Večernji List - najnovije vijesti iz Hrvatske, svijeta, sporta, showbiza i lifestyle
Naslovnica Premium Kolumne

Jesu li građani svrha rada naše administracije ili su joj smetnja?!

Nikad se nisam sreo s pojmom ograničenog rada sa strankama unutar radnog vremena, dok se nisam doselio u Hrvatsku
20. kolovoza 2018. u 11:45 14 komentara 2014 prikaza
šalter
Foto: Damir Spehar/PIXSELL/Ilustracija

U “zlatno doba” bivše Jugoslavije, naručiti kavu bio je pothvat. Sjeli biste u kafić, pa ako niste odmah privukli pozornost konobara, mahnuli biste, kimnuli ili uljudno pozvali. U devet od deset slučajeva, konobar bi vas i dalje nastavio ignorirati. Tek nakon što vas više ne bi mogao ignorirati, tridesetogodišnji bi konobar uz glasni uzdah devedesetogodišnjaka ustao sa stolca i dovukao se do vašeg stola.

Osobna iskaznica nešto ne funkcionira Birokratski apsurd: Obavezno ovo morate znati ako mijenjate osobnu iskaznicu!

Ako ste imali sreće, odglumio bi iznenađenje što ondje sjedite cijelo to vrijeme. Ako pak ne biste bili te sreće, dobili biste hrpu lošeg stava. Mogli ste se radovati što ćete ga u nekoliko idućih minuta pokušati šarmirati kako bi vam pružio osrednju uslugu. Ovaj bizarni ritual potječe iz jednog od omiljenih klišeja komunističke Jugoslavije “ne možete me tako malo platiti koliko ja mogu malo raditi”. Plaće su bile niske, ali otkaz gotovo da i niste mogli dobiti. Stoga se smisao poslovanja – uslužiti gosta tako da se želi vratiti – posve izgubio. Rad je bio sredstvo kojim se moglo doći do plaće – koja je sjela radili vi ili ne – a najvažnije je bilo da su konobar, kuhar i čistačica donekle sretni. Gost je bio nužno zlo – kojeg bi bilo najbolje izbjeći.

Gotovo tri desetljeća kasnije, stigao sam pred Komunalni ured. Htio sam promijeniti adresu na računu za odvoz smeća koji je glasio na moga pokojnog oca. Pretpostavljao sam da su plaćeni računi bitni Komunalnom. Na njihovoj web stranici jasno je pisalo uredovno vrijeme: petkom od 7 do 15. Stigao sam u 14 . “Ured je zatvoren”, rekao je zaštitar. “Piše da rade do 15 ”, rekao sam. “Da, ali sa strankama rade do 13.30”. Pitao sam ga rade li iza zaključanih vrata. „Ne znam”, rekao je... što je zapravo reklo sve.

pos stanovi Stambeno kreditiranje Građani s plaćom do 6000 kn mogu kupiti – garažu

Nikad se nisam sreo s pojmom ograničenog rada sa strankama unutar radnog vremena, dok se nisam doselio u Hrvatsku. To je dio našeg komunističkog mamurluka i na taj način gubimo svi. Gubimo u smislu ukupne produktivnosti, ali najviše u psihološkom smislu. Sama organizacija rada sugerira da su stranke smetnja, a ne svrha rada administracije. Svi radimo koristeći mozak (što god radili) – što znači da naš stav uvelike određuje kvalitetu našeg rada, a da ne spominjemo zadovoljstvo koje nam rad pruža. Tako gubimo i mi i oni koji nam ne pruže uslugu.

Radio sam u Kanadi, Sjedinjenim Državama, Njemačkoj i Hrvatskoj i uvjeravam vas da su me stranke mogle nazvati ili doći kad im je to najviše odgovaralo. Uvijek sam bio na raspolaganju i sretan što su se javljale budući da je to bila svrha moga posla – pružiti uslugu. Nisam posluživao kavu ili se bavio administracijom, ali nemojte se zavaravati – bilo da je riječ o maloprodajnom kupcu, korporaciji ili dioničaru, svi mi nekome pružamo usluge.

Smrtni list Milan A. Račić Zar u Hrvatskoj zaista mora biti tako teško i umrijeti?

Korisnici usluga ili kupci nisu problem koji treba ograničiti. Oni su ti od čijih se prihoda isplaćuju naše plaće. Zahvaljujući njima cvjetaju tvrtke, karijere i gospodarstva. Oni su gorivo za naše gospodarstvo. Ograničavanje njihova pristupa usluzi ima smisla koliko i povratak na ograničenje potrošnje benzina i parne i neparne dane “dobrih starih vremena”.

Skupili smo chefove Fuliranja
ADVENTSKA ČAROLIJA
Skupili smo chefove Fuliranja: Ovo su majstori adventskih delicija koji za vas spremaju street food čuda
  • Spezispezi:

    hahaha. komunizam nije umro. Umire na Kubi, a čvrsto se drži još u Sjevernoj Koreji i u državi koja se zove Hrvatska a u biti je krnja Jugoslavija. U njoj vladaju jugosloveni, drže privredu, medije, kulturu, sudstvo itd. Hrvati su ... prikaži još! tu samo na privremenom radu, ali odlaze. Uskoro se pokreće nova turistička niša, organizirani obilazak institucija koje su uspjele preživjeti navalu civilizacije i ostale nepromjenjene skoro pa 100 godina. U njima nema interneta, osim za privatne potrebe zaposlenika, rad sa strankama se svodi mrš u pm, dodji drugi put i donesi biljege. U njime nema otkaza, a premještaj slijedi tek kad tvoja stranka izgubi izbore.

  • mar06mir:

    A hrvatski konzulat u Sydneyu mozete nazvati samo od ponedjeljka do cetvrtka i to izmedju 14:30 - 16:00 da bi se narucili, a stranke primaju iste dane samo od 9:30 - 13:30. Neshvatljivo, pogotovo s obzirom da u Australiji takovo ... prikaži još! nesto ne postoji. Svi uredi su otvoreni najmanje od 9:00 - 17:00 svaki dan osim vikenda i to bez prekida. Pauza za gablec ne postoji. Vidi http://www.mvep.hr/en/diplomatic-directory/diplomatic-missions-and-consular-offices-of-croatia/australia-melbourne,105.html

  • Donald:

    Odnos prema radu i strankama je na žalost u Hrvatskoj i dalje velikim djelom "socialistički" , sa naravno časnim iznimkama, kao što je već ovdje rečeno, a to je naročito vrlo izrazito u državnim ustanovama, i tu opet sa časnim ... prikaži još! iznimkama. Naravno da bi se to moglo poboljšati, da postoji zato volja, sa reformom zakona, državne uprave i odgovarajučim inspekcijama. Za to su odgovorni Sabor i Vlada. No koliko je tih u državnim strukturama koji su spremni raditi svoj posao punih 8 sati , znači raditi, a ne šetati, piti kavu ili ići u kupovinu za vrijeme radnog vremena ? To se neće promjeniti, sve dok je životni cilj mnogih i dalje što manje raditi, što ranije ići u penziju, i pored toga "kvalitetno" živjeti. Kakav narod, takve strukture