Četvrta sezona megauspješnih “Vikinga” počela se emitirati u SAD-u, a prve tri sezone kod nas se mogu gledati na Pickboxu. U osnovi na televiziji nema baš puno tajni. Potrebna je originalna ideja koja će na ekran biti pretočena na odgovarajući način. Isto tako, obično je energija jednog čovjeka ta koja nosi seriju. Za “Vikinge” to je Michael Hirst, scenarist koji stoji iza još jedne uspješne povijesne serije, “Tudora”.
Pravo je uzbuđenje bilo susresti Michaela Hirsta uživo, uz druge važne protagoniste serijala koji je na prepad osvojio svjetsku publiku. I sama će nam Katheryn Winnick (Lagertha) kazati kako je serija piščev medij, a film režiserov. Toliko je za “Vikinge” važan Hirst. Uvjerili smo se u to na licu mjesta, tamo gdje se “Vikinzi” snimaju, u studiju Ashford u okrugu Wicklow, nekih 70 kilometara od Dublina. Kako ćemo vidjeti, uvjeti su vrhunski, zapravo onakvi kakvi su potrebni za snimanje serije poput ove. Jer, za razliku od “Tudora”, o “Vikinzima” se ne zna puno, da ne kažemo gotovo ništa.
Ali serija “Vikinzi” zapravo i nije samo o njima, ona je o još mnogo toga. Ono čime je serija ponajprije iznenadila jest brojnost jakih ženskih likova. Ne treba isticati kako prednjači Lagertha. Katheryn Winnick, koja je uživo još daleko zgodnija no na ekranu, opisala nam je kako se stvarala njezina uloga.
– Lagertha je povijesna ličnost, bila je prva Ragnarova žena. No o njoj ne znamo puno više. Uostalom, kao i o Vikinzima za koje svi znaju i njima su fascinirani, ali nemaju neko šire znanje. Fascinacija ne treba čuditi, oni su jako utjecali na svijet. U oblikovanju smo se konzultirali s arheolozima koji su pronalazili ostatke žena ratnika. Puno sam čitala o Elizabeti I., u njoj sam tražila kako izgleda žena koja u društvu traži vodeće mjesto. Drugačije je kada publika vidi kako žena, osim što je ranjiva, može biti i borac, ne samo farmerova žena – rekla nam je Katheryn.
Činjenica da je kanadska glumica ukrajinskog podrijetla nositeljica crnog pojasa u tekvondou samo je pomogla seriji u kojoj su scene bitaka doista realistične.
Posjetili smo i stolariju u kojoj se izrađuje oružje iz serije. Potrošeno je već nekoliko tisuća komada, dobar dio toga uništile su žene ratnice, pogotovo Katheryn, odnosno Lagertha.
Clive Standen, koji tumači Rolloa, ističe kako ne misli da scenarist Hirst piše o snažnim ženama, nego naprosto o ženama koje su ionako oduvijek bile jače od muškaraca. Mnogi će, poput njega, u tim ženama prepoznati i nekoga iz svoje obitelji.
Mora biti brutalno
– Nemojte misliti da to što je oružje plastično nema za posljedicu i ozljede – rekao je Clive Standen, još jedan iz plejade glumaca koje smo imali prilike sresti u Irskoj. Otkriva kako svi glumci, uključujući i ženski dio, sami rade svoje stuntove, što je jednim dijelom i zbog budžeta koji ni izbliza nije toliki kao, primjerice, “Igre prijestolja”.
– Sve to mora biti brutalno i dinamično jer to je svijet u kojem te ubiju ili ubijaš – opisuje vrlo plastično Standen svijet Vikinga. – Serija je promijenila percepciju o Vikinzima, ali istodobno to nije serija o paganizmu ili nečemu drugome. Više je to priča o tome koliko smo se promijenili od tog doba, samo da bismo uvidjeli kako se ljudska bića u svojoj osnovi zapravo nisu uopće promijenila. Vikinzi nisu bili barbari i animalisti kako se to često nameće. Točno je da su pljačkali i palili, ali morali su donositi i neke teške odluke. I danas nas pokreću strast, ljubav, pohlepa, ali i obrana onog što je naše, poput obitelji, isto kao i Vikinge. Dobra je stvar što se nasilje koje su provodili u seriji ne vidi. To je vrijednost Michaela Hirsta kao scenarista – kaže Standen dodajući kako nije potrebno eksplicitno pokazivati nasilje da bi se pokazalo kako se ono doista i dogodilo.
Scena iz druge sezone, kada se Jarla Borga usmrćuje ritualom Krvavog orla, oslanja se više na sve oko njega što tu njegovu bol odražava. Tako se izbjeglo glorificiranje nasilja. Svijet u kojem se to sve događa fascinantan je. Kattegat, selo u kojem obitavaju Ragnar Lothbrok i njegovi Vikinzi, raslo je praktički sa svakom novom epizodom. Sada je to pravo pravcato naselje koje se prostire na deset tisuća kvadratnih metara. Izazov je u konstrukciji seta bio i ovdje prikazati Vikinge što ljudskijima.
Prokušani majstori scenografije Mark Geraghty i Morgan O’Sullivan odabrani su za ovaj zahtjevni zadatak. Zahtjevan jer se radi o 30 stalnih setova koji se obogaćuju s tri ili četiri nova za svaku epizodu. Po setu ima 30 do 40 pomičnih dijelova pa će tako ista soba biti kakva crkva, dvorana kralja Ecberta ili Rollove odaje u Francuskoj.
Svijet koji Vikinzi osvajaju još je uvijek sastavljen od rimskih vila, odnosno njihovih ostataka. No set isto tako pokazuje i nešto drugo. Nakon svakog putovanja Vikinga u seriji set je obogaćen za neki novi artefakt. Tako je bilo i u stvarnosti i ne samo u njihovim nastambama. Očituje se to i u odjeći, kostimima koje nose Vikinzi u seriji. U četvrtoj sezoni, koja se u vremenu pomiče osam godina unaprijed, na vikinškoj odjeći vidi se kako počinju koristiti svilu i druge materijale koje donose kao ratni plijen sa svojih pohoda. Za to je angažirana veteranka kostimografije u povijesnim serijama Joan Bergin koja je s Hirstom radila i na “Tudorovima”. I dok je na toj seriji imala pregršt materijala, pronaći kako su se točno odijevali i kako su izgledali Vikinzi iz 8. stoljeća bilo je puno teže.
Kliše je da su divljaci
– To da su svi Vikinzi bili divljaci kliše je, jer nisu – govori Bergin i nastavlja kako je točno samo da su bili pogani, što je religija daleko starija od kršćanstva.
– Štovali su puno bogova prirode te poput američkih Indijanaca nosili životinjsko krzno i kožu. No u njihovoj je odjeći bilo puno detalja i ručnog vezenja – objašnjava.
Malo je poznato da su Vikinzi iznimno držali do osobne higijene. Prije svake bitke presvlačili bi odjeću, a svoju bi dugu kosu i bradu češljali, o čemu govore češljevi koji se često pronalaze u njihovim grobovima.
– Voljeli su nositi obojenu odjeću, a znali su i kako je obojiti. U bojenju naših kostima koristili smo iste metode kao i oni, boje dobivene od plodova prirode. Tkanina je također izrađivana u tkaonicama koje koriste iste metode koje su se koristile u povijesti – objasnila je Bergin. Također, svaki od kostima dočarava i osobnost lika koji ga je nosio. To i nije lako jer kostimi su prilično teški, no, kaže Bergin, nitko se do sada na njih nije žalio.
I na kraju sam Michael Hirst. Iznimno je bilo slušati velikog scenarista kako s entuzijazmom govori o svojoj ipak najboljoj seriji.
– U osnovi je to drama, ali je autentična i stvarna onoliko koliko može biti, iako su neke stvari u njoj generičke. Manje me u seriji zanimala geografija, poput mjesta gdje se nalazila Uppsala na kojoj je baziran Kattegat, nego sam više pozornosti obratio opisivanju kako su Vikinzi živjeli – kazao je Hirst u intervjuu koji je grupa probranih novinara, među kojima i ovaj autor, imala s njim na setu serije u Irskoj. Pohvale su odmah nakon prikazivanja stigle iz Švedske s porukom kako je ovo prvi put da je netko na ozbiljan način pokazao vikinšku kulturu. Kao i to da je kroz likove serija Vikinge učinila prepoznatljivima.
– Nekoliko nas Skandinavaca savjetuje u seriji, čak i o glazbi. Za svaki artefakt znam odakle je došao. Nitko od glavnih likova nije izmišljen, no komprimirao sam ih u isti vremenski prostor, što mi omogućuje veći manevarski prostor u pisanju i više povijesne utemeljenosti likova. Uz to što je Ragnar bio i vjerojatno prvi čovjek koji je napao Englesku, a sretna je okolnost bila i da je imao puno sinova. Za seriju smo, također, oživjeli i četiri mrtva jezika – govori Hirst.
Živjeli 29 godina
Jedan je aspekt serije posebno specifičan.
– Ovo je prva serija koja religiozni aspekt uzima za ozbiljno. Ne bih pristao raditi na seriji da mi nije dopušteno ulaziti u duhovnost. Pokazali smo u što su vjerovali kršćani tog doba, a u što su vjerovali Skandinavci. Mislim da do sada nitko nije pokazao kako su zapravo izgledali paganski obredi, a ovo je najviše što o tome znamo – govori.
Ništa čudno, kako je Hirst i sam ustvrdio, puno je toga poduzeto da se potisnu sjećanja na vikinšku kulturu, bogove, sve što se njih ticalo. A oni su bili veliki ratnici koji su opasno živjeli, očekivana je životna dob bila 29 godina.
– I inače u ljudima koje stvaram za serije tražim humanost, pa tako i za Vikinge. Nisu oni za mene nešto iz muzeja. Fasciniran sam njihovom kulturom, sposobnošću da grade brodove kao nitko do tada. Volim ih i baš zato što su mi svi govorili kako ih je nemoguće učiniti simpatičnima – kaže Michael Hirst.
>> Seksi viking iz Australije glumom se bavi da zaradi dovoljno i vrati se na farmu
