Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Premium

Prošlo je 40 god. otkako je Zagreb u Maksimir doveo 64.148 gledatelja

Za Zagreb i NK Zagreb 19. srpnja 1973. ostat će veliki nogometni dan... Stadion je bio prepun. Oko 60-ak tisuća ljudi. Ne pamtimo kada je bilo toliko, pa igrao u Zagrebu Santos, Milan, Leeds, Nacional, Barcelona, državna reprezentacija...
13. srpnja 2013. u 18:55 0 komentara 542 prikaza
Zagreb Osijek Maksimir rekord (1)
Foto: Arhiva VL
Pogledajte galeriju 1/5

Novi broj sportskog tjednika Max! donosi priču o rekordu posjećenosti stadiona u Maksimiru kojeg dosada nitko nije oborio! Bilo je to prije 40 godina...

Iako je utakmica počela u 16.30 sati, već od 14 sati kolone ljudi pješačile su prema Maksimiru. Ulice su bile zakrčene automobilima i oko 16 sati kolona vozila nabila se od Maksimira pa sve do početka Ulice socijalističke revolucije (današnja Zvonimirova – nap. a.).

“Tramvaji prepuni, s vrata ljudi vise kao grozdovi. Transparenti u rukama pješaka, zastave iz jurećih automobila. Na stadionu petarde, transparenti, zastavice, zvona, čegrtaljke, zvučnici, majice a na njima rukom ispisana imena igrača Zagreba i želje navijača... U prvu ligu! Atmosfera izvanredna...”.

Polovica ulaznica po 15 dinara

Tako je u tekstu naslovljenom “Zagrebački nogometni dan” tadašnji urednik sportske rubrike Večernjeg lista Ico Kerhin opisao sjajno nogometno ozračje koje je u Zagrebu vladalo tog 19. srpnja prije četrdeset godina kada su nogometaši Zagreba pobijedivši Osijek izvođenjem jedanaesteraca sa 6:5 postali prvoligaši.

Večernji list je u broju od 21. i 22. srpnja 1973. donio podatak da “prema informacijama iz Dinama rekord nije oboren, da ga još uvijek drže plavi u susretu sa Santosom kada je prodano oko 55.000 ulaznica. Za sudar Zagreba i Osijeka prodane su 48.802 ulaznice, ukupan prihod je 1,014.715 dinara, a čista dobit 875.000. Pritom valja napomenuti da je polovica ulaznica (23.369) prodana po najnižim cijenama, po 15 dinara.”.

Inače, 21. listopada 1973. za kvalifikacijsko nadmetanje za Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj između Jugoslavije i Španjolske (0:0) u Maksimiru je prodano 62.548 ulaznica.

Na zidu Zagrebella u Veslačkoj ulici, među fotografijama koje otkrivaju Zagrebovu povijest, visi i fotografija momčadi koja je tog dana ušla u klupske ljetopise. Uz imena nogometaša piše i da ih je gledalo 64.168 gledatelja. Do razlike u odnosu na prodane ulaznice došlo je, može se pretpostaviti, ne i provjeriti, tako što su pribrojene i ulaznice koje su besplatno podijeljene. Osječani pak u monografiji “Naprijed naši bijelo-plavi 1947.-2007.” barataju brojkom od 64.128 gledatelja.

Koji je rekord Maksimira službeno se ne vodi, što i nije čudno kada se zna da broj prodanih ulaznica ne oslikava točno i broj gledatelja. No kada se rekord spominje, gotovo uvijek priča se o dvoboju Zagreba i Osijeka. I bio to rekord Maksimira ili ne, ostaje da je toga dana Maksimir bio – krcat.

Za zapad se nudilo 200 DEM

To sjajno maksimirsko poslijepodne imalo je i svoju uvertiru. Osam najboljih iz četiri skupine druge lige krenulo je u borbu za dva mjesta u Prvoj jugoslavenskoj nogometnoj ligi. Uspjeli su Zagreb i Proleter iz Zrenjanina, nisu Maribor, Osijek, Borac iz Čačka, Famos iz Hrasnice, Budućnost iz Titograda (danas Podgorica) i Priština.

Zagreb je u kvalifikacijama prvo igrao s Famosom iz Hrasnice, u Maksimiru je 24. lipnja pred 45.000 gledatelja bilo za domaćina razočaravajućih 0:0. U uzvratu su “pjesnici” bili bolji, vratili su se s 2:1 pobjedom izborenom pogocima Močiboba i Bakote nakon što su gubili s 0:1. Osječani su istodobno dvaput svladali Prištinu, s 1:0 kao domaćini (strijelac Dušan Bašić) te s 2:1 u gostima (Ljupko Petrović, Bašić). Ždrijeb je odlučio da Osječani u prvoj utakmici dočekaju Zagrepčane 8. srpnja, ali uoči utakmice nekoliko je Osijekovih nogometaša završilo na zaraznom odjelu osječke Opće bolnice nakon trovanja hranom u Slavonskoj Orahovici gdje su se pripremali. Utakmica je odgođena, a nakon mnogo natezanja Natjecateljska komisija NSJ-a odredila je da se igra u Osijeku u nedjelju 15. srpnja, a uzvrat u Zagrebu u četvrtak 19. srpnja. Osječani nisu prihvatili želju zagrebaša da se igra pod reflektorima.

Osječki dvoboj donio je rekordan posjet Gradskom vrtu – 21.003 gledatelja – i 0:0. Ipak, uoči uzvrata mnogi su Osijeku davali blagu prednost. Jer, da bi Osijek dospio u krug potencijalnih prvoligaša morao je brusiti formu do posljednjeg drugoligaškog kola i u kvalifikacijama, kada je bilo najvažnije, igrao je najbolje. Nasuprot njemu, Zagreb je posljednjih mjesec dana šetao ligom i spuštala mu se razina forme.

Poučeni odlično ispunjenim Maksimirom na utakmici protiv Famosa, zagrebaši su nakon osječkog dvoboja krenuli u pretprodaju ulaznica na 12 mjesta u gradu. Već u utorak ulaznica za zapadnu tribinu više nije bilo, bilo je onih koji su za nju na crno nudili i 200 njemačkih maraka. Iz Osijeka je stiglo 15 autobusa navijača.

Horvat znao kamo će mu pucati


Darko Draženović, dugogodišnji urednik sportske rubrike Večernjaka, tada kroničar zbivanja u klubu iz Kranjčevićeve ulice, i urednik knjige “NK Zagreb na kraju stoljeća”, ovih se dana prisjetio razgovora s legendarnim Dinamovim centarforom Slavenom Zambatom uoči utakmice.

– Osijek je bolji od Zagreba, koji ne bi mogao izbaciti Prištinu. Ali, Osijek neće proći jer ga trenira Antolković koji ne bi mogao nakon trijumfa popiti pola čaše šampanjca, ne bi se znao veseliti... – rekao je tada Zambata.

“Zagreb je prvo poluvrijeme igrao vrlo dobro. Osijek se tada branio, vrlo često koristeći nedozvoljena sredstva. Zbog toga je već u trećoj minuti igru napustio Smolek, a s ozljedom je veći dio utakmice igrao Markulin. Osječani su bili osjetno bolji petnaestak minuta nastavka kada su došli nadomak pobjedi. Ostatak je bila ravnopravna igra, zapravo igra – bez igre. Sve što su igrači jedne i druge momčadi pokušavali bilo je u grču, neosmišljeno, stihijski...” napisao je Draženović u Večernjem listu i opisao i pogotke.

1:0 (39.) – Čopor je primio loptu na dvadesetak metara, fintirao ulaz u sredinu, krenuo na korner-liniju, centrirao u sredinu gdje je Močibob, iz teške pozicije, poslao loptu u mrežu.

1:1 (55.) – Čordaš je izveo korner, Lukačević glavom dobacio do Petrovića koji je neometan pogodio mrežu.

1:2 (60.) – Grnja je oduzeo loptu Antoliću, prebacio do Čordaša, uslijedio je centaršut do Bašića koji je glavom prevario Horvata.

2:2 (71.) – Bakota je izveo korner, skočio je sjajno Močibob i postigao izjednačenje...

Slijedili su jedanaesterci, a zatim – slavlje. Močibob je postigao pogodak ohrabrenja, Horvat je obranio udarce Milića i Bašića, Hajro Hušidić postigao je odlučujući pogodak. Dan prije Hušidić je navršio 24. rođendan.

– Znao sam kamo će pucati. I Milić i Bašić su pri namještanju lopte pogledali u ‘svoj’ kut – otkrio je nakon utakmice Horvat.

– Marko mi je rekao neka si odredim kut i snažno pucam. Odlučio sam pucati u Dugalićev lijevi kut, ali je on krenuo na tu stranu prije nego što sam pucao. U zadnji tren morao sam promijeniti, nisam to učinio baš najbolje, ali... ušla je u mrežu – ispričao je tada Hušidić.

– Bakota, koji je zamijenio ozlijeđenog Smoleka, nije bolje prošao od njega. Slomljena mu je ključna kost, no nastavio je igrati. Kako su pravila nalagala da jedanaesterce pucaju igrači koji kraj utakmice dočekaju na travnjaku, moglo se dogoditi da mora pucati i Bakota. A on ne bi mogao ni loptu namjestiti. I Marković je povukao odličan potez, povukao ga je iz igre u posljednjoj minuti – sjeća se Draženović.

Ivica Grnja: I Bog je plakao što

Ivica Grnja: I Bog je plakao što ta super generacija Osijeka nije igrala Prvu ligu

Četrdeset je godina prošlo, a Ivica Grnja ne zaboravlja detalje iz kvalifikacija koji se u Osijeku i danas prepričavaju.

– Osijek je tada imao sjajnu momčad, igrači su bili u najboljim godinama i, da smo tada prošli Zagreb i ušli u Prvu ligu, bilo bi svega i svačega. Toliko smo bili jaki – žali Grnja.

Put do Zagreba bijelo-plave vodio je preko Prištine.

– Mi smo trebali preživjeti, ne proći, već preživjeti gostovanje u Prištini pred 30.000 navijača, a kako nisu svi stali na tribine, njih nekoliko tisuća bilo je pored terena. U toj je utakmici bilo svega, jedan igrač Prištine šakom je nokautirao našeg vratara, prijetili su da će nam polomiti noge... – prisjeća se Grnja.

Bijelo-plavi su prošli Prištinu, ali priprema za prvu utakmicu protiv Zagreba nije išla kako treba.

– Proveli smo sedam dana priprema u Orahovici i tri dana prije utakmice nas 80 posto osjećalo je bolove u trbuhu, imali smo proljev, povraćali smo... Do danas nikome nije jasno kako i zašto. Uglavnom, svi smo završili u bolnici, a iz Zagreba su pristali odgoditi utakmicu za dva dana. U Osijeku je završilo 0:0, više i nismo mogli u takvom stanju – kaže Grnja.

I danas se sjeća gotovo svakog detalja utakmice protiv Zagreba.

– To se ne zaboravlja. Nas je u Zagrebu bodrilo skoro 30.000 navijača, gotovo pola Osijeka. Imali smo rezultat, vodili 2:1 do prije kraja utakmice i onda primili sasvim glup pogodak. Kod 2:1 za nas i ja sam imao strašnu priliku. Nakon slaloma došao sam pred vratara i mogao sam poslati povratnu loptu Ljupku Petroviću ili Ivanu Lukačeviću koji su je čekali u puno boljoj prilici, ali ja sam odlučio pucati. Da sam zabio, tu bi bio kraj utakmice... Šteta – prisjeća se Grnja, kojeg svako malo podsjećaju na utakmicu.

– Za ne povjerovati, ali i danas kada sretnem nekog od starijih navijača podsjećaju me na čudnu Božju pravdu. Nakon utakmice slijedio je pravi prolom oblaka i kažu mi da je i Bog plakao što ta generacija Osijeka nije rekla svoje u Prvoj ligi, a imala je što za reći. Ušli smo u nju, doduše, tri godine poslije, ali već u poznijim igračkim godinama – prisjeća se Grnja. (gđ/VLM)

PBZ
#OSTAJEMDOMA
Plaćaj račune i upravljaj svojim financijama online: savjeti za organizaciju bez odlazaka u poslovnicu banke
PBZ
#OSTAJEMDOMA
Vodič za biznis: online usluge koje će vam dati uvid u poslovanje u svakom trenutku
Napišite prvi komentar!

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.