićima, puno je trgovina i restorančića za turiste. No, otvoreno ih je možda 10 posto u usporedbi s istim vremenom prošle godine.

 | Autor :

Očarani princ

Iz toga grada, kojem je točno nasuprot Mediterana katalonska Barcelona, otišao sam do najsjevernijeg sardinijskog mjesta Santa Teresa Gallura (5300 stanovnika). Mjesto je na brdašcu, a preko puta se vidi Korzika (ima i trajektna veza za taj francuski otok). Na vrhu brdašca prema Korzici još je jedna španjolska (aragonska) kula. Tu smo toliko blizu Francuskoj, odnosno Korzici, da na mobitel dolaze poruke dobrodošlice u Francusku i na mobilnu francusku telefoniju. Restorančići, slastičarnice, kafići, dućančići u očekivanju su turista. Ljudi su zabrinuti, ali i s nadom u bolji nastavak sezone. Sardski je poseban jezik i službeno priznat. U Italiji ima 12 službeno priznatih jezika (među kojima je dakako i hrvatski). No, tu na prostoru Gallura govori se nekim sardinijsko-korzičkim, odnosno galurskim jezikom. U taj sjeveroistočni prostor Sardinije ubraja se i Costa Smeralda.

 | Autor :

Taj je prostor bio netaknut, divlji, sa stijenama koje je isklesao vjetar, tipičnom mediteranskom makijom, kristalnim morem i divnim plažama s bijelim pijeskom. Očaran prirodom bio je i princ Karim Aga Khan (britanskog državljanstva) koji je u ožujku 1962. godine s još petoricom partnera (Patrick Guinness, Felix Bigio, John Duncan Miller, Andrè Ardoin i René Podbielski) osnovao konzorcij Costa Smeralda s namjerom da tu ostvari elitni turizam. Zemljište je otkupljeno od sardinijskih pastira po jeftinoj cijeni na obostrano zadovoljstvo. Pastiri nisu znali što će s tim zemljištem, ali Aga Khan je znao. Angažirani su arhitekti (Jacques Couelle, Michele Busiri Vici i Luigi Vietti) koji su projektirali vile i hotele koji su se uklapali u prirodu. Zgrade nisu bile više od jednog kata, ali sa svim komforom. Sagrađen je pravi turistički biser i postalo je to mjesto na kojem su trebali ljetovati bogataši, svjetski jet set. Tko nije proveo dio odmora na Costa Smeraldi, nije postojao. Nastali su Porto Cervo, naselje vila, malih i ekskluzivnih hotela, luksuznih trgovina... itd. Tko tu negdje nije imao vilu i usidrenu jahtu, nije značio ništa.

 | Autor :

Konzorcij koji je bio pod predsjedanjem milijardera Toma Barracka 2012. prelazi u ruke katarskog emira Hamada bin Khalifa al-Thanija, koji upravlja suverenim fondom Katara, za 750 milijuna eura. O toj kupoprodaji i neplaćenom porezu (oko 130 milijuna eura) talijanskoj državi provodi se istraga...

I tu se kasni dva mjeseca s otvaranjem turističkih objekata. Obično se sve otvara 1. svibnja, a ljetna gužva traje do polovice listopada, ali sada je sve sablasno prazno. Otvorene su samo trgovine i samo je jedna jahta privezana u marini Porto Cervo. Zašto su sve trgovine otvorene prije nego što se očekuje dolazak turista i onih koji ovdje imaju vile? Upravo zato da bi netko mogao doći do svoje vile ili privezati svoju jahtu za mol i otići u šoping. A, ovdje kad neka osoba uđe u neki dućan elitne svjetske modne kuće ili iz draguljarnice ne izlazi a da nije ostavio 400-500 tisuća eura. Ne zato što jedna stvar toliko košta, već zato što se ondje dolazi obnoviti garderobu. Prodavači i prodavačice čekaju u praznim dućanima. Neki izađu i pozdrave me. Restorani nisu otvoreni, samo jedan kafić u kojem se može naručiti i nešto za jelo, te, dakako, dobra sardinijska vina. Popio sam kavu na terasi, poslužuje me konobar sa zaštitnom maskom, za 1,50 eura. Za ulazak u trgovine obavezna je zaštitna maska. U restoranima se, dakako, može biti bez zaštitne maske jer se jede i pije, ali sve osoblje mora ih nositi. Svugdje na cijeloj Sardiniji, bez iznimke.

Prošao sam i kroz ostala turistička mjesta – Porto Rotondo, Golfo Aranci... Sve je uređeno do savršenstva. Raslinje, cvijeće, travnjaci... besprijekorni. U Poltu Quatu (na galurskom dijalektu Skrivena Luka), gdje sam posljednji put bio prije oko 12 godina, naselje-hotel počelo se graditi početkom 1970-ih. Tu je i istoimeni hotel s pet zvjezdica. Prazan. Do 1. srpnja. U tom hotelu boravili su kraljevi, prinčevi, glumci... Sada je u “skrivenoj luci” samo tridesetak velikih jahti. Ništa u odnosu na lanjski lipanj kad se nije mogao dobiti vez.

 | Autor :

U hotelu Poltu Quatu prvi sam put bio 2009. godine. Dodjeljivala se filmska nagrada “Rodolfo Valentino”. Ta je nagrada ustanovljena 1972. i dobili su je, među ostalima, Elizabeth Taylor, Steve McQueen, Sophia Loren, Alain Delon, Jeremy Irons, Claudia Cardinale... Dodjeljivana je u Kaliforniji, a 1996. stigla je i u Europu, u mondena mjesta koja su mogla ugostiti svjetski jet set. Prvi put je te 2009. predaja nagrade “Rodolfo Valentino” održana početkom rujna u hotelu s pet zvjezdica Poltu Quatu.

Nekoliko mjeseci prije direktor hotela postao je Anes Feizagić. I tada smo se i upoznali. Feizagić je iz Hercegovine stigao na Sardiniju 1992. Kao 20-godišnji student dobio je tada poziv JNA, poziv za rat koji nije htio voditi protiv Hrvatske i s prijateljem je otišao u Italiju, odnosno na Sardiniju, gdje je taj prijatelj imao djevojku. I to u središte otoka, pokraj mjesta Aritzo (1300 stanovnika) gdje mu je i sada adresa prebivališta premda posljednjih godina, kad nije u Poltu Quatuu, živi u Milanu. Na početku je radio sitne poslove na crno, jer nije imao dozvolu boravka i rada u Italiji, pa i kao čistač u hotelu u mjestu Santa Teresa Gallura. U hotel, koji je inače u vlasništvu rimske obitelji Pulcini (građevinski poduzetnici i vlasnici nekretnina), Feizagić je stigao 2002., a ni osam godina kasnije postao je direktor hotela. Te 2009. godine nagradu “Rodolfo Valentino” primila je u Poltu Quatuu Sharon Stone. Odsjela je u apartmanu na samome vrhu hotela. Tu je boravak, radna soba, spavaća soba... posebni bazenčić, terasa. Sljedeće, 2010. godine istu su nagradu primili Meryl Streep i Andy García. Dakako, dami je ostavljen apartman. A, jedan dan boravka u tom apartmanu stoji 10.000 eura. Tada nam je Meryl Streep ispričala da je na Sardiniji bila na bračnom putovanju i to sa šatorom, a eto je sad... Bila je to i posljednja dodjela nagrade “Rodolfo Valentino”. Poslije je jednostavno nestala. Feizagić mi kaže da je organizacija bila preskupa.

 | Autor :

Prognozirali rekorde...

– Prognozirao sam da će ova godina biti najuspješnija, a onda je došao koronavirus – kaže Feizagić. Prošle godine u ovo vrijeme ispred hotela su bili parkirani Ferrariji, Lamborghiniji te 50-metarske jahte, a naša marina najskuplja je na Mediteranu – uz osmijeh priznaje Feizagić. Sada je sve prazno. Ali, pred nama je ipak nekoliko mjeseci u kojima bi se moglo nešto nadoknaditi. Cijene u hotelu su od 500 eura na noć do 10.000 u spomenutom apartmanu. Zgrada ima oko 150 kreveta, a tu su i depandanse, posebni apartmani itd. te 11 restorana. Cijelo hotelsko naselje obrće velik novac, jer, kako kaže Feizagić, nije hotel taj koji privlači ljude, nego događaji, tzv. eventi. A, tu nema dana da se nešto ne događa na svjetskoj razini pa tu moraju biti svi oni koji žele vidjeti i biti viđeni, pa i poslovni ljudi tu sklapaju poslove.

Feizagić, dakako, ima i druge ponude, ali voli Poltu Quatu, jer je to pretvorio u “the place to be” u koje dolaze najpoznatije osobe iz sporta, posebno nogometaši, iz mode, iz biznisa. Sve je to određena skupina osoba, jet set, koja se u listopadu iz Poltu Quatua seli u Monte Carlo, pa u Pariz, London, Milano...

– Tako i ja iz Poltu Quatua putujem po svijetu i dogovaram. Ovdje, pogledajte, imate i planine slične hercegovačkima, ali i more – govori mi Feizagić.

Hotelsko naselje je nisko, a ne kao onaj grozan hotel koji se gradi u Kostabeli pokraj Rijeke ili onaj koji će se graditi u Selcu. Ili koji je kao neboder (Ambasador) sagrađen u Opatiji. Cijeli prostor Costa Smeralde uklapa se u prirodu. Nije bitna impozantnost hotelske zgrade, već ono što se nudi, osim mora i sunca. Sadržaj koji se nudi privlači. Osim toga trebaju postojati trgovine poznatih svjetskih modnih kuća, draguljarnice, restorani u kojima gostuju poznati šefovi-kuhari... A, čini mi se, sve to nedostaje na našem Jadranu. A i ono što se gradi, pitanje je hoće li privući ljude kakve privlači Poltu Quatu kojem je direktor, odnosno glavni menadžer, čovjek s naših prostora koji je prije 30 godina, sa samo 20 godina, počeo kao čistač u hotelima.

Otvoreno
PREPUCAVANJA U OTVORENOM
Bačić: Hasanbegoviću bih zaželio dobro jutro, jeste li spavali, bili su izbori
LJETNE PREHLADE
I dalje je važno paziti na zdravlje, pogotovo na higijenu nosa
  • Avatar EtTore
    EtTore:

    Sezona BRECI! Nigdje nikog! Bice bolje, a mozda i nece... Hahahaahahahahahahahahahahaha Pusiona

  • Avatar EtTore
    EtTore:

    Nadati se rekordnoj sezoni ovoga lita, hahahahahaahaha...

  • Avatar Warded
    Warded:

    Ah... svugdje je teško. I za svakog postoji nešto. Hrvatska nije za "jett-set" takvog tipa. Mi smo za ljude...a i "džetset" se umori od tog, vole i oni nešto "otkriti"...