U srijedu 20. siječnja u SAD-u je umrla hrvatska glumica Mira Furlan. Četiri dana kasnije u Podgorici je umro crnogorski pjesnik Jevrem Brković. Mira Furlan imala je samo šezdeset i pet godina, Brković osamdeset i sedam. U vrijeme Jugoslavije Mira Furlan bila je jedna od vodećih kazališnih i filmskih glumica. Neupitna heroina kazališnih pozornica, iznimno tražena i cijenjena, osoba koja se bavila i pjevanjem i u svakom slučaju nesvakidašnja osobnost zagrebačkog kulturnog života. Kada je Zagrebačka filharmonija u Lisinskom izvodila Honeggerov oratorij “Jeanne d’Arc” prirodni odabir za interpretaciju francuske katoličke junakinje bila je baš Mira Furlan koja je svojom cjelovitom i uzbuđujućom pojavom dominirala na golemoj pozornici Lisinskog...
U vrijeme dok je glumačkim pozornicama kraljevala Mira Furlan, Jevrem Brković bio je ugledni pjesnik s pedigreom, osoba koja nije propuštala karavane Goranova proljeća koje su krstarile Hrvatskom svakog proljeća. Poeziju je recitirao sa specifičnim štapom u ruci koji je nosio ponosno poput nekog pravoslavnog vladike. Nije se odmicao od prvaka jugoslavenske pjesničke scene kakvi su bili Desanka Maksimović, Vesna Parun, Oskar Davičo... Godinu 1991. Mira Furlan i Jevrem Brković proveli su u potpuno različitim okolnostima. Te je godine Mira Furlan više nastupala u Beogradu nego u matičnom Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Tako je u travnju 1991. godine nastupila na premijeri predstave “Pozorišne iluzije” u Jugoslavenskom dramskom pozorištu. U istoj je predstavi nastupila i u rujnu te 1991. godine na Bitefu, uglednom beogradskom međunarodnom kazališnom festivalu. Tada je još bila zaposlena u zagrebačkom HNK pa je njen nastup u Beogradu, u vrijeme kada je već itekako trajao srpski napad na Vukovar u zagrebačkim i hrvatskim glumačkim i ne samo glumačkim krugovima izazvao konsternaciju. Konsternaciju koja je svoj odjek imala i u tadašnjim medijima, u izjavama i komentarima koji su doista bili i surovi i crno-bijeli, osvetnički i neprihvatljivi.
U studenome je dobila i otkaz u zagrebačkom HNK, što se umjetnici tog ranga nikako nije smjelo priuštiti. Ali nije to nikako prvi slučaj kada je kontekst pojeo ljudskost. No Mira Furlan je hrabro stala iza svojih autonomnih odluka na što je imala apsolutno pravo. Baš kao što je i Mani Gotovac imala autonomno pravo da te 1991. godine da ostavku na mjesto selektorice Sterijina pozorja, uglednog kazališnog festivala koji se održava u Novom Sadu. A bila je prva selektorica Sterijina pozorja u povijesti.., ali je u ratnim zbivanjima izabrala stranu. No nije mogla biti velika direktorica u Novom Sadu dok se u Jugoslaviji priprema veliki ražanj... A svoju stranu izabrala je i Mira Furlan, ali to nikako i nikada nije bila strana velikosrpštine. Sa suprugom Goranom Gajićem, rođenim Zagrepčaninom i filmskim i televizijskim redateljem koji je u Zagrebu proveo djetinjstvo i mladost, napustila je Beograd i u studenom 1991. godine otputovala je u SAD.
Prije toga je napisala doista dirljivo i iznimno iskreno pismo zagrebačkim sugrađanima, ali to se pismo, barem te 1991. godine što se hrvatske javnosti tiče, izgubilo u novinskim bespućima iako je jedan od najpotresnijih dokumenata proteklog rata. Negdje u isto vrijeme, stameni i za mnoge kontroverzni pjesnik Jevrem Brković morao je napustiti Crnu Goru u kojoj je uživao status svojevrsnog Njegoševa nasljednika. I napustio ju je u dramatičnom okolnostima, bježeći od tjeralice koju su protiv njega podnijele crnogorske vlasti pod utjecajem Miloševićeve politike. Jer Brković je bio najviđeniji crnogorski protivnik Miloševićeve politike koja je i u Crnoj Gori imala brojne poklonike. Bio je Brković i protiv crnogorskih pljačkaških napada na Konavle i na Dubrovnik, o čemu je napisao i pjesmu koja je prevedena na brojne svjetske jezike. Da bi se dočepao Zagreba, gdje mu je nova hrvatska vlast dala policijsku zaštitu i stan u središtu grada na korištenje, morao se skrivati prvo u Albaniji, a onda putovati preko Budimpešte do Slovenije. A strepio je i za sudbinu supruge i dvaju sinova... Te ratne 1991. godine Jevrem Brković bio je proglašen izdajnikom Crne Gore baš kao što je Mira Furlan bila proglašena izdajnicom Hrvatske. A od takvih se kvalifikacija teško oprati i u puno tolerantnijim sredinama od one crnogorske ili hrvatske...
