Venecija se utapa jer sustav brana koji bi je trebao zaštiti od plime kad nad sjeverni Jadran naiđe niski atmosferski tlak, a Mjesec se nađe u točki najbližoj Zemlji, na koji je do sada potrošeno nevjerojatnih šest milijardi eura, još nije u funkciji. A kako sada stvari stoje, lako bi se moglo dogoditi da ne proradi nikada.
Ne samo zbog korumpiranosti onih koji su ga ugovarali i gradili te navodno loše izvedenih radova, niti ne zbog kašnjenja računalnog sustava upravljanja, niti ne zbog novootkrivenih potreba preskupog održavanja, nego zato što se njegova temeljna zamisao, koncept, osnovni dizajn, iz dana u dan sve više pokazuje kao promašen i nefunkcionalan.
Sustav čine golemi čelični plovci (veći dio ih je izradio i isporučio Brodosplit) napunjeni morskom vodom i položeni na dno tri morska prolaza u Lagunu, pričvršćeni šarkama za goleme betonske tunele ukopane u morsko dno. Pa kad iz Jadrana u lagunu nahrupi plima (Dalmatinci bi rekli “ščiga”) u te se plovke upumpava zrak, čime se iz njih istiskuje more, pa se oni sa svojih betonskih “postelja” trebaju izdići iznad površine i zatvoriti Veneciju poput brane, dok bi brodovi ulazili i izlazili kroz posebne ustave sa strane. Ali, metalne dijelove pod morem ubrzo su počeli nagrizati galvanske struje i korozija, na njih su se naselile školjke i drugi morski organizmi, a snažno strujanje mora pri dnu nanosi na njih pijesak i mulj...
Drugi primjer. Ribari s Dugog i obližnjih otoka ostali su prošli tjedan ugodno iznenađeni: mreže su im neočekivano napunili brancini i orade. Nije im puno trebalo da shvate što se dogodilo: olujno jugo pokidalo je plutajuće kaveze Cromarisova uzgajališta ribe u uvali Velo Žalo i nanijelo tom poduzeću milijunsku štetu. A to mu se vjerojatno ne bi dogodilo da, kao Norvežani, koristi zatvorene kaveze potopljene na dno mora u koje hranu dopremaju roboti ronilice. Ali, za razvoj i proizvodnju takvih kaveza, baš kao i za projektiranje učinkovitog tehničkog rješenja za zaštitu Venecije od ščige, potrebno je jako puno specijalističkog znanja, iskustva i novca, te godine istraživanja i razvoja.
Premda se ljudi sve više okreću moru i u prometu, i u iskorištavanju njegove energije, i u proizvodnji hrane, puno je pokazatelja da to nije jednostavno, da more postavlja posebne zahtjeve i uvjete, na što se zaboravlja. Primjer Venecije pokazuje i kako znanja o moru akumulirana stoljećima lako i brzo iščezavaju, a pogreške su skupe i nepopravljive. A sve to velika je šansa za Hrvatsku koja je donedavno bila jedan od svjetskih lidera u razvoju maritimnih tehnologija, a onda ih je prepustila propadanju.
Hrvatski brodograđevni stručnjaci stoga opet predlažu osnivanje instituta za razvoj maritimnih tehnologija, ali to ne nailazi na plodno tlo. Šteta, jer prilike su goleme. Primjerice, sve brodove na svijetu treba preraditi za pogon na čisto gorivo, za praktični sklopivi kontejner logističari i brodari dali bi milijarde dolara, a ribom bi Hrvati mogli hraniti ne samo sebe nego i pola Europe.
