Komemoracija za pokojnu glumicu Miru Furlan, osim u Beogradu u Jugoslavenskom dramskom pozorištu, održat će se 29. siječnja u riječkom HNK-u, priopćili su to u objavi na društvenim mrežama.
- Povodom odlaska Mire Furlan, komemoracija velikoj glumici bit će održana u petak, 29. siječnja 2021. u 18 sati u gledalištu riječkog HNK Ivana pl. Zajca, na čijoj je pozornici nastupala od 2016. godine u predstavama „Kasandra“ i „Jesenja sonata“ te gdje je ostvarila svoj posljednji kazališni nastup u predstavi “Vježbanje života – drugi put” u lipnju 2020 - započeli su objavu te nadodali da će se tom prigodom od nje oprostiti brojna značajna imena.
Tom će se prigodom od nje oprostiti : Neva Rošić, glumica, doajenka hrvatskog glumišta, dr. sc. Lada Čale Feldman, teatrologinja i sveučilišna profesorica, dr. sc. Sanja Bojanić, filozofkinja, feministica i sveučilišna profesorica, mr. sc. Vojko Obersnel, gradonačelnik Rijeke, dr. sc. Marin Blažević, intendant i teatrolog i dr. sc. Nikola Petković, književnik i kulturolog, sveučilišni profesor.
Tijekom komemoracije prvakinja drame riječkog HNK Tanja Smoje čitat će tekst Heni Erceg posvećen Miri, a prikazat ćemo i kratki film Marina Lukanovića nastao prije točno godinu dana, u Los Angelesu, povodom nastupa Mire Furlan u predstavi “Vježbanje života – drugi put” - pojasnili su iz kazališta.
Nakon komemoracije će glumci Hrvatske drame HNK izvesti predstavu “Kralj Edip” te svoju izvedbu posvetiti Miri Furlan.
Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu održat će komemoraciju Miri Furlan čim epidemiološka situacija dozvoli okupljanje većeg broja ljudi, stoji u njihovoj jučerašnjoj obavijesti.
Podsjetimo, glumica je preminula 20. siječnja u 66. godini života nakon borbe s posljedicama zaraze virusom Zapadnog Nila. Mira je do 1991. godine živjela u Zagrebu, nakon čega je uz grube riječi otišla u Beograd, gdje joj je živio i radio tadašnji partner, a kasnije i suprug Goran Gajić. U Ameriku je otišla devedesetih godina prošlog stoljeća nakon medijske hajke koju je doživjela u Zagrebu. Na njezinu adresu su, prema pisanjima, stizale prijetnje smrću i izlazile su novinarske potjernice. Nakon toga odlučila se oglasiti pismom upućenog sugrađanima, koje je objavio tjednik "Danas" 5. studenog 1991. godine.
- Ovim putem želim zahvaliti svojim sugrađanima koji su se bezrezervno pridružili ovoj maloj, usputnoj i, po svemu sudeći, ne naročito značajnoj hajci na mene. Iako usputna, ona će ipak promijeniti i označiti cijeli moj život. Što je, naravno, posve nevažno u kontekstu svakodnevnih smrti, uništavanja, razaranja i stravičnih zlodjela u kojima se odvija naš život. Preslušavajući svoju telefonsku sekretaricu, slušajući neshvatljiv broj neopisivo odvratnih poruka svojih sugrađana, čeznula sam za samo jednom jedinom porukom nekog prijatelja. Ili čak ne prijatelja. Običnog znanca. Kolege. Ali takve poruke nije bilo. Ni jednog jedinog poznatog glasa, ni jednog jedinog prijatelja – čovjek se pita da li je to moguće. Pa ipak, hvala im. I onim plemenitim rodoljubima koji mi ljubazno obećavaju "masakr na srpski način" i onim kolegama, prijateljima i znancima koji mi svojom šutnjom daju do znanja da na njih više ne računam, navela je između ostalog u tom pismu.
