Nakon više od pola života provedenog na klupi, jedan od najboljih hrvatskih trenera, Ilija Lončarević (70), prošloga je tjedna postao tehnički direktor svih mladih reprezentacija Hrvatske.
Radni odnos s Hrvatskim nogometnom savezom zasnovao je 1. prosinca, napustivši trenersku klupu drugoligaša Gorice. I to nakon 15 uzastopnih utakmica bez poraza, Gorica je jesenski prvak sa dva boda više i utakmicom manje od zaprešićkog Intera, s krasnim pogledom na plasman u Prvu HNL...
– Nije mi se bilo lako rastati s Goricom nakon nepune dvije godine, iako već dulje vrijeme "očijukam" s ljudima iz HNS-a. Prije 20-ak dana odbio sam sličnu ponudu u Savezu, ali ta me ponuda sa stručne strane nije zadovoljavala. Neke su se stvari u ta tri tjedna promijenile i odlučio sam prihvatiti novi izazov. Ovo je moj definitivni oproštaj s klupom, neću se više baviti trenerskim poslom – kaže Lončarević i nastavlja:
Kvaliteta prije podobnosti
– Rastanak je u Gorici bio emotivan, odigrali smo jesen na visokoj razini, bili smo više nego uspješni. Ostavio sam momčad u odličnom stanju, malo kad sam ostavljao neku momčad u sličnom stanju kao sad Goricu. Iako je bilo dosta turbulencija, nakon određenog smo se vremena posložili i Gorica sad ima respektabilnu momčad, na čelu s kapetanom Jančetićem. Klub je učinio koliko je mogao, ali rekao sam predsjedniku da ne mogu više raditi u uvjetima u kojima radim gotovo cijeli život! Takva mi je, na žalost, očito bila sudbina. Kad sam bio u Dinamu u više navrata od 1999. godine, uvjeti za rad nisu bili ni približno ovakvi kao što su sad, imali smo problema s blatom, vodom, opremom... Sad je to u Maksimiru na "svemirskoj" razini u odnosu na ono vrijeme! Kao trener više nemam živaca za rad na, primjerice, pola terena, ne želim se više boriti s vjetrenjačama.
Kakav je konkretno opis vašeg novog radnog mjesta?
– Radit ću iste stvari kao i tehnički direktor svih selekcija HNS-a, Romeo Jozak, međutim on na kraju odlučuje i vuče poteze. Odluke mogu prejudicirati i predložiti, ali ne mogu ih samostalno donositi. Funkcija mi je vezana isključivo uz važne promjene vezane za razvoj nogometa, angažirat ću se oko svih mladih selekcija i sudjelovat ću u radu sa svim izbornicima.
Hoćete li imati utjecaja i na A reprezentaciju?
– Izravno ne, jer je A reprezentacija izvan moga djelokruga, no ako netko bude tražio moju pomoć, svakako ću biti na dispoziciji – pojasnio je Lončarević.
Kakva je vaša vizija razvoja hrvatskog nogometa?
– Nama poglavito nedostaje infrastruktura. Što smo to mi novo napravili u vezi novih stadiona? Izgrađen je stadion u Puli, Dugopolju, poboljšan u Varaždinu i to je to! Kompleks u Velikoj propada, to je sramota... I zato sam rekao da se više ne mogu zamisliti da radim u blatu i vodi, dosta mi je tog blata! Ma kako ćete djecu, koja plaćaju članarinu, zadržati u nogometu, ako im ne osigurate normalne uvjete? Nikako – kaže iskusni trener.
Infrastruktura je usko vezana sa stanjem u gospodarstvu te državnim interesom za sport...
- Točno. No, nitko me ne može uvjeriti da je slovensko gospodarstvo jače od našeg! Nije, nikad nije ni bilo! A ljudi su izgradili stadione! Što je samo dokaz maćehinskog odnosa države i apsolutne nebrige za sport.
Osim infrastrukture i u zadnje vrijeme poremećenih odnosa, što je najveći problem našeg nogometa?
– Nedostaju nam nadareni, stručni i školovani treneri, kojih mi danas imamo vrlo malo. Uvijek sam, naime, smatrao da imamo previše trenera, praktički ih "štancamo", a vrlo se malo radi na kvalitativnoj selekciji tih trenera. Ne vodi se studiozna briga oko trenera koji su predodređeni da budu dobri ili odlični, nego su od prvog dana školovanja prepušteni sami sebi. Govorim poglavito o trenerima mlađih kategorija, koji moraju biti talentirani za taj posao, moraju ga voljeti, a onda ih treba selekcionirati i staviti u proces. A mi to nismo napravili – govori Lončarević i nastavlja:
– U zadnjih 20-ak godina, od ljudskih i stručnih kvaliteta trenera, bila je važnija podobnost bilo koje vrste. Nedopustivo je, naime, da se o trenerima, kao drugom najvažnijem segmentu u nogometu – prvi su, dakako, igrači – vodi manje brige nego o, primjerice, sucima! Suci su važni, ali bez njih se nogomet može igrati, no bez igrača i trenera to baš i ne bi išlo. Tko je kriv za to?
– Naša nebriga na svim razinama društva. Nije to, naime, tako samo u nogometu, nego u državi općenito. Znanje, moral i stručnost nisu autoritet, nego podobnost! A to je strašno za naše društvo, koje od samih početaka neovisnosti nije išlo u pravom smjeru. Znamo, uostalom, što se sve događalo u našem prvom samostalnom prvenstvu, ali tada nismo riješili očite probleme i negativnosti. A odmah se sve trebalo riješiti i za to je najviše bio kriv HNS, kao nogometna "glava". I zato moramo sad početi od sebe i reći što mi moramo napraviti, a onda neka država vuče svoje poteze. I tek kad mi u nogometu napravimo ono što možemo i moramo, tek ćemo onda moći vidjeti hoće li država napraviti svoje, tek će se onda pokazati jesu li država i društvo uopće zainteresirani da nam pomognu da svi zajedno nogomet napravimo boljim. Dosta mi je više ovih priča koje se svode na to kao da smo država u državi, kao da smo neki drugi narod! Sad smo se počeli dijeliti na sjever i jug, a to je skandalozno. Moramo zajedno početi raditi, svatko treba odraditi svoj dio posla.
Riječi ubojitije od oružja
Što biste vi konkretno napravili za smirivanje tenzija u ovoj situaciji?
– Svatko treba na sebe uzeti svoj dio krivice, prihvatiti prošlost onakvu kakva jest, što je bilo – bilo je, i više se ne može promijeniti. Treba jednom zauvijek prestati s međusobnim optužbama dokazivanjem tko zna čega unedogled. Mora se sjesti za stol, otvoreno i iskreno razgovarati te krenuti prema naprijed bez fige u džepu. Samo kad zajedno budemo tražili rješenja, onda ćemo ih i naći – kaže Lončarević i posebno ističe:
– Ali, nije taj naš nogomet tako loš kao što ga neki mediji žele predstaviti. Ima problema, nitko ne bježi od njih, ali je činjenica da naše mlade selekcije igraju sve bolje! Pa netko je, bogamu, radio i radi s tim "klincima"! Ne smije se samo politizirati u dnevne svrhe i koristiti nogomet za osobne i političke obračune. Nije naš nogomet nikakva močvara koju treba isušiti, barem nije ništa veća, ni prljavija od drugih močvara u ovoj državi! Nedopustiv je i neodgovoran takav rječnik i takvo blaćenje cijele nogometne organizacije, što ima za posljedicu i stvaranje negativnog stava našeg puka prema nogometu – kaže Lončarević.
Taj bivši, pokazalo se i strahovito nesposobni, ministar Željko Jovanović, napravio je dosta zla sportu, posebno nogometu, da uopće ne spominjemo gafove koje je učinio na planu obrazovanja i znanosti...
– Takav rječnik kakav je on upotrebljavao nije primjeren nikome tko ima u sebi imalo kulture, takav rječnik ne vodi ničemu dobrom. Naš je najveći problem što danas baš svatko može svašta reći, ali nitko ne odgovara za svoje riječi, nema nikakvih sankcija. Riječi su gdjekad ubojitije od oružja... Ma pogledajte ovu predsjedničku kampanju, 90 posto izgovorenih riječi su uvrede i bacanje blata na političke suparnike! Ma dokle više, ljudi? Hajdemo pokazati svoje kvalitete pa, ako sam ja dobar, suparnik će ionako otpasti sam od sebe...
>> Ilija Lončarević zbog bolje ponude ostavio Goricu na cjedilu
