Iako su SDP-ovci u travnju ponovno za predsjednika SDP-a izabrali Zorana Milanovića, koji je tada pobijedio svog konkurenta Zlatka Komadinu, stranka će ovih dana ponovno na izbore, jer tako nalaže statut. Stranački statut jasno propisuje da se izborna konvencija održava u pravilu jednom u četiri godine, no obvezno i nakon izbora za Hrvatski sabor. Hoćemo li u SDP-u i poslije Milanovića dobiti Milanovića ovisi o tome hoće li se članstvo odlučiti za iste ljude koji su podržavali Milanovića koji je autokratski vodio stranku, te prenio svoj imidž na cijelu stranku i nije dopuštao suprotstavljanja unutar stranke njegovoj politici. Je li on krivac za poraz SDP-a? Možda, ali nije jedini i bilo bi nepravedno svu krivicu prevaliti na Zorana Milanovića. Njegova politička lutanja, koja nisu baš imala puno veze sa socijaldemokracijom, nisu uvijek nailazila na otpor u SDP-u, tek u tragovima pojedinaca, pa čak i kad je pretjerivao njegovi su stranački kolege tražili riječi opravdanja. Upravo postavljanje istog kadra na novim izborima SDP je koštalo jednim dijelom poraza.
Pitamo se, kakva je budućnost SDP-a? Postoje li u stranci zdrave, sposobne i stručne snage koje će sanirati štetu i vratiti SDP-u ugled i povjerenje. Nova vremena traže nove ljude i novu, neistrošenu generaciju! Na pravi put stranku ne može dovesti stari i istrošeni kadar koji je sudjelovao u lošem rezultatu stranke, kadar koji je šutke gledao na unutarstranačke nepravilnosti podilazeći vođi, kadar koji je zbog svoje nesposobnosti sukrivac za gubitak na izborima. Šalabahter-demokracija treba napokon postati prošlost te je nužno, tko god bio na vrhu stranke, okupiti stručnjake za sva područja života. Slobodnomisleći intelektualci i struka trebaju se baviti politikom i napokon početi ispunjavati svoju svrhu radom, a ne pojavom. SDP ima stručnih i sposobnih koji bi mogli preuzeti stranku i ne moraju to nužno biti ljudi koji su se godinama profilirali na njezinu vrhu uglavnom poslušnošću. Važno je da novi predsjednik ima ljudske kvalitete, stavove utemeljene na demokraciji te da je popularan među članstvom, ali i u široj javnosti. Članstvo SDP-a mora dobro razabrati što je bilo loše, pogreške ispraviti te pozicionirati SDP na demokratskim vrijednostima i vrlinama prema unutra jer samo tako može graditi društvo različitih mišljenja, slobode dijaloga, tražeći kompromise te poštujući mišljenje većine i zajedničkim stavom nastupati prema van. Nema socijaldemokracije bez kulture dijaloga, a kulture dijaloga bez tolerancije.
Dosadašnji pristup nije se pokazao funkcionalnim, a nove generacije hrvatske i svjetske politike zagazile su u novo političko razdoblje u kojem koketiranju s nacionalističkim podrijetlom i ideološkim svrstavanjima nema mjesta. Moderna socijaldemokracija se od njezina postojanja temelji na brizi za radništvo i radnička i ljudska prava. Ti interesi dominiraju i danas, ali mnogo više od toga. Socijaldemokracija je od svoga početka, za razliku od konzervativnih snaga, nositelj progresivnih ideja i promjena u smislu daljnjeg razvoja društva na bazi jednakosti, pravednosti, socijalne sigurnosti i prosperiteta, te na nacionalnoj slozi i međunarodnoj suradnji koji su jedini garant za mir i prosperitet svakog društva pa tako i hrvatskog. Hrvatska se razvija u zrelo demokratsko društvo koje se mukotrpno, ali neumoljivo, suprotstavlja rehabilitaciji svake vrste ideološkog totalitarizma i autokracije jer je svjesna činjenice da je njezina budućnost u slobodi natjecanja najboljih ideja i argumenata na demokratskim pravilima igre.
Za natjecanje je ipak potrebno najmanje dvoje. Dakle, uz jednu konzervativnu demokratsku stranku neophodna je i jedna progresivna socijaldemokratska stranka i u njima nove generacije neopterećene prošlošću koje će vjerodostojno zastupati bolju i sigurniju budućnost Hrvatske.
>> Juratović podržao Bernardića: 'Dragi Bero, želim ti mnogo uspjeha'
